nato
© javier soriano/Agence France-Presse/Getty ImagesGlavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg drži svoj uvodni govor prvog dana summita NATO-a u centru Ifema u Madridu
Članice EU-a trebale bi se 'prestati žaliti' i 'platiti cijenu' za sukob Rusije i Ukrajine, kaže čelnik bloka koji je sve započeo

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg nedavno je preuzeo na sebe predavanje članicama europskih Parlament o potrebi da se "plati cijena" neophodna kako bi Ukrajina mogla funkcionirati i boriti se u svom tekućem sukobu s Rusijom. Ono što je propustio priznati je velika uloga koju je on sam odigrao u izbijanju ovog sukoba.

Norvežanin ima važnu ulogu. Na mnogo načina se to može uporediti s onim vatrogasnim povjerenikom čiji je posao da ujedini različite vatrogasne jedinice u susjedstvu u veliki pakt o uzajamnoj pomoći, gdje požar u jednom okrugu automatski uzrokuje slanje resursa susjednih okruga kao odgovor. To je ukratko članak 5. Povelje NATO-a.

Kao i svaka birokracija koja se temelji na članstvu, pridruživanje vatrogasnom okrugu, poput pridruživanja NATO-u, uključuje proces koji zahtijeva posebne obveze svih uključenih strana. Pakt o uzajamnoj pomoći, poput članka 5., ne može se pokrenuti osim ako uključena strana nije član.

Sada zamislite scenario u kojem se vatrogasni povjerenik zalaže za članstvo sumnjivog vatrogasnog okruga, a usred procesa uključenih u to da ovaj okrug postane član, izbija ogroman požar. Vatrogasni povjerenik podstiče svoje konstitutivne okruge da predaju opremu i resurse (ali ne i ljudstvo) okrugu koji nije član za borbu protiv požara. Vatra je velika. Vatrogasni povjerenik traži više sredstava.

A sada zamislite da se ispostavi da je vatrogasni povjerenik piromanin koji je pomogao u podmetanju požara.

To je uglavnom scenario s kojim se danas suočava NATO, gdje se blok predvođen SAD-om bori da se nosi s posljedicama 14 godina fundamentalno pogrešne politike koja je obećavala Ukrajini eventualno članstvo, uprkos tome što je znala da se Rusija odlučno protivila takvom potezu. NATO je potom promatrao kako su njegove sastavne članice pomogle u izvođenju državnog udara u Ukrajini u veljači 2014., zamijenivši propisno izabranog predsjednika kohortom političara koje je ručno odabrao Washington.

Državni udar o kojem je riječ bio je moguć samo uz sudjelovanje radikalnih ukrajinskih desničarskih nacionalista čija se loza može pratiti do nacističke Njemačke i, nakon Drugog svjetskog rata, tajne potpore CIA-e koja je trajala od 1945. do danas. Uključenost ovih neonacističkih elemenata može se usporediti s vatrogasnim povjerenikom koji šalje tim kolega piromana da navodno pomognu pripremiti budućeg člana za pridruživanje vatrogasnom okrugu, samo da bi se oni potajno urotili među sobom kako bi umjesto toga spalili cijele četvrti unutar teritorij okruga kandidata.

Osam godina Jens Stoltenberg je nadgledao sustav koji se pretvarao da teži miru u Ukrajini nakon državnog udara putem sporazuma iz Minska, samo da bi u tajnosti bio u zavjeri s Ukrajinom, Francuskom i Njemačkom kako bi spriječili sprovedbu sporazuma u svrhu u svrhu kupovine vremena za Ukrajinu da izgradi vojsku po NATO standardima koja je sposobna zadati snažan nokautirajući udarac otcijepljenoj regiji Donbas, a možda čak i Krimu.

Stoltenberg je pomogao da se zapali šibica koja je zapalila Ukrajinu. A sada se ispostavilo da je tokom sastanka s poslanicima Europskog parlamenta generalni sekretar NATO-a prekorio parlamentarce da se "prestanu žaliti i pojačaju i pruže podršku Ukrajini".

Glavni piroman držao je predavanja evropskim osiguravajućim društvima da to usišu i plate cijenu njegovog rada.

Njegovo je licemjerje bilo mučno.
"Cijena koju plaćamo kao Europska unija, kao NATO," izjavio je, "je cijena koju možemo izmjeriti u valuti, u novcu. Cijena koju oni (Ukrajinci) plaćaju mjeri se u životima koji su izgubljeni svaki dan. Trebali bismo se prestati žaliti i pojačati i pružiti podršku, točka."
Prešućena je činjenica da su Stoltenberg i NATO odgovorni za požar koji je zahvatio Ukrajinu. Dok se Kijev spremao za ofenzivu na Donbas, samo je odluka Rusije da pokrene vlastitu specijalnu vojnu operaciju spriječila ostvarenje plana NATO-a/Ukrajine.

Ali piroman ne može priznati da je podmetnuo požar. Umjesto toga, Stoltenberg ne samo da je odgovornost za ukrajinski sukob prebacio na Rusiju, već je imao smjelosti izjaviti da požar koji je zapalio predstavlja prijetnju cijelom NATO-u. "U našem je interesu pomoći Ukrajini", izjavio je Stoltenberg europskim parlamentarcima, "jer morate shvatiti da ako Ukrajina ovo izgubi, to je opasnost za nas."

Zanemarujući činjenicu da je uvelike odgovoran za katastrofu koja je pogodila Ukrajinu kada je Rusija započela svoju vojnu operaciju, Stoltenberg je čvrsto zabio svoj stijeg na brdo licemjerja, objavljujući:
"Ako vam nije stalo do moralnog aspekta ovoga, potpore narodu Ukrajine, trebali biste brinuti o vlastitim sigurnosnim interesima. Platite potporu, platite humanitarnu pomoć, platite posljedice ekonomskih sankcija, jer alternativa je platiti mnogo višu cijenu kasnije."
Ono što je Stoltenberg zapravo govorio je: "platite za moje greške, vaše greške, naše greške."

Ali priznanje greške nije dio moralne niti piromana.
O autoru:
Scott Ritter
bivši je obavještajni časnik američkih marinaca i autor knjige Razoružanje u vrijeme perestrojke: Kontrola naoružanja i kraj Sovjetskog Saveza . Služio je u Sovjetskom Savezu kao inspektor za provedbu INF sporazuma, u stožeru generala Schwarzkopfa tijekom Zaljevskog rata, a od 1991. do 1998. kao inspektor UN-a za oružje.