tbilisi
© Tanjug/AP Photo/Zurab Tsertsvadze
Prošli tjedan pripadnici gruzijskog "civilnog društva" žestoko su se sukobili sa snagama sigurnosti duž glavne ulice Tbilisija, poznate Avenije Rustaveli. Razlog: rasprava, pa i tučnjava u Saboru između zastupnika tijekom prvog čitanja zakona "O transparentnosti stranog utjecaja", odnosno financiranje nevladinih organizacija (NVO) iz inozemstva.

Suočeni s velikim pritiskom članova i poklonika nevladinih organizacija u domovini, predvođenih predsjednicom Republike Salome Zourabishvili i prijetećim porukama iz Washingtona, Bruxellesa i drugih europskih prijestolnica, vladajuće stranke povukle su nacrt zakona.

Prosvjedi jako podsjećaju na državni udar na Majdanu u Kijevu 2014., rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Oni su "režirani" iz inozemstva i još su jedan pokušaj zavjere, rekao je ministar, dodavši da je pravi cilj stvoriti još jednu "iritantnu" situaciju na ruskim granicama.

Informiranje, a ne ograničavanje

Prema analitičarima, nije slučajnost da dok Washington vodi posrednički rat protiv Rusije u Ukrajini, uobičajeni džepovi napetosti ponovno su se pojavili na periferiji Rusije. U kavkaskoj državi Gruziji, s oko 3,7 milijuna stanovnika, prosvjednici sada traže ostavku vlade i nove izbore.

Gruzijski zakon predviđa stvaranje nacionalnog registra "agenata stranog utjecaja ". Bili bi uključeni svi neprofitni subjekti i medijske organizacije koje 20 ili više posto financiranja dobivaju iz inozemstva.

Vladajuća stranka "Gruzijski san" i koalicijski partner "Snaga naroda" protumačili su da je cilj predloženog zakona "informirati o", a ne ograničiti djelovanje nevladinih organizacija i medija. Uvjeravano je da će zakon osigurati "transparentnost stranog utjecaja".

Prema tumačenju ruskih medija, nekoliko utjecajnih nevladinih organizacija koje financira Zapad odmah je shvatilo egzistencijalnu prirodu moguće mjere. Najavili su formiranje "privremene tehničke vlade" i vlastima postavili ultimatum, zaprijetivši im "mirnom revolucijom" ako to odbiju.

Jedna strana NVO na 460 Gruzijaca

Prema podacima gruzijske nacionalne statističke službe Sakstat, od proljeća 2022. u zemlji su poslovale 7.972 tvrtke sa stranim osnivačima. Jedna strana NVO dolazi na oko 460 Gruzijaca. Usporedbe radi, u studenom 2022. godine, sukladno zakonu o registraciji stranih agenata FARA, u SAD-u je registrirano više od 500 aktivnih "stranih agenata".
tbilisi
© Tanjug/AP Photo/Shakh Aivazov
U Gruziji su nevladine organizacije i osobe povezane s njima imale aktivnu ulogu u "revoluciji ruža" 2003., kada je bivši sovjetski ministar vanjskih poslova Eduard Shevardnadze svrgnut s vlasti, a kontroverzni proamerički političar Mikheil Saakashvili preuzeo vlast. Tako je bilo i 2012. godine kada je prvi put na vlast došao "Gruzijski san". Osim toga, od neovisnosti 1991. godine, država Gruzija bila je glavni primatelj više od pet milijardi dolara američke pomoći.

Godišnji proračuni najutjecajnijih gruzijskih nevladinih organizacija usporedivi su s prometom srednjih komercijalnih tvrtki. Prema jednom izračunu, samo je Zaklada Otvoreno društvo (OSF) američkog milijardera Georgea Sorosa od 2003. do 2006. godine u gruzijsko "civilno društvo" uložila više od 10 milijuna dolara.

Nacionalna zaklada za demokraciju (NED), središnja američka nevladina organizacija koja ne skriva svoju povezanost sa Središnjom obavještajnom agencijom (CIA), je, prema vlastitim izvješćima, dodijelila bespovratna sredstva od 1,2 milijuna dolara samo u 2013. za tri desetine projekata gruzijskih partnerai. Fokus je, između ostalog, bio na programima građanskog obrazovanja, medijskoj potpori, uključujući istraživačko novinarstvo, praćenju izbora te civilnoj kontroli izvršne i zakonodavne aktivnosti.

U isto vrijeme, ekonomska situacija za Gruzijce izvan proračuna NVO-a nije sjajna. Prema procjenama za 2022. bruto domaći proizvod po stanovniku iznosio je 6.770 dolara.

Nevladine organizacije postaju sve važniji dio međunarodnog krajolika 21. stoljeća, ispunjavajući niz humanitarnih zadataka koji se posebno odnose na pitanja siromaštva, okoliša i građanskih sloboda.

No, nevladine organizacije imaju i mračnu stranu. Od svog početka korišteni su kao instrumenti vanjske politike, posebice od strane SAD-a. Umjesto gole vojne sile, SAD koristi nevladine organizacije za provođenje svoje vanjske politike, posebice NED, Freedom House i Amnesty International...

Teška pravila

Kremlj je 2006. stao na put širenju utjecaja stranih udruga u Rusiji, budući da su neke od njih sudjelovale u (tajnim) planovima NED-a za destabilizaciju zemlje. Tadašnja stroga pravila za nevladine organizacije na Zapadu su opisana kao "nova ofenziva Putina - diktatora... na slobodu udruživanja". Međutim, rusku su politiku slijedile i druge zemlje, koje je pak zapadni tisak označio kao "diktatorske" ili autoritarne.

No, prvi zakon o registraciji stranih agenata (FARA) donio je SAD 1938. godine, prvenstveno u svrhu suzbijanja nacističke propagande. Slijedila je Ruska Federacija (2012.), Australija (2018.), Mađarska (2019.), a od 2021. o njoj se raspravlja u kanadskom parlamentu.

Nakon Hladnog rata, strana pomoć se sve više davala preko nevladinih organizacija, što je dovelo do eksplozivnog rasta njihovog broja na globalnom jugu, ovisno o međunarodnom financiranju. Neki kritičari inozemnog financiranja NVO ističu da ono usmjerava primatelje prema prioritetima samih donatora umjesto prema zajednicama u kojima djeluju.

Zaštita nacionalnog suvereniteta

Prema studiji iz 2013. objavljenoj u "Journal of Democracy", među 98 zemalja, "51 je ili zabranila (12) ili ograničila (39) inozemno financiranje civilnog društva." Od 2002. godine 20 zemalja je ažuriralo svoje domaće zakone kako bi ograničilo inozemno financiranje nevladinih organizacija. Od 1990. godine 13 od 54 afričke zemlje usvojile su zakone koji ograničavaju inozemno financiranje nevladinih organizacija.

slika
© Tanjug/AP Photo/Zurab Tsertsvadze
Kritičari nevladinih organizacija tvrde da su ograničenja opravdana radi zaštite nacionalnog suvereniteta i želje za uklanjanjem stranog utjecaja. U staroj (1999.) i još uvijek dobroj knjizi "NGOs: in the Service of Imperijalism", profesor James Petras je pisao o ideologiji političkog aktivizma, institucionalizirane od strane NVO-a i sponzorirane od zapadnih fondacija, koja se služi revolucionarnim idiomima. Petras čelnike nevladinih udruga smatra "neokompradorima, lijevim pješaštvom imperijalizma".

Krajem prošlog kolovoza zamjenik tajnika ruskog Vijeća sigurnosti Aleksandar Grebenkin izjavio je da su od veljače 2022. SAD i njegovi saveznici platili više od četiri milijarde rubalja (66 milijuna dolara) "pseudo-pacifističkim" osobama u Rusiji. Raskošno financiranje nije ništa novo i dio je uhodane sheme intervencije koju Washington koristi u istočnoj Europi više od 30 godina.

I kineski analitičari kao prva sredstva u "obojenim revolucijama" spominju nevladine organizacije.

"'Nevladine organizacije'" pod kontrolom američke vlade često se koriste za provođenje dugoročne infiltracije u ciljane zemlje. Pekinški "Global Times" podsjetio je 2021. da su "nekoliko godina prije 'Revolucije ruža'... strane zemlje i organizacije počele pružati financijsku pomoć nevladinim organizacijama i oporbenim strankama unutar Gruzije. Na primjer, USAID je uložio 1,5 milijuna dolara u kompjuterizaciji biračkih popisa u Gruziji."

Londonski "Guardian" je krajem 2004., tijekom narančaste "revolucije kestena" u Ukrajini, napisao da je "ta kampanja američka kreacija, sofisticirana i briljantno zamišljena vježba zapadnog brendiranja i masovnog marketinga, koja je korištena u četiri zemlje tijekom četiri godine za pokušj spašavanja namještenih izbora i svrgavanja sumnjivih režima."

Financirana i organizirana od strane američke vlade uz sudjelovanje američkih konzultanata, sociologa, diplomata, dviju velikih američkih stranaka i američkih nevladinih organizacija, kampanja je prvi put korištena u Europi u Beogradu 2000. godine kako bi se porazio Slobodan Milošević.

Prema "Guardianu", "Richard Miles, američki veleposlanik u Beogradu, odigrao je ključnu ulogu... Kao američki veleposlanik u Tbilisiju ponovio je ovaj trik u Gruziji..." Identična kampanja propala je 2002. u Minsku.

Ponavlja li se povijest sada u Gruziji?