centralna azija

Srednja Azija
Diplomatska služba Europske unije objavila je jučer blog visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella o sve većoj važnosti Srednje Azije za svijet i EU.

Geostrateška važnost srednje Azije raste. Ovog sam tjedna posjetio regiju i sudjelovao na dva važna sastanka u Samarkandu: ministarskom sastanku EU-središnje Azije i konferenciji o povezanosti EU-središnje Azije. Budući da naši srednjoazijski partneri žele diverzificirati svoja partnerstva, žele više angažmana EU-a. Postoji mogućnost za još veće zajedničko povezivanje po pitanju energije i sigurnosti, navodi Borrell.

Srednja Azija je stoljećima igrala ključnu ulogu, povezujući Daleki istok s Europom kada su se robe i ideje kretale u oba smjera Putom svile. Ali odnose treba njegovati i stalno ažurirati u svjetlu novih okolnosti. Srednja Azija ovih je dana u središtu zbivanja, u geostrateškom i geoekonomskom smislu, smatra Borrell.

Navodi kako u regiji postoji nova dinamika. Da je "jasno da su Rusija, ali i Kina imale i nastavljaju igrati glavnu ulogu u regiji", ali i da je očito kako ona "želi diverzificirati svoje odnose i da EU vidi kao partnera" Osim toga, poboljšavaju se odnosi među zemljama Srednje Azije.

"Kao EU, imamo jasan interes iskoristiti te promjene. Moramo produbiti naše veze s regijom i iskoristiti ogromni potencijal koji ona nudi, u smislu opskrbe energijom, kritičnih sirovina i novih prometnih koridora koji ne ovise o Rusiji (do tzv. Srednjeg koridora ili Transkaspijskog koridora)," - kaže visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Borrell je, očito, svjestan problema nastalih po EU nakon njenog potpunog raskida ekonomske, prije svega energetske suradnje s Rusijom. Za desetak dana na snagu stupa embargo EU na uvoz ruske nafte koja stiže tankerima, a od 5. veljače počinje i embargo na ruske naftne derivate. Plinska suradnja s Rusijom još se uvijek nastavlja, ali u znatno reduciranim količinama, s tim da se i nju želi prekinuti čim se za to stvore uvjeti tj. osiguraju novi dobavni pravci. EU je, također, s 1. kolovoza obustavila i uvoz ruskog ugljena, pa sve to skupa snažno udara i po samoj EU koja nema dovoljno vlastitih energenata. Zato upravo proživljava najveću energetsku krizu u svojoj povijesti, ali i enormni skok inflacije i ostalih gospodarskih problema koji iz svega toga proizlaze. Stoga Borrell gleda na Istok - bogat energentima, zaobilazeći Rusiju. Koliko će u tome uspjeti pokazat će samo vrijeme. Ono za sada nije na strani EU jer se preko noći ne mogu donositi ključne strategije a još ih je manje moguće brzo realizirati.


Međutim Borrell podsjeća kako EU "srećom, ne kreće od nule". Možda malo tko to zna, kaže dalje, "ali mi smo već sada glavni trgovinski i investicijski partner regije. U proteklih deset godina EU je u regiju uložila više od 100 milijardi eura, što nas čini najvećim izvorom izravnih stranih ulaganja, daleko ispred Rusije ili Kine".

"Što se tiče sigurnosti, razgovarali smo o šokovima koje je izazvala ruska invazija. Zbog očitih geografskih i povijesnih razloga, regija slijedi uravnotežen pristup. Ali bili smo ujedinjeni oko potrebe obrane ključnih načela povelje UN-a (teritorijalni integritet, neuporaba sile itd.). I naravno, regija želi minimizirati negativan učinak ruskog rata. Logično, dramatično stanje u Afganistanu također je bilo istaknuto, gdje se humanitarna situacija nastavlja pogoršavati, a Talibani ne pokazuju znake ublažavanja svog ponašanja", zaključuje Josep Borrell.

Što se tiče Rusije, tamo je sada ubrzano u tijeku preusmjeravanje izvoza i uspostava alternativne sheme opskrbe. Sada se u Moskvi s pozornošću prati hoće li se konačno Zapad odlučiti za nametanje gornje cijene ruske nafte, o čemu još uvijek nema dogovora a planiralo se uvesti 5. prosinca - istovremeno s embargom na uvoz ruske nafte od strane EU. Prethodno je ruski predsjednik Vladimir Putin, komentirajući ovaj prijedlog zemalja G7 sa lipanjskog summita u Madridu, kazao kako Rusija neće isporučivati ​​ništa u inozemstvo ako bi to bilo u suprotnosti s njezinim interesima, te je osudio ovakve prijedloge kao one koji udaraju na same temelje tržišnog poslovanja.

Embargu na rusku naftu za sada se protive sve velike uvoznice iste izvan kruga tzv. kolektivnog Zapada - prije svega Kina i Indija, kao i Turska. Bez prve dvije ovaj prijedlog, u slučaju realizacije, mogao bi dodatno negativno utjecati prije svega na njegove pokretače. Zato će biti zanimljivo koju će gornju cijenu ruske nafte, ako hoće, Zapad (čitaj SAD) odrediti, o čemu posljednjih mjeseci raspravlja američko ministarstvo financija - tražeći model koji bi bio prihvatljiv i za daljnji nastavak ruskog izvoza "crnog zlata" i za koji, kako tvrde, Rusija ima još dovoljno prostora (za sniženje svojih cijena nafte).