blinken
© GETTY IMAGEG. Blinken je u utorak govorio na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji
U ponedjeljak je američki državni tajnik Tony Blinken dao zanimljivu primjedbu:

Kina planira zauzeti Tajvan u 'mnogo bržem vremenskom roku', kaže Blinken
Državni tajnik Antony Blinken optužio je Kinu za ubrzavanje planova za zauzimanje Tajvana dok se čini da će ovoga tjedna kineski predsjednik Xi Jinping na kongresu kineske Komunističke partije osigurati svoj treći mandat kojim će razbiti presedan.

"Došlo je do promjene u pristupu Pekinga prema Tajvanu posljednjih godina", rekao je Blinken na događaju na Sveučilištu Stanford u ponedjeljak. To uključuje "temeljnu odluku da status quo više nije prihvatljiv i da je Peking odlučan nastaviti s ponovnim ujedinjenjem u puno bržem roku", rekao je. Blinken nije iznio pojedinosti svoje tvrdnje o kraćem vremenskom roku i rekao je da bi Kina mogla biti spremna upotrijebiti sredstva prisile, što je mogućnost koja "stvara goleme napetosti".
Čini se da je pisac Washington Posta, koji je formulirao gore navedeno, začuđen što je Blinken rekao: "Blinken nije iznio pojedinosti svoje tvrdnje o kraćem vremenskom roku..."

I ja sam. Nema dokaza za Blinkenovu tvrdnju. Predsjednik Xi de nedavno dotaknuo Tajvana u svom uvodnom govoru na 20. Nacionalnom kongresu Komunističke partije Kine. Ali prvi dio njegove primjedbe bio je čisto činjeničan:
"Suočeni s ozbiljnim provokacijama separatističkih aktivnosti tajvanskih snaga za neovisnost i miješanjem vanjskih sila u poslove Tajvana, odlučno smo poveli veliku borbu protiv separatizma i miješanja, pokazujući našu snažnu odlučnost i sposobnost da zaštitimo nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet i suprotstavimo se neovisnosti Tajvana."
Važniji drugi dio o ponovnom ujedinjenju bio je šablonski i nije se razlikovao od prethodnih formulacija:
"Ustrajemo u težnji ka izgledima za mirno ponovno ujedinjenje s najvećom iskrenošću. Međutim, ne postoji obveza odricanja od uporabe sile i mogućnost poduzimanja svih potrebnih mjera je zadržana."

"Povijesni kotači preporoda nacionalnosti se kotrljaju naprijed i cjelovito ponovno ujedinjenje domovine se mora ostvariti i svakako se može ostvariti."
Ipak, Kina će tražiti ponovno ujedinjenje s Tajvanom nešto prije 2049., stote godišnjice osnutka Narodne Republike Kine. To je još za nekoliko godina i sigurno nije predmet neposredne brige.

Ništa u Xijevom govoru ne ukazuje na bilo kakvo 'ubrzavanje' ka ponovnom ujedinjenju.

Također nema 'promjene u pristupu Pekinga prema Tajvanu posljednjih godina' kako tvrdi Blinken.

Jedina promjena bila je na strani SAD-a. Blinken je bio taj koji je bio neprijateljski raspoložen tijekom svog prvog sastanka s kineskim ministrom vanjskih poslova na Aljasci. Njegov šef Biden je bio taj koji je četiri puta rekao da će SAD vojno braniti Tajvan, što je kršenje postojećih sporazuma s Kinom. Kasnije je Bijela kuća svaki puta povukla Bidenovu tvrdnju. Također su Biden i Blinken dopustili predsjedednici Zastupničkog doma da otputuje na Tajvan. Taj je potez bio neprimjeren jer je Pelosi druga u predsjedničkoj liniji nasljeđivanja.

Također, nedavno su Blinken i Biden donjeli propast sa sankcijama protiv kineske industrije čipova:
Svi američki rukovoditelji i inženjeri koji rade u kineskoj industriji proizvodnje poluvodiča jučer su dali ostavke, paralizirajući kinesku proizvodnju preko noći. Jedan krug Bidenovih sankcija napravila je više štete nego sve četiri godine performativnih sankcija pod Trumpom.
Iako su američki izvoznici poluvodiča morali podnijeti zahtjev za licence tijekom Trumpovih godina, licence su odobrene u roku od mjesec dana. S novim Bidenovim sankcijama, svi američki dobavljači IP blokova, komponenti i usluga otišli su preko noći — — čime su prekinuli sve usluge [s Kinom].
Ukratko, svaka napredna poluvodička tvrtka trenutno se suočava sa sveobuhvatnim prekidom opskrbe, ostavkama svih američkih zaposlenika i trenutnom paralizom rada. Ovako izgleda uništenje: kineska industrija proizvodnje poluvodiča preko noći je svedena na nulu. Potpuni kolaps. Nema šanse za preživljavanje.
Kratkoročno gledano, Bidenov će potez povećati trenutna ograničenja ponude i time povećati inflaciju. Dugoročno gledano, to će vjerojatno više naštetiti SAD-u nego Kini koja će sada izgraditi potpuno neovisnu industriju čipova.

Ali iznenadni potez sa sankcijama također se može smatrati objavom rata:
Iako je ova objava bila potpuno iznenađenje, ona se uklapa u mnogo opsežniji popis neprijateljskih akcija SAD-a prema Kini u posljednjih nekoliko mjeseci. Neke od njih uključuju:
  1. Više američkih izaslanstava (Nancy Pelosi i drugi aktualni kongresmeni) je otputovalo u Tajvan kako bi osporili Politiku jedne Kine koja je bila kamen temeljac normalnih odnosa između dviju zemalja u posljednjih 40 godina.
  2. Dva američka ratna broda plove tjesnacem, BBC
  3. Američko-indijski manevri na indijsko-kineskoj granici
  4. Ustrajna odlučnost Bidenove administracije da Južnoj Koreji osigura smrtonosni proturaketni obrambeni sustav koji se može koristiti u ofenzivne svrhe i koji prijeti kineskoj sigurnosti
  5. Neumorno jačanje "antikineske" koalicije
  6. Dvije američke grupe nosača zrakopolova provode vježbe u Južnom kineskom moru
  7. I trenutno - prema Financial Timesu - EU se poziva da preispita svoju politiku prema Kini
Iako ni na koji način nije iscrpan, popis bi trebao dati čitatelju dojam o porastu ratobornosti koja je trenutno usmjerena na Peking. Agresivni govor protiv Kine postao je posao s punim radnim vremenom, što nije posve neočekivano jer američko-kineska politika "obuzdavanja" datira još iz Hladnog rata.

Ono što je sada drugačije - kao što pokazuje Bidenova strategija nacionalne sigurnosti za 2022. - jest da se SAD vidi usred "borbe za moć" u kojoj je glavni neprijatelj Kina za koju se smatra "jedinim konkurentom s namjerom i sa, sve većom, sposobnosti preoblikovanja međunarodnog poretka." (NSS)

Drugim riječima, Bidenova administracija priznaje da smo u ratu s Kinom i da moramo upotrijebiti sva potrebna sredstva za pobjedu u tom sukobu. Kao što je vanjskopolitički analitičar Andre Damon nedavno primijetio, NSS nije strategija za obranu Republike već "nacrt za Treći svjetski rat".
Kada Blinken laže o navodnoj 'mnogo bržoj vremenskoj liniji' koju Peking nema, on pokušava okriviti Kinu za promjenu u američko-kineskim odnosima koji su iznenada postali potpuno neprijateljski.

Ali ta je promjena došla isključivo s američke strane.