Zaboravite razvoj. Danas, glavni interes Washingtona u Africi je držati Kineze i Ruse podalje.

afrika
© The Cradle
U racionalnom okruženju, na 77. zasjedanju Opće skupštine UN-a (UNGA) raspravljalo bi se o ublažavanju iskušenja i nevolja globalnog juga, posebice Afrike.

To neće biti slučaj. Poput jelena uhvaćenog pred geopolitičkim svjetlima, glavni tajnik UN-a Antonio Guterres objavio je floskule o sumornoj "zimi globalnog nezadovoljstva", čak i dok su poslovični imperijalni propovjednici kritizirali UN-ovu "krizu vjere" i raspalili o "neizazvanom ratu" koji je započela Rusija.

Naravno, osmogodišnji usporeni genocid nad rusofonim stanovnicima Donbasa nikada ne bi mogao biti prepoznat kao provokacija.

Guterres je govorio o Afganistanu, "gdje je gospodarstvo u ruševinama i gdje se gaze ljudska prava" - ali se nije usudio ponuditi kontekst. U Libiji, "podjele nastavljaju ugrožavati zemlju" - opet, bez konteksta. Da ne spominjemo Irak, gdje "tekuće napetosti prijete tekućoj stabilnosti".

Afrika ima 54 zemlje članice UN-a. Svaki istinski reprezentativni sastanak Generalne skupštine UN-a trebao bi probleme Afrike staviti u prvi plan. Još jednom, to nije slučaj. Stoga je afričkim vođama prepušteno da ponude taj prijeko potreban kontekst izvan zgrade UN-a u New Yorku.

Kao jedini afrički član G20, južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa nedavno je pozvao SAD da ne "kažnjavaju" cijeli kontinent prisiljavajući nacije da demoniziraju ili sankcioniraju Rusiju. Washingtonsko uvođenje zakona nazvanog Zakon o suzbijanju zlonamjernih ruskih aktivnosti u Africi, kaže on, "naštetit će Africi i marginalizirati kontinent."

Južnoafrička Republika je članica BRICS-a - koncept koji je anatema u Beltwayu [Washington, op.prev.] - i prihvaća politiku nesvrstanosti među svjetskim silama. Verzija Pokreta nesvrstanih (NAM) nastalog u 21. stoljeću, jača širom globalnog juga - a posebno Afrike - na veliko gnušanje SAD-a i njegovih podanika.

Još u Generalnoj skupštini UN-a, Guterres se pozvao na globalnu krizu gnojiva - opet, bez konteksta. Ruska je diplomacija više puta naglašavala da je Moskva spremna izvesti 30 milijuna tona žitarica i više od 20 milijuna tona gnojiva do kraja 2022. Ono što je prešućeno na zapadu jest to da je samo uvoz gnojiva u EU "dopušten", ali tranzit u Afriku nije.

Guterres je rekao da pokušava uvjeriti čelnike EU da ukinu sankcije na ruski izvoz gnojiva, što izravno utječe na plaćanje tereta i osiguranje brodova. Ruski Uralchem, primjerice, čak je ponudio i besplatnu isporuku gnojiva Africi.

Ipak, sa stajališta SAD-a i njegovih EU vazala, jedino što je važno jest suprotstaviti se Rusiji i Kini u Africi. Senegalski predsjednik Macky Sall primijetio je kako ova politika ostavlja "gorak okus".

"Zabranjujemo vam izgradnju plinovoda"

Postaje i gore. Uglavnom neučinkoviti Europski parlament sada želi zaustaviti izgradnju 1445 km dugog Istočnoafričkog naftovoda za sirovu naftu (EACOP) od Ugande do Tanzanije, pozivajući se na maglovita kršenja ljudskih prava, prijetnje okolišu i "savjetujući" zemljama članicama da jednostavno odustanu od projekta.

Uganda računa na više od 6 milijardi barela nafte kako bi održala procvat zaposlenosti i konačno premjestila naciju u status srednjeg dohotka. Zamjenik predsjednika ugandskog parlamenta Thomas Tayebwa je ponudio prijeko potreban kontekst:
"Nerazborito je reći da će naftni projekti Ugande pogoršati klimatske promjene, a činjenica je ta da je blok EU sa samo 10 posto svjetskog stanovništva odgovoran za 25 posto globalnih emisija, a Afrika s 20 posto svjetskog stanovništva. odgovorna je za 3 posto emisija. EU i druge zapadne zemlje povijesno su odgovorne za klimatske promjene. Tko bi onda trebao zaustaviti ili usporiti razvoj prirodnih resursa? Sigurno ne Afrika ili Uganda."
Štoviše, Europski parlament je nepokolebljiva marioneta lobija za biogorivo. Odbio je izmijeniti zakon koji bi zaustavio korištenje prehrambenih usjeva za proizvodnju goriva, zapravo pridonoseći onome što je UN-ov Program za hranu opisao kao "globalnu krizu neviđenih razmjera". Čak 350 milijuna ljudi diljem Afrike je na rubu gladi.

Umjesto toga, ideja G7 o "pomoći" Africi iskristalizirana je u inicijativi Build Back Better World (B3W) koju predvode SAD - anemičnom pokušaju Washingtona da se suprotstavi ambicioznoj pekinškoj inicijativi Pojas i put (BRI) - koja se fokusira na "klimu, zdravlje i zdravstvenu sigurnost, digitalnu tehnologiju, te rodnu ravnopravnost i jednakost", navodi Bijela kuća. Praktična pitanja infrastrukture i održivog razvoja, koja su u središtu kineskog plana, B3W jednostavno ignorira.

Putujuće američko izaslanstvo je u početku identificiralo nekoliko "obećavajućih" projekata u Senegalu i Gani. Senegalski diplomatski izvori su nakon toga potvrdili da ti projekti nemaju nikakve veze s izgradnjom infrastrukture.

B3W je, očekivano, propao. Uostalom, projekt pod vodstvom SAD-a bio je nešto više od trika za odnose s javnošću kako bi potkopali Kineze, sa zanemarivim učinkom na sužavanje infrastrukture vrijedne više od 40 trilijuna dolara koja se treba izgraditi diljem globalnog juga do 2035. godine.

Pohađajte YALI i putovat ćete

Imperijalne inicijative u Africi - osim Zapovjedništva američke vojske za Afriku (AFRICOM), koja se svodi na puku militarizaciju kontinenta - dovode nas do neobičnog slučaja YALI-a (engl. Young African Leaders Initiative - Inicijativa mladih afričkih vođa), naširoko reklamiranog na osovini Washington - New York kao "najinovativnija" politika Obaminih godina.

Pokrenut 2010., YALI je predstavljen kao "osnaživanje nove generacije afričkog vodstva" - eufemizam za njihovo obrazovanje (ili ispiranje mozga) na američki način. Mehanizam je jednostavan: ulaganje i dovođenje stotina mladih afričkih potencijalnih lidera na američka sveučilišta na kratku, šestotjednu "obuku" o "poslu, civilnom vodstvu, poduzetništvu i javnom upravljanju". Zatim četiri dana u Washingtonu na susretu s "čelnicima u administraciji" i fotografiranje s Obamom.

Projekt su koordinirala veleposlanstva SAD-a u Africi, a ciljao je na mlade muškarce i žene iz 49 zemalja podsaharske Afrike - uključujući i one pod američkim sankcijama, poput Sudana, Eritreje i Zimbabvea - koji dobro govore engleski, s "obvezom" da se vrate u Afriku. Otprilike 80 posto tijekom prvih godina nikada nije bilo u SAD-u, a više od 50 posto ih je odraslo izvan velikih gradova.

Zatim je, u govoru 2013. u Južnoafričkoj Republici, Obama najavio osnivanje Washingtonske stipendije, kasnije preimenovane u Mandela-Washington Fellowship (MWF).

To još uvijek traje. Godine 2022., MWF bi trebao biti dodijeljen za 700 "izvanrednih mladih lidera iz subsaharske Afrike", koji prate "Leadership Institutes" na gotovo 40 američkih sveučilišta, prije njihovog kratkog boravka u Washingtonu. Nakon toga su spremni za "dugoročni angažman između Sjedinjenih Država i Afrike".

I sve to doslovno za kikiriki, budući da je MWF entuzijastično proglašen od demokratskog establišmenta kao isplativ: 24.000 dolara po stipendistu, koje plaćaju suradnička američka sveučilišta, kao i Coca-Cola, IBM, MasterCard Foundation, Microsoft, Intel, McKinsey, GE, i Procter & Gamble.

I to nije prestalo s MWF-om. USAID je otišao korak dalje i uložio više od 38 milijuna dolara - plus 10 milijuna dolara od Zaklade MasterCard - kako bi uspostavio četiri regionalna centra za vodstvo (RLC) u Južnoj Africi, Keniji, Gani i Senegalu. Radilo se o obuci, i na daljinu i u nastavi, najmanje 3500 'budućih lidera' godišnje.

Nije ni čudo što je Institut Brookings slinio zbog tolike "isplativosti" kada je riječ o ulaganju "u budućnost Afrike" i o tome da SAD "ostane konkurentan" u Africi. YALI sigurno izgleda ljepše od AFRICOM-a.

Čini se da se nekoliko priča o uspjehu ne može mjeriti sa stalnim nizom afričkih nogometaša koji su se pojavili u Europi - a zatim reinvestirali većinu svog profita kod kuće. Tijekom Trumpovih godina, došlo je do smanjenja financiranja YALI-ja - s 19 milijuna dolara u 2017. na otprilike 5 milijuna dolara.

Toliko vođa za 'istrenirati'

Očekivano, Bijela kuća Joea Bidena je ponovno lansirala YALI program. Uzmite nekog američkog atašea za tisak u Nigeriji kako uredno ističe trenutačni naglasak na "medijskoj i informacijskoj pismenosti", prijeko potrebnoj za borbu protiv "širenja dezinformacija", uključujući "u mjesecima koji prethode nacionalnim predsjedničkim izborima".

Tako su SAD, pod YALI-jem, "obučili 1000 mladih Nigerijaca da prepoznaju znakove online i medijskih misinformacija i dezinformacija." A sada, tu je nastavak radionice nazvan "Train the Trainer" koji "podučava 40 novinara, kreatora sadržaja i aktivista (od kojih će polovica biti žene) iz Yobea, Borna, Adamave, Zamfare i Katsine kako prepoznati, istražiti i prijavi dezinformacije." Facebook, kojemu je FBI naredio da cenzurira "nezgodne" činjenice koje potencijalno mijenjaju izbore, nije dio nastavnog plana i programa.

YALI je nježno, Instagram lice AFRICOM-a. SAD je sudjelovao u rušenju nekoliko afričkih vlada u posljednja dva desetljeća, s trupama obučavanim pod tajnom opsjednutim AFRICOM-om. Nije bilo ozbiljne revizije Pentagona o naoružavanju AFRICOM-ovih lokalnih "partnera". Koliko znamo - kao u Siriji i Libiji - američka bi vojska mogla naoružavati još više terorista.

I očekivano, sve je dvostranačko. Bijesni neokonzervativac i bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, John Bolton, u prosincu 2018., u Zakladi Heritage, jasno je rekao: prisustvo SAD-a u Africi nema nikakve veze s podupiranjem demokracije i održivog razvoja. Sve je u suprotstavljanju Rusiji i Kini.

Kad je saznala da Peking razmatra izgradnju pomorske baze u naftom bogatoj Ekvatorijalnoj Gvineji, Bidenova Bijela kuća poslala je izaslanike u glavni grad Malabo kako bi uvjerili vladu da prestane i da odustane. Bezuspješno.

Nasuprot tome, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov primljen je poput superzvijezde u svojoj nedavnoj opsežnoj turneji po Africi, gdje se općenito smatra da su globalne cijene hrane i drama s gnojivima izravna posljedica zapadnih sankcija Rusiji. Čelnik Ugande Yoweri Museveni prešao je ravno na stvar kada je rekao:
"Kako možemo biti protiv nekoga tko nam nikada nije naudio?"
Od 13. do 15. prosinca, Bijela kuća planira veliki summit američko-afričkih čelnika u Washingtonu na kojem će se uglavnom raspravljati o sigurnosti hrane i klimatskim promjenama - uz trajna predavanja o demokraciji i ljudskim pravima. Većina čelnika neće biti baš impresionirana ovim novim prikazom "trajne predanosti Sjedinjenih Država Africi". Pa, tu je uvijek YALI. Toliko mladih vođa za indoktrinirati, a tako malo vremena.