Javelin
© AP Photo/Efrem LukatskyProtutenkovske rakete Javelin
Ako ste se pitali zašto se toliko izvještavanje zapadnih medija o ukrajinskom sukobu temelji na "Kijev kaže", odgovor se uglavnom svodi na moć lobiranja. Narativ Ukrajina je uvijek dobra, a Rusija uvijek loša nije nastao sam od sebe.

Dana 11. jula, konzultantska tvrtka za javne poslove sa sjedištem u Washingtonu, Ridgely Walsh, registrirala se kao strani agent u ime ukrajinskih interesa pri Ministarstvu pravosuđa SAD-a.

Tvrtka - koja obično savjetuje velike sile iz Silikonske doline kao što su eBay, Google, Snapchat, SpaceX i Uber - samo je najnoviji operater Beltwaya koji se prijavio prema Zakonu o registraciji stranih agenata (FARA). Ovo je arhaično i nejasno zakonodavstvo stavljeno na čelo glavne novinske agende tijekom "Russiagate" prevare u vrijeme predsjedništva Donalda Trumpa.

Prošlog srpnja, samo 11 američkih tvrtki bilo je registrovano kao lobisti za ukrajinske klijente pod FARA-om. Tokom 2021., ovi uticajni ljudi pokušali su da izvrše pritisak na Washington da obustavi projekt Sjeverni tok 2, poveća pošiljke smrtonosne pomoći Kijevu i postavi sve više američkih i NATO snaga duž ruske granice.

U tom procesu, ostvarili su preko 10.000 kontakata sa zakonodavcima, think tankovima i novinarima. Ovo je zapanjujuća brojka kada se uzme u obzir da je saudijski lobi - jedan od najvećih i najutjecajnijih u SAD-u - imao samo 2.834 interakcije s tim elementima u istom vremenskom okviru.

Aktivnosti lobiranja u ime Kijeva tijekom 2022. neizbježno će zasjeniti čak i taj golemi ukupni iznos. Sada, broj registriranih proukrajinskih agenata u Washingtonu iznosi dosad neviđen do te mjere u kojoj je pro bono lobiranje za vladu Zelenskog nazvano "najvrućim trendom" u političkim krugovima Washingtona.

Ovaj fenomen se ne može pripisati velikodušnosti duha ili altruizmu. Neki lobisti rade za ukrajinsku vladu bez naknade za pozitivan PR poticaj, drugi kako bi obnovili svoju reputaciju i ostali naklonjeni američkim klijentima nakon što su entuzijastično predstavljali ruske korporacije prije invazije 24. februara. Kao što ćemo vidjeti, u nekim slučajevima postoje potencijalno i drugi, više spektralni faktori.

Vjerojatno je mnogo više tvrtki koje učinkovito zastupaju ukrajinske interese nego što je službeno priznato prema FARA-i. Ridgely Walsh registrirao se tek u srpnju, nakon što je Vox dokumentirao svoj rad na pratnji dvojice ukrajinskih pilota širom Washingtona, sastajavši se s novinarima, senatorima i predstavnicima te predstavnicima obrane i State Departmenta. Do tog trenutka radio je za ukrajinsku vladu više od pet mjeseci.

Podnesak FARA pokazuje da Ridgely Walsh izravno komunicira s Yuryjem Sakom, savjetnikom ukrajinskog ministra obrane Alekseya Reznikova, i potpukovnikom Denisom Smazhnyjem, a dodatak u dokumentu navodi uvjete rada Ridgelyja Walsha za Kijev.

Navodi se da tvrtka "pruža podršku odnosima s javnošću i medijima Ukrajini, uključujući suradnju s predstavnicima američkih medija, vladinim dužnosnicima, nevladinim organizacijama, obrazovnim institucijama, think tankovima, investitorima i stručnjacima za vanjsku politiku; organiziranje intervjua za medije; razvoj i predstavljanje [i] organiziranje događaja." Tvrtka također stvara "prilike za interakciju Ukrajinaca" s novinarima, političarima, stručnjacima i "drugim dijelovima američke javnosti".

Ove se aktivnosti provode "na dobrovoljnoj osnovi i bez naknade", a "motivirane su suosjećanjem [tvrtke] prema ukrajinskom narodu." Dodaje se da tim Ridgelyja Walsha uključuje ukrajinskog državljanina, što se odnosi na njegovu višu direktoricu, Veroniku Velch.

Velchina pozadina je u najmanju ruku šarena. Godine 2013. provela je pet mjeseci stažirajući u državnom Glasu Amerike, aktivi američke Agencije za globalne medije, koju finansira i kontrolira američka vlada, i otvoreno priznaje da je njen rad direktno pod utjecajem "nacionalne sigurnosti Washingtona."

Nakon neobjašnjivih sedam mjeseci praznine u životopisu, Velch se u svibnju 2014. pridružila Centru za ujedinjene akcije, nevladinoj organizaciji sa sjedištem u Washingtonu koja "radi u korist građana Ukrajine", koju je osnovao ukrajinski političar i bivši član KGB-a Oleg Ribačuk u 2009.

Bio je to jedan od mnogih subverzivnih napora koje je finansirao u godinama koje su prethodile puču na Majdanu 2014., a koji je odigrao ključnu ulogu u izazivanju tog pobunjeničkog prevrata. Dvije godine ranije, Ribačuk je izjavio da je Narandžasta revolucija 2004. "bila čudo" - "želimo to da uradimo ponovo i mislimo da hoćemo".

Konstelacija problematičnih inicijativa koje je financirao Ribačuk također je dobila značajna sredstva od američkog oligarha Pierrea Omidyara i američke obavještajne agencije koju predvode USAID-a i Nacionalna zaklada za demokraciju (NED), koji su bili ključni za potporu Majdanu u Kijevu 2014.

Pišući uveljači 2014., veteran novinar Bob Parry je napomenuo da je NED tokom prethodne godine financirao 65 projekata u Ukrajini u ukupnom iznosu od preko 20 milijuna dolara, što predstavlja "političku strukturu u sjeni medijskih i aktivističkih skupina koje bi se mogle rasporediti za izazivanje nemira kada ukrajinska vlada nije postupila kako su željeli."

Nacionalni demokratski institut, odjel NED-a centralnog za Narančastu revoluciju, također je sponzorirao kampanju čiji je suosnivač Velch, "Follow the Money", koja se borila za transparentnost finansiranja političkih kampanja 2015-16.

Zanimljivo, u FARA dokumentaciji Ridgleyja Walsha stoji da je Velch "sarađivala sa novinarima za spoljnu politiku i nacionalnu bezbjednost u SAD" u vezi sa Ukrajincima koji su se vratili u Kijev nakon 24.veljače dok je bila "izvan SAD" - drugim riječima Ukrajine - i direktno koordinirala sa "službenicima američke vlade i medijima" koji putuju u zemlju ili izvještavaju o sukobu.

Jasno je dakle da su Velch i Ridgely Walsh bili ključni za oblikovanje izvještavanja o ratu od njegova početka. U tom je kontekstu važno uzeti u obzir njezinu profesionalnu povijest - jedan od temeljnih ciljeva i ključnih uspjeha NED-a u puču na Maidanu predstavljen je domaćoj i stranoj publici vrlo romantičan narativ o demonstracijama u Ukrajini i njihovim sudionicima, koji je imao malo veze sa stvarnošću.

Na temelju rezultata medijskih kuća koje financira NED, kao što su Hromadske, gledateljima bi bilo oprošteno što su zaključili da su prosvjedi potaknuti zabrinutošću za ljudska prava i demokraciju te da su reprezentativni za cjelokupno ukrajinsko stanovništvo.

U stvarnosti, kao što je članak Washington Posta iz veljače 2014. izložen u forenzičkim detaljima, podaci anketa pokazuju da je manje od 20% prosvjednika motivirano "kršenjem demokracije ili prijetnjom diktature", a samo 40-45 % Ukrajinaca je bilo za integracije u Europsku uniju, uskoro svrgnuti predsjednik Viktor Janukovič ostao je "najpopularnija politička ličnost u zemlji", a nijedno istraživanje sprovedeno do tada nije ukazalo na većinsku potporu pobuni.

Velik dio javnog protivljenja svrgavanju vlade proizašao je iz "antiruske retorike i ikonografije zapadnoukrajinskog nacionalizma", koji je bio široko rasprostranjen među prosvjednicima, "koji [nije igrao] dobro među ukrajinskom većinom". Sve u svemu, 50 % stanovništva Ukrajine živjelo je u regijama koje su se "snažno identificirale s Rusijom" i koje su to činile više od dva stoljeća - "skoro svi" su bili "otuđeni antiruskom retorikom i simbolima".

Ove ključne činjenice su inače bile skrivene od pogleda na Zapadu u to vrijeme, a postale su sve više potiskivane u mjesecima i godinama nakon Majdana, dok je ukrajinska vlada vodila sveobuhvatni rat protiv stanovnika Donbasa - krvlju poprskanih dimenzija koji su u medijima jedva spominjani.

Jednostran i potpuno iskrivljen pogled na događaje u Ukrajini opstaje do danas, zahvaljujući Ridgely Walshu i njegovim kolegama. Uz potpuno rijetke izuzetke, etablirane novinske kuće su sukob predstavile kao borbu Davida i Golijata između neograničenog dobra i zla, i neupitno su izvještavale o krajnje sumnjivim zvaničnim tvrdnjama koje su dolazile iz Washingtona i Londona o beskrajnom herojstvu Ukrajine i trijumfima na bojnom polju.

Zapravo, velika većina izvještavanja zapadnih medija o sukobu svodila se na jednostavno ponavljanje ukrajinskih izjava, bez ikakvog pokušaja provjere činjenica.

Vraćajući se na FARA podnesak, njegovih posljednjih 20 stranica sastoji se od tablice s gotovo 400 uvoda u novinare, te intervjua i članaka objavljenih u medijskim kućama, koje je organizirao Ridgely Walsh između početka veljače i sredine srpnja.

Deseci tih unosa vezani su za spomenute pilote, uključujući višestruke pozive novinarima na privatnu večeru s njima u Washingtonu. Na tom summitu, Vox je izvijestio da je jedan od avijatičara otvoreno rekao: "Naš glavni cilj je jasan sam po sebi. Sastajemo se s medijima i zakonodavcima kako bismo potaknuli dotok oružja u Ukrajinu."

Obrok je predstavljao samo jedan od mnogih koraka u vrtložnoj turneji po SAD-u, što je dovelo do toga da je par bio naširoko citiran u američkim medijima, uključujući pojavljivanje na CNN-u zajedno s bjesomučnim proratnim glumcem Seanom Pennom.

Pomenuti potpukovnik Denis Smazhny, "specijalista za protu zračnu obranu", takođe je krajem lipnja dao nekoliko intervjua raznim američkim novinskim mrežama, zalažući se da Kijev dobije borbene zrakoplove umesto bespilotnih letelica, na šta su SAD ranije stavile veto, zbog velikih zabrinutosti o osjetljivoj tehnologiji koja pada u ruske ruke, a njihova upotreba izaziva neprijateljski protuodgovor Moskve.

U prilog svom zahtjevu, Smazhny je naveo da je Kijev do danas uništio 500 ciljeva u zraku i 150 ruskih helikoptera - što je pomalo nevjerojatna tvrdnja, iako se čini da je imala prilično utjecaja na američke zakonodavce. Dana 15. srpnja, Kongres je odobrio 100 milijuna dolara financiranja za podučavanje ukrajinskih pilota u upravljanju borbenim zrakoplovima američke proizvodnje F-15 i F-16, unatoč tome što je potrebno najmanje tri mjeseca da se piloti obuče čak i do 'osnovne' razine.

Očito se Washington i Kijev spremaju doista za vrlo dug rat. A ogromna vojska lobističkih tvrtki spremna je, voljna i sposobna to ostvariti, zasipajući medije i zakonodavne komore diljem svijeta izrazito sumnjivim narativima kako bi održali neumoljive i sve veće zapadnjačke isporuke oružja Kijevu, unatoč produljenju krize koja osigurava više smrti i razaranja, masovno izgladnjivanje u najsiromašnijim dijelovima svijeta i mogući globalni financijski kolaps.