antonovski most
© Wikipedia
Pogled na grad Kherson iz balona, Antonovski most preko rijeke Dnjepar
Jedna od glavnih vojnih vijesti posljednjih dana bio je još jedan raketni napad Oružanih snaga Ukrajine na Antonovski most preko Dnjepra u predgrađu Hersona, na jugu zemlju. Ovaj most je važna inženjerijska građevina koja povezuje rusko uporište na desnoj obali Dnjepra s glavnim snagama na lijevoj strani. Nakon ukrajinskih napada je idiotsko uredništvo Hrvatske televizije reklo "kako je rušenjem mosta u okruženju i teškoj situaciji ostala 49. ruska armija, jer sada Ukrajinci prelaze u protunapad".

Tako je, citirajući Hinu, napisao Jutarnji List. Iako se termini kao "idiotski" ne koriste u novinarstvu za kvalificiranje neisomišljenika, ovo je privatni blog i barem ovdje si mogu priuštiti slobodu da stvari nazovem pravim imenom. Naime, na Prisavlju rade potpuni idioti, koji idiotima prave cijeli auditorij na nacionalnoj razini, jer mnogi niti znaju niti imaju vremena provjeravati vijesti iz drugih izvora, pogotovo ne iz ruskih. I tako mi se svakodnevno događa da slušam budalaštine u susjedstvu, uz vječno: "Pa zar nisi vidio na Dnevniku, rekli su...". Postoji i opcija da su plaćenici zločinačkog NATO i EU režima, što dio sigurno jeste.

Ali što je istina o Antonovskom mostu?

Ukupna dužina mosta je 1366 metara, širina 25 metara, širina kolnika 20,5 metara, nogostupi za pješake su metar i pol s obje strane. Most se sastoji od 30 raspona.

U dva tjedna Oružane snage Ukrajine napale su ga najmanje šest puta raznim višecjevnim raketnim sustavima, od kojih su glavni visokoprecizni sustavi američke proizvodnje M142 HIMARS, sa šest projektila od 240 mm na šasiji s kotačima, dometa do 70 kilometara. Kako bi pogodili most, ukrajinski topnici pokazali su svu moguću lukavost. Svakom plotunu kojeg je ispalio HIMARS prethodili su plotuni sustava Uragan, koji je odvratio snage protuzračne obrane i "anulirao" njihov teret streljiva, nakon čega ih je trebalo ponovno napuniti. To je ono što radi HAMAS u Gazi, kada isprazni izraelske sustave Iron Dome prastarim raketama Fajr1, a onda dok Izraelci pune obrambene sustave, zaspu ih s modernim projektilima.

U takvom trenutku "praznog hoda" proturaketne obrane je most pogođen projektilima HIMARS. Neke od projektila ruska protuzračna obrana ipak je uspjela oboriti, ali ukupno je u dva tjedna most pogodilo više od dvadeset projektila, od kojih osam 27. srpnja, tijekom najvećeg s 36 lansiranih projektila.

Dvotjedni rat oružanih snaga Ukrajine s mostom kod sela Antonovka završio je tako da nisu uspjeli srušiti most. Svi stupovi nosači mosta su netaknuti, rasponi su također očuvani, ali na kolniku je bilo toliko rupa širine jedan do dva metra da je most zatvoren za promet, a to je odmah izazvalo plimu oduševljenja u ukrajinskom informacijskom prostoru, koju su kopirali njihova "braća po pameti" u hrvatskim medijima. Onesposobljavanje mosta nazvano je "velikom pobjedom oružanih snaga Ukrajine" i početkom toliko puta najavljivane ukrajinske protuofenzive na Krim i Rostov. Uostalom, oštećeni most je, prema ukrajinskim propagandistima, "odsjekao Ruse" na desnoj obali od podrške s lijeve obale, i sada je ostalo još samo da ih se porazi i pobaca u Dnjepar.

Ova "pobjeda" je zarazila i dio ruskih informatičkih boraca. Oko ukrajinskih napada na Antonovski most ponovno se rasplamsala žestoka rasprava koja je bila ugašena, a pitanje je zašto rusko zapovjedništvo još nije srušilo sve mostove preko Dnjepra? Rasprava se toliko rasplamsala da se u nekom trenutku počelo činiti da svrha ukrajinskih udara nije sam most, već informativno-propagandni udar koji je njegovim uništenjem pogodio kolektivno nesvjesno ruske ratoborne informacijske zajednice.

Istina, još nije započela protuofenziva Oružanih snaga Ukrajine, kao što ni neće, ali razbijanje ovih dezinformacija na internetu u Rusiji ne prestaje deseti dan.

Neću ulaziti u ovaj informacijski Verdun, ali ruska komanda kaže da ideju o potpunom onesposobljavanju i uništenju svih tridesetak mostova preko Dnjepra koje kontrolira Ukrajina smatram utopijom. Kad bi ruska vojna industrija proizvodila stotinjak operativno-taktičkih projektila dnevno, onda bi se takav zadatak mogao obaviti, ali čak i u tom slučaju bi bila upitna njegova vojna svrha. Brzina obnove mostova, mogućnost korištenja pontonskih mostova, trajektnih prijelaza i ne samo njih, zahtijevali bi stvaranje posebne mješovite zračno-raketne formacije "Ubojice mostova" isključivo za ovu zadaću. Očito je da sada Rusija to nema i nije joj ni potrebno. Potpuno uništenje tih mostova bi, naravno, zakompliciralo logistiku opskrbe Oružanih snaga Ukrajine, ali je neće učiniti toliko problematičnom.

Postoje i teze da je svaki srušeni most spašeni život ruskih vojnika, ali bi točnije bilo reći da je svako uništeno skladište streljiva, oružja, goriva, komandno mjesto ili lokacija vojnika Oružanih snaga Ukrajine stvarno očuvanje života ruskih vojnika, stoga je potraga i uništavanje tih objekata prioritet.

A mostovi, njih treba rušiti samo u onom dijelu koji se izravno tiče sigurnosti ruskih boraca, kad im baš taj most postaje problem ili im smeta u planovima.

A sada razmotrimo sve što je gore rečeno na primjeru oštećenog Antonovskog mosta. Koliki je problem onemogućiti Ukrajince da imaju ikakve koristi od počinjene štete? Vrijedi početi s tim koliko će vremena trebati da se promet na njemu uspostavi. Postojeća oštećenja stručnjaci definiraju kao umjerena, koja ne zahvaćaju nosive elemente konstrukcije mosta, a njihovo uklanjanje tijekom ne baš žurnih radova trajat će nekoliko dana. I posao se već obavlja, kao što vidimo s današnjih fotografija.

U isto vrijeme, samo 70 kilometara, 50 minuta vožnje automobilom, uzvodno postoji još jedan prijelaz preko Dnjepra, a to je brana u blizini grada Novaja Kahovka, duga 447 metara, velika građevina koju projektili HIMARS ne mogu uništiti. Štoviše, brana se nalazi gotovo na najvećoj borbenoj udaljenosti - 57-59 kilometara od linije fronte. Za pogoditi ga američkim sustavom HIMARS, morat će se uvući u zonu pouzdanog pokrivanja ruskog topništva, koje je posljednjih tjedana odnijelo sve pobjede u protuartiljerijskoj borbi.

Oružane snage Ukrajine ne mogu i neće riskirati tako vrijedan resurs. Odnosno, bez dubokog proboja, presijecanja ruskog mostobrana na desnoj obali, nemoguće je odsjeći rusku skupinu s lijeve obale u regiji Kahovka. To se ne može učiniti iz drugog razloga.

Vrijedi podsjetiti i da su prije samo godinu dana, tijekom velikih vježbi inženjerijskih trupa Zapad-2021, u uvjetima najbližim vojnim operacijama, vojni pontonci izgradili dvokolosiječni pontonski prijelaz, most po kojem se oprema prenosi u oba smjera istovremeno, preko rijeke Oke širine 500 metara. On je, po dizajnu, bio sastavljen od standardnih kompleta pontonskog parka PP-91. Podsjećam da samo s jednim takvim kompletom možete izgraditi plutajuće mostove nosivosti 60, 90 i 120 tona duljine do 268 metara sa širinom kolnika od 6,55 metara.

Ovi pontonci mogu izdržati brzinu struje do tri metra u sekundi. S takvom širinom kolnika mosta, tenkovi se po njemu mogu kretati brzinom od oko 30 km/h, a vozila na kotačima bez ograničenja brzine. Za vozila na kotačima ovaj most je dvokolosiječni, odnosno dopušteno je istovremeno organizirati kretanje u dva smjera. Duljina mosta od 268 metara nije samo najveća moguća, već se po potrebi može graditi više mostova istovremeno, a najmanje dva, budući da postoje četiri niza obalnih spojnica u garnituri za park. Osim toga, moguće je izgraditi most od dva kompleta PP-91, dakle dužine od 572 metra.

A sada pogledajmo kartu Dnjepra u regiji Kahovka. Oštećeni Antonovski most ima duljinu od 1366 metara, dok je širina rijeke 940 metara, ali samo pet kilometara više, gdje se još uvijek nalazi trajekt preko Dnjepra, koji desetljećima povezuje dvije obale Hersona, širina rijeke je 476 metara, a na pet kilometara niže je 350 metara.
slika
U isto vrijeme, već je duplo teže uništiti takav most napadom projektila HIMARS. Visoka točnost njegovih projektila rezultat je prisutnosti GPS jedinice koja ispravlja let projektila u ciljanom području. To znači da u potpunosti ovisi o točnosti određivanja koordinata cilja. - Antonovski most, čvrsto "vezan" za tlo, idealan je cilj. Ali pontonski most je cilj koji uvijek treba detektirati na vrijeme, unijeti njegove točne koordinate u glave za navođenje projektila, dok u isto vrijeme svako njegovo pomicanje, čak i nekoliko stotina metara u stranu, sklanja ga od napada, jer ponovno ciljanje projektila u letu nije moguće.

Osim toga, granatiranje prijelaza danju u stepskom području pravo je samoubojstvo, a kad padne mrak pitanje je minuta da se prijelaz "razmontira". Podsjećam na vremensko ograničenje. Naime, od početka gradnje pontona do početka kretanja na gotovom pontonskom mostu trupa i vojne tehnike prođe samo 30 minuta. A ruski pontoni redovito premašuju ovaj standard.

Zašto onda Oružane snage Ukrajine udaraju po Antonovskom mostu s takvom manijakalnom upornošću? Samo je jedan logičan odgovor: njegovo onesposobljavanje izvrstan je povod za javno propagiranje uspjeha Oružanih snaga Ukrajine u borbi protiv "ruskih okupatora", iako tih uspjeha uopće nema.

"Strateški most je srušen", tako je ukrajinska propaganda nazvala privremenu blokadu mosta za promet vozila.

"Rusi su odsječeni i osuđeni na propast! Pobijedit ćemo! Vidljivo svakome i snažno!", dio je kakofonije iz Kijeva.

Ali to što u stvarnosti nema nikakvog "odsijecanja" Rusa, a dvotjedni rat s mostom nije ništa drugo nego "bitka za poljski WC", kako se takve besmislene "pobjede" nazivaju, jasno je samo vojsci i ruskoj komandi. Ali oni su zauzeti. Rade svoj posao i uništavaju Oružane snage Ukrajine. Za kauč publiku, "zatvoreni" Antonovski most je beskrajno polje za pretresanje ruske vojne doktrine i traženje mana. Ali, ako ništa, barem nije dosadno.