Slogan popularan 1789. godine; nije ugodan; ponašanje koje se ne preporučuje; ali to je ono što se dogodi kada ljudima bude dosta, te oni pokupe baklje i vile i krenu prema dvorcu. Bliži li se Zapad tom trenutku?
Dopustite mi da iznesem argument da ovca nikada neće ustati. Nadam se da sam u krivu, ali sumnjam da je već prekasno.
Državna propaganda je daleko, daleko snažnija nego što je bila 1789., 1848., 1917. ili u bilo kojem drugom revolucionarnom vremenu. I uvjereni su da im publika sve vjeruje i da se ničega ne sjeća.
Ovaj esej daje primjere onoga što zapadno izvješćivanje očekuje od nas da progutamo - "Ruski pritvorski centar u Donbasu je granatiran i 50-ak ukrajinskih zatvorenika je ubijeno. Od nas se traži da vjerujemo da su ruske snage granatirale vlastiti logor iz neobjašnjivih razloga." Tko bi bio toliko glup da pomisli da bi Rusi krenuli granatirati zatvor kad bi mogli lako napraviti da ti ljudi "nestanu"? Isto tako, trebali bismo ležerno prihvatiti da "Rusi granatiraju nuklearnu elektranu koju njihove vlastite trupe čuvaju od ožujka". A to je samo Ukrajina. Putin pokušava nekoga ubiti, ali ga ostavi na miru nakon što ga strpa u zatvor.
Imamo ovu cijelu stvar na radaru, ali nitko ju ne može vidjeti. Maske su bile loša ideja u
ožujku 2020., ali
dobra u lipnju. Što je s Steeleovim dosjeom? Tip s
bivoljim šeširom zamalo je svrgnuo vladu Sjedinjenih Država. Smrtonosni otrov se vraća u bocu i umotava u celofan. I svi ti Hitleri! Milošević, Sadaam, Gadaffi, Xi, Putin! Uvijek je Hitlerovo vrijeme i uvijek je 1937. u Münchenu.
Koliko god su ove tvrdnje apsurdne, koliko vaših susjeda ih dovodi u pitanje? Ili što se toga tiče, koliko je onih koji su sigurni da je bilo nešto između Trumpa i Putina se uopće sjeća detalja? Prostitutke i krevet? Alfa banka? Manafort? "Svih 17 agencija"? Detalji su nestali, ali dojam ostaje.
Učinak je sveobuhvatan. Vrlo je
in-your-face [izrazito agresivno ili provokativno; nemoguće ignorirati ili izbjeći; izravan; op.prev.] s ukrajinskim ratom u kojem se svako odstupanje od prihvaćene priče o "brutalnoj i ničim izazvanoj invaziji koja ne uspijeva" tretira kao ulizivanje Putinu. Možemo li se sada smijati "
visokim obrambenim izvorima Ujedinjenog Kraljevstva" koji su nam rekli da Rusiji preostaje još nekoliko tjedana u ožujku? Kako bi bilo da nam Wallace kaže da
je Rusija izgubila u lipnju? Može biti. Ali bolje da se ne smijete kad to
opet kažu u srpnju i
opet u kolovozu. A Putinovo zdravlje! Čovjek je olupina - "
viđen kako šepa tijekom inozemnog summita u rujnu." Bilo je to 2012. - evo
iste priče 12 godina kasnije. Kada smijemo reći da su te priče samo propagandističko s***je? Ili bi nas to izložilo optužbi da smo poricatelji?
Naravno, još uvijek imamo slobodu govora na Zapadu - to je jedna od "temeljnih vrijednosti" kojom se uvijek hvale. Ali ne, naravno, ako se radi o govoru mržnje, poricanju znanosti, teorijama zavjere ili - pogotovo ne, nikad - o dezinformacijama. Jedini tračak nade na ovom horizontu jest to da je povjerenje u medije na rekordno niskoj razini. Što je vjerojatno razlog zašto postoji toliki napor da se "dezinformacije" izbace iz alternativnih medija. To je utrka u kojoj ne očekujem da će pobijediti sloboda govora. Vidim da dolazi vrijeme kada će glavnim medijima ostati samo sloboda da kažete koliko volite Big Brothera. Na "alternativnim medijima" moći ćemo sugerirati da bismo ga mogli voljeti još više da su mu obrve podrezane. Samo mrvicu.
Nekad davno, ljevica se složila da bogate treba svrgnuti, da radnici dobiti više i da su ratovi obično loši.
Sada se svađaju oko zamjenica i koje WC školjke koristiti dok bogati postaju superbogati, mali čovjek je gurnut na rub, a ratovi su posvuda. Ovo nije mala promjena.
Što se više razlika može stvoriti među pojedincima, to su manje šanse da se ljudi ujedine. Davne 1789.,
Cahiers de doléances je imao stanovito jedinstvo. Što bismo vidjeli danas? Puno pritužbi, ali nijedna nije ista. Tko ide na fenjere? Moje pleme ima moj popis, tvoje tvoj, oni drugi imaju svoj. Mnogo popisa, ali nijedan nije isti. Previše smo podijeljeni da bismo se u bilo čemu složili. Toliko o jedinstvenoj opoziciji. Što se tiče ratova, mnogi ljevičari se sada slažu da su oni najbolji način za širenje ljudskih prava. Mislite li da se sve to dogodilo slučajno?
Godine 1789., ako ste htjeli zatvoriti od svijeta, alkohol je bio jedini izlaz. Zamislite koliko još izlaza imamo danas. Marihuana, kokain, mak i svi njihovi derivati su tu. Njima su se pridružila moćna umjetna poboljšanja poput opioida - za fentanil se kaže da
je glavni uzrok smrti među osobama od 18 do 45 godina. Alkohol je još uvijek prisutan, a čak i više: "
Stopa svih posjeta hitnoj pomoći zbog alkohola porasla je za 47 posto između 2006. i 2014." Mislite li da se stopa smanjila? Naravno da nije. Nije bilo puno dobrih vijesti i sreće u prošlom desetljeću, zar ne? Sva zabava u kojoj se možete utopiti - filmovi, 24-satni sportovi, tisuću vrsta popularne glazbe, superheroji, stripovi, pornografija, dizanje ega na društvenim mrežama. I još više toga što su konstruirali ljudi koji su vješti u privlačenju očiju i ušiju. Dakle, kao što su govorili u 60-ima, kada razina gađenja postane previsoka, "uključi se, isključi se, odustani". Puno više je toga što vas uključuje, puno više melodija i puno više razloga za odustajanje. Ili, manje dramatično,
"tiho odustajanje" - ako ne možete zaustaviti, nemojte ni pomagati.
Državna propaganda je prejaka, ljudi su podijeljeni u neprijateljska plemena i puno je lakše jednostavno nestati. A svi smo kupili uređaje za praćenje i špijuniranje prerušene u pametne telefone. Bojim se da su negativci pobijedili.
Nije da su osvojili mnogo toga - samo udobniju stolicu.
Ledeni brijeg čeka, a
Nebeski mandat se pomiče.
Komentari čitatelja
na naše novosti