
© Mohammad Dabbous/ReutersSaad al-Kaabi, katarski ministar energetike
Jučer je Europska komisija, u sklopu novih mjera za borbu protiv energetske krize, između ostalog predložila i obvezu država članica Europske unije da u slučaju izvanrednog stanja međusobno dijele plin - naravno, uz novčanu naknadu, iako njezin iznos još nije utvrđen.
Pa ikako se EK ipak nije odlučila za uvođenje gornje granice cijene ruskog plina zbog prijetnji Moskve da će u tom slučaju odmah i u potpunosti obustaviti daljnji izvoz tog energenta u EU, teško da će se političkim potezima suzbiti ono što je posljedica ekonomskih zakonitosti, pa makar to dobrim dijelom bilo i rezultat glupih i kratkovidnih poteza same politike. Ekonomski problemi rješavaju se samo ekonomskim mjerama!
A da stanje po pitanju energetske krize u Europi može biti još teže, upozorava i Katar - jedan od najvećih svjetskih proizvođača plina, zemlja koja sigurno zna što govori kad je u pitanju energetika, i zemlja koju posljednjih mjeseci salijeću brojni europski čelnici i politički emisari u nadi da će pronaći Europi sada tako nužne zalihe "plavog energenta".
Tako ugledni britanski medij
The Financial Times piše, ni manje ni više, nego da bi problem s opskrbom u Europi mogao potrajati do 2025. ako se rat u Ukrajini nastavi, a ruski se plin se ne vrati.
Ovo su riječi katarskog ministra energetike Saada al-Kaabija, koji je ujedno i čelnik državne plinske tvrtke
QatarEnergy.
Prema njegovim riječima, ove će zime, zahvaljujući popunjenim skladišnim prostorima, sve biti u redu, ali bi problem mogla postati nadopuna zaliha za iduću godinu.
Kazao je kako bi sljedeće godine moglo biti "mnogo gore" u slučaju oštre zime i da bi se energetska kriza na kontinentu mogla produžiti do sredine desetljeća ako se ruski rat u Ukrajini nastavi i plin "ne počne opet teći natrag " iz Rusije.
Katarski ministar izjavio je kako ne može zamisliti scenarij u kojem bi Europom tekla "nula ruskog plina". Dodali bismo kako taj scenarij očito mogu zamislili briselski mudraci. Štoviše - njemu sve podređuju, vođeni prije svega geopolitičkim interesima i usvojenim narativom o nužnosti potpunog poraza Rusije na ukrajinskom bojnom polju - nakon čega će Europom, valjda, "poteći med i mlijeko". Ali EU birokrati svojom "sposobnošću" ruše i mostove prema onima od kojih sada grozničavo traže spas. Najbolji primjer je Joseph Borrell i njegove nedavne riječi o okolnoj "džungli" koja prijeti "vrtu" EU, kojima je uvrijedio i bogate arapske monarhije (vidi
poveznicu).
Ali politika i ekonomske zakonitosti i logika nikad nisu išli zajedno. Politička ekonomija - kao čedo političkih mudraca i stratega iz bivšeg socijalističkog lagera - to je najbolje i dokazala krajnjim epilogom svojih društava odnosno društvenih i ekonomskih eksperimenata.
Previše je upozorenja svjetskih energetskih stručnjaka o predstojećim velikim problemima za Europu a da bi ih se smjelo ignorirati ili im olako pristupati.
Supstituta za ruski plin jednostavno nema na stabilnoj i dugoročnoj osnovi - i toga su svi svjesni. Međutim - politika je ta koja određuje pravila igre i u energetskom sektoru, u koji se ranije nikada nije usuđivala presudno miješati i na njega utjecati. Ipak je on jedan od ukupne "trijade" moći onih država koje je u svijetu žele imati: uz gospodarsku i vojnu. Bez osiguranja samo jednog od tih strateških segmenata o nikakvoj se moći, a najmanje globalnoj - ne može govoriti.
Komentar: EU neće dobiti dodatni plin iz Katara ove zime