© CNNBivši brazilski predsjednik Luiz Inácio "Lula" da Silva i sadašnji brazilski predsjednik Jair Bolsonaro
Naime, nakon prebrojavanja svih glasova Lulin rezultat iznosi 48,4 posto, dok je aktualni predsjednik, desničar, Jair Bolsonaro, osvojio 43,2 posto glasova izišlih birača. I sve to uz veliku izlaznost. Pravo glasa u Brazilu ima više od 156 milijuna ljudi, a više od 150 milijuna ih je izišlo na izbore.
Podsjetio bih kako su preliminarne ankete pokazivale veliku razliku između dvojice kandidata u rasponu od čak 12 do 15 posto u korist Lule, što bi značilo kako je rezultat jučerašnjih izbora i svojevrsno iznenađenje - tj. nije se dogodila očekivana Lulina pobjeda u prvom krugu (ostali kandidati gotovo da i nisu vrijedni spomena jer nisu osvojili ni pet posto glasova).
Međutim, za razliku od anketa, neizbježnost drugog kruga predviđala je većina brazilskih analitičara, što se, dakle, i dogodilo, pa se obojica predsjedničkih kandidata imaju pravo nadati uspjehu. Iako 5 posto i nije tako mala razlika s obzirom da Luli nedostaje još manje od 2 posto glasova, naravno, uz uvjet da u drugom krugu iziđu svi oni koji su ga jučer i podržali.
Bez obzira na to, ovako relativno mali razmak između dvojice glavnih kandidata za budući predsjednički mandat najveće južnoameričke države i jedne od najvećih država svijeta sigurno nije znak stabilnosti, već, puno prije - dubokog političkog rascjepa brazilskog društva.
Naime, Lula je bio u zatvoru pod optužbom za korupciju, ali su te optužbe naknadno odbačene. Javnost, naravno, takve stvari itekako percipira, o njima promišlja, ali ih i tumači onako kao želi.
Međutim, puno važnije od toga je činjenica da se radi o predstavniku prvog vala ljevičarskih pokreta u Latinskoj Americi, regiji koju danas karakterizira upravo jačanje lijevih tendencija s obzirom na pobjede ljevice u nizu zemalja, čak i u Čileu i Kolumbiji - tradicionalnim "desničarskim" uporištima, iako je ova potonja poznata po radikalnim i militantnim marksističkim ljevičarskim pokretima koji su se s oružjem u rukama sve donedavno borili protiv vlada u Bogoti, tradicionalno pomaganih od strane SAD-a.
Uostalom, nedavno su Kolumbija i njen veliki, po SAD neugodni susjed - Madurova Venezuela, objavili vijest o ponovnoj uspostavi međusobnih odnosa i o suradnji. Lulina pobjeda nedvojbeno bi dovela i do ponovne normalizacije odnosa između Brazila i Venezuele, što će biti nemoguće u slučaju pobjede Bolsonara koji je zauzimao aktivni proamerički stav prema Maduru u vrijeme krajnje zategnutih odnosa Caracasa i Washingtona, kada je ovaj posljednji priznao za predsjednika Venezuele oporbenog čelnika Juana Guaida, što se požurila učiniti i većina zemalja EU, kao i Velika Britanija.
Također treba podsjetiti da je upravo Lula bio predsjednik koji je Brazil uključio u sastav država BRICS prigodom njegovog formiranja. Tu neformalnu organizaciju, osim Brazila, čine još Kina, Rusija, Indija i Južnoafrička Republika - JAR.
S druge strane Bolsonaro je na vlast došao kao otvoreni proamerički igrač. Međutim, "kvaka" je u tome što je on bio snažni simpatizer bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovih ideja, a ne sadašnje vladajuće demokratske garniture u Washingtonu, na čelu s Joe Bidenom. Štoviše, Bolsnonaro Bidena često kritizira, a zbog toga umalo da nije došao i na summit Organizacije američkih zemalja (OAS), održan u lipnju u Los Angelesu, koji je završio prilično neuspješno u odnosu na postavljene ciljeve Washingtona.
Poglavito je bio vidljiv konfrontacijski element između Bolsonara i Bidena u vrijeme koronakrize tj. pandemije 2020. godine, u kojoj je Bolsonaro zauzeo krajnje konzervativni stav i bio otvoreni protivnik obveznog cijepljenja stanovništva. Brazil je, inače, jedna od vodećih zemalja prema smrtnosti od COVID-a 19.
Još je jedan kuriozitet posljednjih mjeseci prisutan kod Bolsonara: njegove otvorene simpatije prema Rusiji, čak i nakon ruske vojne intervencije u Ukrajini, što je bio vidljivo i u njegovim izjavama na posljednjem virtualnom summitu BRICS-a. Čak je izjavio da je ruska vojna operacija odgovor na prijetnju od strane NATO-a. Bio je i u osobnom posjetu Putinu u Moskvi. Je li time Bolsonaro, zapravo, zagrabio u lijevo biračko tijelo Brazila, u Lulin "bazen", za sada je teško reći bez provedenih profesionalnih istraživanja javnog mišljenja na tu temu. Ali sigurno nije za isključiti da je to upravo i tako.
Isto tako se ne smije isključiti ni zaokret Lule u smjeru Bidena, koji je, za razliku od Trumpa desničara, klasični ljevičar. Uostalom, može se postaviti i pitanje kako je to Lula tako bezbolno isplivao na površinu nakon ozbiljnih optužbi za korupciju zbog kojih je završio i u zatvoru. Jer ne završava se u zatvoru tek tako osim u diktaturama i banana-državama, što Brazil nikako nije (iako je, mala šala - vodeći svjetski proizvođač banana). Naravno, ovo su sve samo moja glasna razmišljanja, ali u politici, čak i onoj najvišoj - iznenađenja u vidu tektonskih obrata nikako nisu nepoznanica.
Zanimljivo je i to da je Bolsonaro uoči prvog kruga glasovanja javno zaprijetio kako neće priznati rezultate izbora, što znači da se ne želi tako lako predati. U drugom krugu je, naravno, i bez pritisaka takve vrste uvijek sve moguće, jer se "karte miješaju ispočetka".
Jedno je sigurno: osobna netrpeljivost dvojice predsjedničkih kandidata jamči sve prije samo ne političku stabilnost u najvećoj latinsko-američkoj zemlji.
Komentari čitatelja
na naše novosti