Prepustit ću vama da odlučite je li Europa Thelma ili Louise. U svakom slučaju, ovo je samoubilački pakt koji Sjedinjene Države i Europa zajednički provode ne razmišljajući puno o krajnjim posljedicama svojih trenutnih postupaka.
I Sjedinjene Države i Europa otvoreno su izrazile svoj cilj da se riješe Vladimira Putina. Putin je, u njihovom infatilnom svijetu, izvor svih patnji i sveg zla. Prilično moćan tip prema zapadnoj mitologiji. Ipak - ironično - vođe na Zapadu su ti koji bivaju svrgnuti.
Stranka Joea Bidena suočava se s velikim prijetnjom na predstojećim izborima u studenom. Italija je dala premijerske uzde otvorenom konzervativcu - jasno odbacivanje tradicionalnih političkih hakova koji su bili na vlasti u Italiji.
Komentar: "Politički hak", koji se naziva i "stranački hak", je pogrdni izraz koji opisuje osobu koja više podržava određenu stranku nego što je to etički ispravno.
A Ujedinjeno Kraljevstvo je u stisku rekordnog pada svog političkog poretka. Prvi put otkako postoji Sabor (govorimo o tri stotine godina), premijer je bio prisiljen podnijeti ostavku nakon 40 dana na dužnosti. Dok torijevci pokušavaju staviti ruž na svinju od trenutne situacije i nazvati je Marilyn Monroe, to je totalni klaunovski šou. Ujedinjeno Kraljevstvo će nastaviti davati podršku Ukrajini praznim riječima, ali ekonomska stvarnost će diktirati ili smanjenje potpore, kako bi se održala spremnost britanske vojske, ili uništavanje britanske vojske u korist naoružavanja Ukrajine. UK ne može učiniti oboje.
Komentar: Izraz staviti "ruž na svinju" znači napraviti površne ili kozmetičke promjene na proizvodu u uzaludnom pokušaju da se prikriju njegovi temeljni nedostaci.
Bez obzira na gospodarska previranja koja potresaju Europu, politički čelnici nastavljaju podržavati Ukrajinu praznim riječima, dok njihova sposobnost da stvarno pošalju financijsku i vojnu potporu blijedi. Primjerice, Njemačka je vrhunski primjer, raspravlja oko toga hoće li poslati tenkove. Neokonzervativka Anne Appelbaum (supruga bivšeg poljskog ministra obrane Sidorskog) dala je izvješće iz prve ruke o njemačkoj šizofreniji po ovom pitanju:
Prošle veljače, tri dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu, kancelar Olaf Scholz ustao je u Bundestagu, njemačkom parlamentu, i održao govor vrijedan pažnje. Scholz, socijaldemokrat bez mnogo iskustva u vojnim pitanjima, rekao je svojoj zemlji — uvjetovanoj od 1990-ih da vjeruje da joj više nije potrebna prava vojska — da će ove godine dodati 100 milijardi eura u proračun za obranu. Njemačkoj su, rekao je, potrebni "zrakoplovi koji lete, brodovi koji mogu isploviti i vojnici koji su optimalno opremljeni za svoje misije".
A evo gdje smo sada: Od tog govora, Nijemci se još svađaju oko toga što pomoć Ukrajini zapravo znači, koje se oružje može slati, a koje ne, što bi moglo izazvati neku vrstu ekstremne reakcije Rusije i što bi moglo pomoći da se dobije rat. Čak i dok sve više i više njemačkog oružja teče u Ukrajinu, argument o njemu ostaje daleko sporniji u Njemačkoj nego bilo gdje drugdje...
Njemačka ima tenkove koje bi mogla ponuditi Ukrajini, ali nije. Njemačka vlada spriječila je i druge europske zemlje koje posjeduju tenkove njemačke proizvodnje da ih pošalju. A ipak, Njemačka je poslala mnoga druga teška oružja, uključujući i neka koja izgledaju poput tenkova (protuzračni Flakpanzer Gepard ima cijevi i teške metalne gazišta koje većina ljudi povezuje s tenkovima, i već je u Ukrajini).
Ono što Anne ne razumije jest to da je miješanje NATO-vog tenkova s tenkovima iz sovjetske ere nepoželjno. Zamjenski dijelovi nisu međusobno zamjenjivi. Mehaničari obučeni za popravak NATO-vog tenka nisu automatski kvalificirani za popravak sovjetskog tenka. Pogodite što? Vozila su u kvaru i potrebno ih je popraviti. Tenkovi će vjerojatno biti oštećeni u bitci i trebat će ih popraviti. Oh, jesam li spomenuo potrebu da se vojnici obuče kako upravljati tim tenkovima? Znati voziti, ciljati i ispaljivati granate iz tenka NATO saveznika nije vještina koja se prenosi na sovjetski tenk.
Zapravo, tenk njemačke proizvodnje razlikuje se od tenka francuske proizvodnje. Pojavljuju se isti problemi s logistikom i održavanjem zbog kojih je teško, ako ne i nemoguće, prijeći s tenka u stilu NATO-a na sovjetski tenk i obrnuto.
Isti problemi javljaju se i s drugim sustavima oružja. Samo zato što je Njemačka poslala četiri svoja vlasnička oružja protuzračne obrane u Ukrajinu ne znači da se oprema (tj. IRIS-T) može lako integrirati u ukrajinsko oružje protuzračne obrane, tj. S-300 i BUK, koji su oružje iz sovjetske ere. Imaju drugačiji softver i elektroniku. O da, to su isti izazovi održavanja i popravka o kojima smo razgovarali s korištenjem tenkova iz različitih zemalja i proizvođača.
Poput Thelme i Lousie, Sjedinjene Države i Europa ubrzavaju svoje motore i nasumično bacaju opremu u Ukrajinu. Valjda se nadaju da će se nešto održati. Ostaje za vidjeti hoće li zemlje NATO-a doživjeti isti teški pad koji je zadesilo Thelmu i Louise na dnu Velikog kanjona.
Komentari čitatelja
na naše novosti