Grof Richard von Coudenhove-Kalergi
To se događa gotovo svuda, a najizraženije je u razvijenim zemljama. U Americi se uništavaju cijele farme peradi zbog jednog (navodnog) slučaja ptičje gripe, kao da ne postoje drugi načini sprječavanja širenja zaraze, osim potpunog uništenja farme. Nedavno je potpuno uništena, sravnjena sa zemljom farma s 5,2 milijuna kokoši, a svih 250 radnika dobilo je otkaz. Od početka Bidenove administracije, u Americi je uništeno preko 100 velikih farmi na kojima su se uzgajale životinje, odnosno, proizvodila se hrana.
Trenutno je na udaru Nizozemska, koja je nakon SAD-a najveći izvoznik hrane na svijetu, a poljoprivredna produktivnost globalistima je trn u oku, naravno, ne zbog zaštite planete, našeg zdravlja i budućnosti. Na sreću, sve veći broj ljudi prepoznaje lažnu i opasnu politiku EU-a pa je ekstremno "zeleni" udar na nizozemske farmere naišao na snažnu reakciju. Već danima traju blokade ulica, morskih i zračnih luka, a usput je u plamenu završio i centar lanca Picnic koji se fokusira na dostavu "new age" hrane i obilno je financiran od Gatesove zaklade (706 milijuna USD). Farmeri poručuju premijeru: "Protest se nastavlja, imamo potporu milijuna ljudi, bit će akcija kakve Nizozemska još nije vidjela!"
Ljudi koji se bore za svoja imanja, prihod, način života, nemaju podršku samo među "običnim" ljudima. Njihov stav zagovaraju i mnogi intelektualci među kojima je i mlada nizozemska pravnica i filozofkinja Raisa Blommestijn. Doktorirala je i napisala knjigu o danas (opet) aktualnoj temi Weimarske republike - propasti demokracije i klizanju prema totalitarizmu. Među ostalima koji nemaju problem s prepoznavanjem i jasnim komuniciranjem istine, ona tvrdi kako se u "zelenoj" politici vlade ne radi ni o kakvim stakleničkim plinovima, nego o otimanju zemlje kako bi se gradile nastambe za sve brojnije imigrante. To naravno zna i većina farmera. Kako tvrdi Blommestijn, nedavno je iscurio dokument koji dokazuje da će se na zemlji koju su već oteli jednom farmeru graditi zgrade za novopridošle stanovnike Nizozemske.
ZAMJENSKE MIGRACIJE
U ovom tekstu po strani ću ostaviti ciljeve osiromašenja, nestašica i postupnog nametanja "zelenih" prehrambenih navika (insekti, sintetičko meso i sl.). Tematizirat ću staru ideju europske aristokracije koja je u novonormalno doba aktualizirana i sve se ubrzanije radi na ostvarenju njezinih ciljeva. Radi se o društvenom inženjeringu čiji je cilj potpuno nova demografska slika Europe. Kao i uvijek, sve to provodi se na temelju "znanstvenih" analiza. Mnogi "mislioci" u utjecajnim think tankovima, ali i brojni aparatčici u javnim institucijama utrkuju se kako bi dokazali da bez milijuna afroazijskih imigranata Europi nema spasa. A sve to u vrijeme dok provode plandemijsku politiku depopulacije europskih naroda.
Na primjer, u jednom od svojih dokumenata iz 2000. godine (Replacement Migration: Is It a Solution to Declining and Ageing Populations?) UN kaže da će za zadržavanje stalnog broja populacije starosti od 15 do 64 godine, Europi (po tadašnjoj stopi nataliteta) biti potrebno ca. 161 milijun imigranata u razdoblju do 2050. godine. Od toga, članice Europske unije zajedno bi trebale primiti ca. 80 milijuna imigranata. Imaju oni u UN-u više scenarija zamjenske migracije, a sve je dostupno na njihovim web-stranicama. Ništa oni ne taje.
Takve ideje za rješenje europske demografije dovode nas do "kuma" Europske unije, Richarda von Coudenhove-Kalergija, zanimljivog čovjeka čija je misao i danas vrlo cijenjena u vrhovima EU-a i UN-a. O njegovim idejama pisalo se zadnjih godina po raznim medijima, uglavnom senzacionalistički, ali često ne jako daleko od istine, posebice one koja se pažljivijem čitatelju nazire između napisanih riječi. Potaknut aktualnošću teme i tajnovitosti čuvenog grofa, odlučio sam dodatno proučiti njegov lik i djelo budući da je i danas vrlo cijenjen među EU vladajućom klasom, dok je istovremeno malo poznat među europskim narodima, što pokazuje određenu anomaliju. Naime, o poznatim i priznatim političarima pričaju se priče, održavaju konferencije, tiskaju se i dobro prodaju knjige (njihove i o njima), oni se citiraju itd. Suprotno tome, čuveni grof je građanima Europe nepoznat, a cijeli je život posvetio njihovoj budućnosti! Tome ne bi smjelo biti tako pa idemo malo zaviriti u život i misli čuvenog grofa.
COUDENHOVE-KALERGIJEVA PANEUROPA
Grof Richard von Coudenhove-Kalergi, pionir europske integracije, bio je političar, dokoni avanturist i "vizionar" austrijsko-japanskog podrijetla. Za vrijeme svojeg života bio je hodajući relikt transnacionalnih veza stare europske aristokracije, dobro povezan sa svjetskom masonerijom pomoću koje je 1923. godine u Njemačkoj osnovao Paneuropsku uniju. Ta organizacija bila je razmjerno ozbiljno shvaćena od Lige naroda, kao i od mnogih država. Iste godine objavio je i knjigu Pan-Europa u kojoj je dao svoju viziju političke, gospodarske i vojne slike jedinstvene Europe.
Do 1928. godine knjiga je bila prevedena na većinu europskih jezika. Uz pomoć navedenih kontakata, za svoju ideju lobirao je gdje god je stigao pa je tako u više navrata posjetio i Mussolinija čiju je politiku hvalio, a fašistički "stabilan nedemokratski režim" vidio je kao solidan predložak za francusko-talijansku osovinu stvaranja ujedinjene Europe. Britance je vidio kao samodostatne u okvirima svoje imperije, a pomoću koncepta Eurafrike htio je ispraviti nepravdu po kojoj su srednjoeuropske države u kolonijalnoj podjeli svijeta ostale kratkih rukava. Sastajao se nekoliko puta i s Hitlerom, ali se ovome baš i nije svidjela Kalergijeva vizija. Hitler je naime imao neke druge planove ujedinjenja Europe pa je dolaskom nacista na vlast Kalergi zbrisao u Francusku, a potom u SAD.
Bio je predsjednik i apsolutni vladar Paneuropske unije sve do svoje smrti 1972. godine. Organizacija koju je osnovao djeluje i danas kao nadnacionalni pokret koji vjerno slijedi njegove političke ideje. Da je Paneuropska unija itekako živa svjedoče mnoge aktivnosti nastavljača te politike pa tako, među mnogima, postoji i Hrvatska paneuropska unija u čijem predsjedništvu sjedi i naš premijer, Andrej Plenković.
JEDNA DRŽAVA, JEDAN NAROD, JEDNA (SVJETSKA) VLADA
U svojoj knjizi Praktičan idealizam iz 1925. godine, Kalergi je dao nacrt ostvarenja njegove vizije unitarne Europe. Inače, do spomenute knjige vrlo je teško doći. Ne može se naći ni u jednoj hrvatskoj knjižari/knjižnici, čak ni u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Samo uporno traženje po Internetu može vas dovesti do koliko-toliko solidnog engleskog prijevoda tog uratka. Ne znam zašto je do sporne Kalergijeve knjige narodu tako teško doći? U čemu je problem? Čak se i Mein Kampf može lako naći i kupiti, a Praktischer Idealismus teško, gotovo nikako. Možda je razlog tome što je promišljanje Kalergija o europskoj budućnosti u debelom zaleđu demokracije - ima tu elitizma, eugenike, rasizma pa čitatelju može postati nejasno kako takvu ideologiju može podržavati EU "elita".
U toj knjizi, između ostalog, Kalergi opisuje način prevladavanja "anticivilizacijske posljedice demokracije" i europskih konflikata, a to se po njemu može postići na dva glavna fronta.
Prvo treba ujediniti Europu u jedinstveno političko tijelo te nakon toga, postupno stvoriti nov narod: europsku ljudsku masu lišenu svih etničkih razlika, nacionalnih vrijednosti i posebnosti. Naime, prema Kalergiju, postojeće različitosti nacija (naroda) predstavljaju glavnu prepreku za učinkovitu, mirnu i jedinstvenu Europu. Nacije su zatvorene, a obitelji kao temelj svake nacionalne zajednice uglavnom se stvaraju među pripadnicima istog (ili sličnog) naroda što nastavlja fizičku, mentalnu i duhovnu sliku prostora/naroda. Nema potrebne razlike u odnosu na prethodnu generaciju, nego se samo nastavljaju postojeći obrasci.
Nove generacije nasljeđuju istu volju, predrasude, lojalnost prema obitelji i većinu obilježja osobnosti svojih predaka. A po heroju eurokrata, to treba nadići. Stoga, novoj Europi Kalergi želi nov, anacionalan narod koji će se stvoriti u nadolazećem vremenu miješanja rasa te će kao konačan rezultat nastati svojevrsna homogena euroazijska-negroidna rasa (masa) - narod koji neće imati nacionalnih osjećaja ispod razine europske naddržave te će kao takav (službeno) biti skloniji toleranciji, slobodi i međusobnom razumijevanju, a neslužbeno, podložniji sveprisutnoj kontroli i jednak u svojoj nebitnosti.
NOVONORMALNA ARISTOKRACIJA
Drugo, za vođenje i kontrolu treba stvoriti novu aristokraciju koja će vladati budući da je stara u svojoj besposlenosti intelektualno propala. Novi sloj "plemenitih" vladara nastao bi iz zdravih ostataka stare aristokracije i Židova, koje zbog internacionalizma i intelektualizma Kalergi vidi kao osnovne stvaratelje nove svjetske aristokracije (elite). On Židovima pripisuje iznimna spoznajna i prilagodbena svojstva koja su proizašla zbog dramatičnih obilježja njihove povijesti. Starom europskom plemstvu priznaje genetsku snagu koja im je, među ostalim, omogućila zadržavanje osjećaja superiornosti i poziva za vođenje.
Miješanjem (križanjem) i upotpunjavanjem dobrih osobina te dvije grupacije Kalergi bi stvorio novi sloj plemenitih vladara. Jer miljenik EU birokracije ne polaže mnogo nade u narod; on smatra da jedino aristokracija na vlasti može održati visok stupanj razvijenosti civilizacije, a vladavina/izbor naroda (rulje) može samo uništiti Europu u kaosu ratova i revolucija te nametnuti nazadne ideje. Stoga, privid demokracije - da, stvarna demokracija - ne.
KALERGIJEVO DRUŠTVO
Da su Kalergijeve političke ideje čvrsto ukorijenjene u misiju i viziju EU-a dokazuje i povezanost te ikone briselskih aparatčika s dvije prestižne nagrade za politički rad u Europskoj uniji: Charlemagne Prize (Nagrada Karlo Veliki) i European Prize (Europska nagrada). Prvi dobitnik nagrade Karlo Veliki bio je upravo Richard von Coudenhove-Kalergi, godine 1950. Među mnogima, nagradu su primili i Winston Churchill (također zagovornik europskog ujedinjenja), Robert Schuman, Angela Merkel, Juan Carlos, Tony Blair, Bill Clinton, Jean-Claude Juncker, Herman Van Rompuy, Papa Franjo, Macron, Guterres i drugi. Europsku nagradu primili su Helmut Kohl, Otto von Habsburg, Ibrahim Rugova, opet Herman Van Rompuy, Jean-Claude Juncker, i dr.
Među mnogim europskim "progresivistima", otvoreni zagovornik Kalergijevih ideja bio je i irski liberal, Peter Sutherland, koji je sve do svoje smrti bio jedan od ključnih igrača u vrhu EU-a i UN-a. U lipnju 2012. godine, u svojstvu specijalnog predstavnika UN-a za međunarodne migracije, u Gornjem domu (Domu lordova) parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva izjavio je kako "mi još uvijek njegujemo nacionalnu homogenost i različitost od ostalih, a upravo je to ono što Europska unija mora dokrajčiti".
Veteranka irskih liberala, Olivia Mitchell (ali ne samo ona) prije nekoliko godina izjavila je kako je neophodno proširiti, nadograditi nacionalni genetski bazen jer to, između ostalog, naciju čini ljepšom! Dokaze tome nalazi u novoj slici Irske koja je posljedica imigracije tijekom rapidnog gospodarskog rasta tijekom 1990-ih i 2000-ih godina, iako gđa Mitchell zaboravlja da se uglavnom radilo o imigrantima iz istočne Europe, a ne iz Afrike.
Tako govore oni na Zapadu, slobodniji i otvoreniji u komunikaciji. Naši paneuropljani na vlasti, nositelji gena komunističke "aristokracije", pl. Plenković, pl. Božinović i ostali šute o toj temi. Vjerojatno ni ne razmišljaju o njoj jer imaju prizemnije ciljeve - kako prevariti na izbornim procesima, koliko i kako opelješiti državni proračun, koga iz šire obitelji uhljebiti i sl. "Uzvišeni" planovi EU vladara nisu njihova politička razina. Siguran sam da ne mozgaju previše o njihovim ciljevima, kao ni o tome što će od Hrvatske i Hrvata ostati za 100 godina. U stvari, oni za to nisu ni sposobni jer kao i velika većina naših političara, nemaju snage za originalnu i snažnu ideju, bila ona dobra ili loša. To su ljudi bez jasnog stava o bilo čemu; oni su poput Franje Kadavera, ni dobri ni loši, bez mirisa i okusa. Plutaju bezidejno i bezvoljno po površini političkih zbivanja i kakve god ih struje udare, u kojem god smjeru ih odnesu, s njima će poslušno i bez otpora otići.
ZAVJERE: TEORIJA ILI PRAKSA?
Za sve one koji ne vjeruju u zavjere, skrivene ciljeve i misle da vladajući svoj posao rade transparentno; za one koji misle da se odluke donose u parlamentima, na plenumskim sjednicama i sl., da su povijesne čitanke vjeran odraz stvarnih zbivanja u prošlosti, naprijed navedene poveznice aktualne EU elite i osnivača Paneuropske unije su besmislene i ne pokazuju ništa, osim još jednu "teoriju zavjere". Oni drugi, koji misle da postoji još mnogo neispričanih priča iz prošlosti i nigdje objavljenih vizija budućnosti, promatraju, preispituju, sumnjaju, ne vjeruju korumpiranim medijima i političarima nego povezuju točkice i dolaze do svojeg zaključka o tome kakva je stvarnost koju živimo, odakle dolaze prijetnje i kako planirati svoju poziciju u nastalim okolnostima.
Na primjer, prijete li opstanku čovjeka krave, volovi i perad, tradicionalni pogon motornih vozila ili nekontrolirani razvoj tehnologije, umjetne inteligencije, globalni zdravstveni eksperimenti, totalitarističke tendencije, transhumanizam i sl.? Koja opasnost nam stvarno prijeti? Ona kojom nas globalisti već godinama plaše ili neka druga - ona koja će nastati kao planirana posljedica "spasonosnih" rješenja u borbi protiv nepostojeće opasnosti?
EUROPA: RAZVOJEM TEHNOLOGIJE I "LJUDSKIH PRAVA" DO SAMOUBOJSTVA
Kad je Europa već u toliko velikim demografskim problemima, ne bi li bilo logično da se poboljšanje demografske slike riješi poticajnim zakonskim rješenjima koja će podržati natalitet i obitelj? Tko i što tome stoji na putu? Zar je bolje u Europu dovesti milijune ljudi iz Afrike i Azije nego zaštititi vlastitu kulturu, stanovništvo i način života? Je li europskim narodima u interesu izgubiti svoje različitosti (makar bile i suprotstavljene), kad smo ih do jučer vrednovali i njegovali? Želimo li postati veliki bazen za miješanje genetskih kodova iz kojeg će za 50-ak ili 100 godina izroniti masa izgubljenih pojedinaca bez etničke kohezije, tradicije i kulture; bez ideala, vjere i moralnih kočnica; apolitična, nepouzdana, neprincipijelna, savitljiva i poslušna, kako to Kalergi i njegovi ideološki nastavljači priželjkuju.
Kako se u sve te scenarije uklapa smisao Domovinskog rata i njegovih žrtava? Pa nismo se valjda krvlju izborili za državu koju će za nekoliko desetljeća svi mladi napustiti, a u nju će doći i naslijediti je neki drugi? To ne bi imalo previše smisla, zar ne? Je li nekoga u hrvatskoj vladi briga ili svi skupa samo plutaju političkim bespućima i naivno sanjaju da će ih slijedeća struja odvesti u redove nove EU aristokracije?
Komentari čitatelja
na naše novosti