dronovi
Ovu vijest su uglavnom promicali zapadni mediji, dok ruski i iranski izvori šute, pa sam je uvijek uzimao s rezervom, čekajući da se to potvrdi na bojnom polju u Ukrajini.

Međutim, sada o tome piše Elijah G. Magnier, koji je izvještavao iz Sirije i Iraka i uvijek je imao točne informacije, ma kako one zvučale nevjerojatno. Magnier, koji je dobro upućen u aktivnosti šiitske Osovine otpora, pozivajući se na svoje izvore u Teheranu, izvještava da je Rusija već sklopila sporazume s Iranom o isporuci Rusiji 1000 izviđačkih i udarnih bespilotnih letjelica tipa Shahed 129 i Shahed 191, sposobnih ostati u zraku više od jednog dana i djelovati i kao udarne platforme i kao učinkoviti promatrači za topničke i raketne sustave.

"Iran i Rusija proširili su razinu svoje strateške suradnje na raznim poljima, nedavno u svemiru kada je ruska raketa lansirala iranski satelit u orbitu iz ruskog lansirnog poligona u Kazahstanu. Iran će bez sumnje imati koristi od obnove svoje banke ciljeva i identificiranja više ciljeva povezanih s njegovim neprijateljima na Bliskom istoku, uglavnom američkim vojnim bazama i Izraelu. Štoviše, Rusija je potpisala ugovor s Iranom o kupnji 1000 dronova nakon što je Iran isporučio nekoliko letjelica i simulator na kojem su se obučavali ruski časnici, pa su uspješno upotrijebili prve dronove u Ukrajini. Ovaj potez se smatra bez presedana za supersilu koja kupuje svoje dronove od Irana. Teheran to smatra priznanjem svoje napredne i učinkovite vojne industrije, postignutim usprkos 43 godine dugih američkih sankcija Islamskoj Republici", piše E.Magnier.

"Rusija u proteklom desetljeću nije posvetila mnogo pozornosti niti je imala adekvatna ulaganja u industriju dronova. Umjesto toga, Moskva se usredotočila na razvoj hipersoničnih projektila, čime je uspjela postići operativnu razinu ove tehnologije ispred Sjedinjenih Država. Ruski interes za vojni razvoj koncentrirao se na strateške projektile s nuklearnim bojevim glavama, dok su zapravo dronovi postali neophodni za svaku vojsku. Iran je također razvio svoje dalekometne i precizne projektile za udaljenosti od 2000 km i uspješno su korišteni u Iraku i Siriji protiv različitih ciljeva. Međutim, kao što vidimo, Teheran se također fokusirao na intenzivan razvoj svoje industrije dronova. Teheran ih je iskoristio u Siriji i predao saveznicima u Libanonu, Siriji, Iraku i Jemenu, prenoseći iskustva i Palestincima u Gazi", nastavlja poznati ratni reporter i analitičar prilika na Bliskom istoku.

"Prema dobro obaviještenim izvorima u Iranu, "kupnja dronova od strane supersile poput Rusije važan je pokazatelj kvalitete i razvoja iranske industrije, koja je uspjela proizvesti najnaprednije dronove poput Shahida 129 koji može letjeti dulje od 24 sata. To je ono što je privuklo Rusiju, posebno za korištenje u njenom ratu u Ukrajini", zaključuje E.J.Magnier.

U širem kontekstu, Iran ovakve sporazume smatra stvarnom provedbom ukidanja sankcija Ujedinjenih naroda za oružje, koje je UN Iranu ukinuo u jesen 2021. unatoč prosvjedima SAD-a, što Iranu omogućuje slobodnu i legalnu prodaju i kupnju modernog oružja. Kasnije je bivši američki predsjednik Trump jednostrano uveo sve sankcije Islamskoj Republici i prisilio Europske vazale da učine isto, ali Iran više nije pod sankcijama Ujedinjenih naroda i to je ono što je najvažnije.

Službeno Rusija i Iran nisu ni na koji način potvrdili prodaju dronova, kao ni američke izjave da će Rusija isporučiti Iranu moderne borbene zrakoplove Su-35, koji dosad nisu isporučeni ni Egiptu. Istina, nisu ni demantirali ove vijesti, već su se odlučili ne komentirati ih.

U avijaciji, osim u sektoru bespilotnih letjelica, Iran znatno zaostaje za svjetskim liderima, pa se isporuka modernih aviona iz Rusije vidi kao izvrsna prilika za ozbiljno jačanje sposobnosti iranske zračne obrane, nadopunjujući suvremene sustave protuzračne obrane vlastite proizvodnje.

S druge strane, Rusija se mora brže snabdijevati dronovima, a iranski su trenutno najbolji, puno bolji od toliko spominjanog Bayraktara TB2, kojeg je turska kompanija "Baykar" odlučila proizvoditi u Ukrajini, usprkos negodovanju Erdoganovog zeta Selçuka Bayraktara, vlasnika kompanije, koji je više na ruskoj strani, dok je njegov brat i glavni menadžer Haluk Bayraktar blizak Kijevu.

Tamo će, ako Haluk Bayraktar i Zelenski, odnosno NATO, uopće stignu pokrenuti proizvodnju, nebo nad Ukrajinom djelomično biti bojno polje između turske i iranske tehnologije.