plenki i euro
EU je naddržava koja gospodari prostorom 27 bivših država koje su svoj suverenitet predale birokratskoj kliki koju nitko od građana EU ne bira ni na kakvim izborima.

Od tih 27 gubernija, u 19 je službena valuta euro. Gubernije koje su zadržale svoju valutu, s tim i kartu s kojom mogu bilo kad izaći ispod tog šupljeg kišobrana su Bugarska, Hrvatska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Švedska.

Ima i paradržava koje nisu formalno pod EU čizmom, a koriste euro kao službenu valutu: Andora, Kosovo, Crna Gora, Monako, San Marino i Vatikan, s tim da Vatikan ima još i pravo svake godine kreirati 600 000 eura da im se nađe jer kao nemaju.

Monetarna okupacija je zadnji ratni čin koji se događa nakon uspostave kontrole nad osvojenim teritorijem. Netko će se sjetiti da u CAO KPAJИНИ nije bila službena valuta hrvatska kuna, nego jugoslavenski dinar ili neki drugi bon.

Krajišnici su se vjerojatno radovali onomad kad su ušli u kuna zonu pa se i mi radujemo ulasku u euro zonu. Sretni zbog toga što im je porastao kreditni rejting, pale kamate i što su ušli u društvo civiliziranih europskih naroda. Tako i mi barbari postajemo civilizirani tek kad nas civilizirani okupiraju i dotuku.

Kad je Treći Reich okupirao "region", odmah je uveo svoju valutu, doduše ne Reichmark, nego kopiju Reichmarka.

Ulazak Hrvatske u euro zonu je isto kao i ulazak u EU - ovo zadnje je bila aneksija i prestanak hrvatske državnosti, a "ulazak u euro zonu" je konačna razgradnja državnosti.

Što je monetarni suverenitet, kako se kreira jedna valuta, što je sve s njom moguće postići, "ovaj napaćeni narod" nikad nije uspio saznati. Nadzor nad hrvatskom kunom je predan još 1994. Neki će to povezati s razgradnjom gospodarstva, uništenjem domaće proizvodnje, poljoprivrede i svođenja države na uvoznički raj.

Prije koji dan su britanske PR službe, koje vode marketing kampanju za Ukrajinu jedan poraz ukrajinske vojske nazvali stvaranjem bolje šanse za dalju obranu. Slično tomu i naše briselske ćate slave poraz kao pobjedu.

U okolnostima rascjepa svijeta na dva dijela, kako to u svakoj epskoj priči i biva, ostanak bez svoje valute znači predaju svoje sudbine u ruke nepoznatih ljudi s nepoznatim namjerama. Do predaje se možeš i samoubiti, ali nakon predaje o tebi odlučuje tvoj uznik.

Koliko smo mi pametniji od Mađara, Čeha, Danaca, Šveđana i ostalih koji zadržavaju svoju valutu, unatoč EU članstvu, pokazuju nam rezultati - zadnji smo ili predzadnji u svemu, ovisni o turizmu.

EU nam je oteo preko 500 000 ljudi, ako pribrojimo i 250 000 Srba izbjeglih u Oluji, naš demografski gubitak je enorman. Ostali smo stari, ovisni o drugima, bez hrabrosti, bez energije, bez ideja i konačno bez ikakve šanse da preokrenemo tijek po nas loše povijesti.

Vjerojatno će EU platiti vatromet nakon "ulaska u euro zonu". Oni imaju razloga slaviti. Mi niti ne znamo da nemamo.