slika
© AP/Gene J. Puskar
Bivši japanski premijer Shinzo Abe prije gotovo točno dvije godine ubijen je u atentatu pomahnitalog bivšeg japanskog marinca u vrijeme dok je držao predizborni govor. Slovački premijer Robret Fico u proljeće ove godine prostrijeljen je s četiri hica iz pištolja u grudi iz neposredne blizine ispred zgrade u kojoj je upravo završio sastanak vlade - i samo Božjim čudom ostao živ. Iranski predsjednik Ebrhim Raisi poginuo je u čudnoj nesreći tj. u padu baš njegovog helikoptera po povratku iz Azerbajdžana u odnosu na sve ostale iz njegove pratnje.

Gotovo sigurni kandidat američke Republikanske stranke na predsjedničkim izborima 5. studenog Donald Trump (nominaciju ovaj tjedan treba potvrditi stranačka konvencija što je samo formalnost s obzirom na broj delegata koje kontrolira Trump) u subotu je na predizbornom skupu u Pennsylvaniji lakše ranjen u pokušaju atentata snajperskim hicima.

Kada ovom nizu dodamo i nepotvrđene vijesti saudijskih medija o navodnom pokušaju atentata na saudijskog prijestolonasljednika Muhammeda bin-Salmana u svibnju ove godine, a koji je na vrijeme i učinkovito spriječen od strane tamošnjeg sigurnosnog aparata - teško je ne zapitati se što se to zapravo događa, i zašto su u ovako kratkom vremenu svijet naprosto preplavili atentati na najviše državne dužnosnike i političare kao nikada do sada?

Što povezuje sve ove napade?

Ako samo malo zagrebemo po površini, u svim ovim nesretnim događajima uočavaju se dvije bitne poveznice tj. dva elementa koja ih povezuju.

Prvo: potpuno su zakazale sigurnosne službe koje ovakve stvari moraju gotovo rutinski, po jasno preciziranoj proceduri i standardima uspješno prevenirati tj. sprječavati, jer to im je i primarna zadaća, zbog čaga i postoje. U slučaju atentata na pokojnog Abea, kao i Fica i Trumpa, sigurnosni propusti su više nego očiti i laicima a kamoli ne stručnjacima za sigurnost;

I drugo: svi navedeni političari bili su ili prijatelji i bliski partneri ruskog predsjednika Vladimira Putina, ili su pak težili uspostavi ili održavanju suradnje s Rusijom u uvjetima oštrih zapadnih sankcija protiv te zemlje.

Krenimo redom u iznošenju činjenica koje će potvrditi ove teze, a kako bi se na kraju pokušalo izvesti pravilni zaključak.

Abe je bio osobni Putinov prijatelj

Bivši japanski premijer, pok. Shinzo Abe, jedan od najdugovječnijih premijera te zemlje uopće i nacionalistički orijentiran političar, u svom je desetogodišnjem mandatu uspostavio osobne prijateljske odnose s ruskim vođom Vladimirom Putinom i zajedno s njim pokrenuo pitanje trajnog rješenja problema Južnokurilskog otočja koji opterećuje odnose dviju država još od završetka Drugog svjetskog rata i kapitulacije Carskog Japana, kada su SSSR-u pripala četiri najjužnija otoka tog arhipelaga što je potvrđeno i rezolucijom UN-a.
shinzo abe
Bivši japanski premijer Shinzo Abe preminuo nakon što je ustrijeljen na predizbornom skupu
U narodu popularnog Abea, koji je navodno iz zdravstvenih razloga morao napustiti premijersku dužnost, ustrijelio je pomahnitali bivši japanski marinac uz neviđene propuste sigurnosne službe zadužene za čuvanje bivšeg premijera tijekom njegovog predizbornog govora odnosno želje za novi povratak u političke vode.

Trenutačno ulogu japanskog premijera vrši potpuno proamerički premijer Fumio Kishida tijekom čijeg su mandata japansko-ruski odnosi došli do naglog zahladnjenja, a poglavito nakon ruske invazije na Ukrajinu kada se Tokio potpuno priklonio oštrim zapadnim proturuskim sankcijama i time poništio sva prethodno postignuta dostignuća u rješavanju navedenog opterećujućeg spora, ali i ugrozio japanske gospodarske, prije svega energetske interese u suradnii na zajedničkim plinskim i naftnim projektima na ruskom Dalekom istoku, prije svega na otoku Sahalinu.

Fico teži dijalogu s Rusijom

Slovački premijer Robert Fico od svog reizbora na tu dužnost prošle godine aktivno se zalaže za ponovnu uspostavu dijaloga s Rusijom i mirno rješenje ukrajinskog sukoba, te je u tom smislu odmah po preuzimanju vlade zabranio daljnji izvoz slovačkog naoružanja u Ukrajinu.

Medijska histerija i oštre kritike iz Europske unije zbog Ficovih navodnih proruskih stavova još od vremena predizborne kampanje (iako je on prije svega slovački domoljub) dovele su do neželjenog događaja nakon čega je ta zemlja utihnula, shvativši kuda ju vode ideološke podjele i huškačka medijska politika.
Robert Fico
Robert Fico
Naime, Fico je bio ustrijeljen hicima iz pištolja od strane ljevičarskog aktiviste koji se nije slagao s njegovom politikom, prije svega u odnosu na Ukrajinu. Ipak, nakon duge i neizvjesne borbe za život Fico se čudesno oporavio i već ponovo obnaša premijersku dužnost.

Pokojni iranski predsjednik pripremao strateški sporazum s Rusijom

U helikopterskoj nesreći 19. svibnja poginuli, u narodu omiljeni iranski predsjednik Ebrahim Raisi od svog dolaska na vlast u lipnju 2021. godine napravio je snažan zaokret te zemlje prema Rusiji, a to je još više došlo do izražaja nakon ruske invazije na Ukrajini kada su dvije države pojačale obrambenu suradnju, izvode zajedničke pomorske vojne vježbe u zoni Perzijskog zaljeva i Arapskog mora, Iran Rusiji isporučuje svoje borbene dronove koje ova koristi u ratu u Ukrajini i td.

Raisjijeva pogibija je odgodila njegovo planirano potpisivanje sveobuhvatnog strateškog sporazuma između dviju zemalja s Vladimirom Putinom, što se trebalo dogoditi vjerojatno u lipnju. To je bilo odgođeno zbog predizborne kampanje za izvanredne iranske izbore koji su nedavno održani i u kojima je pobijedio umjereni reformator Masud Pezeškian.
Ebrahim Raisi
© Vahid Salemi/APEbrahim Raisi
Iako su se nakon pogibije Raisija u iranskom društvu odmah pojavile glasine o vjerojatnoj umješanosti Izraela u helikoptersku nesreću s obzirom na vojnu suradnju Azerbajdžana i Izraela, ta opcija nakon službene istrage od strane Teherana nije potvrđena, već se navelo kako je vjerojatno riječ o tehničkom problemu kao uzroku.

Naravno, čak i da je Mossad imao svoje "duge prste" u toj nesreći, Teheran je dobro znao da bi službena potvrda toga zahtijevala iransku objavu rata Izraelu što bi imalo potencijal za izbijanje Trećeg svjetskog rata. A to Iranu nikako nije u interesu s obzirom da bi u zaštitu Izraela odmah stale Sjedinjene Države svom svojom vojnom silom. Takav scenarij ne bi se sigurno sviđao ni Moskvi i Pekingu pa je na ovakav način završena iranska istraga nesreće bila i očekivana. Koliko je i istinita teško da ćemo ikada moći saznati.

Donald Trump - "kost u grlu" američke "duboke države"

U nevjerici sam u nedjelju gledao pojedine zapadne medije gdje je u naslovnicama nakon pokušaja atentata na Donalda Trumpa pisalo o "navodnom atentatu". Kao da postoje nekakve sumnje da se upravo o atentatu i radilo. Kao da se željelo aludirati na mogućnost da je Trump i njegov tim sve ovo pažljivo izrežirao kako bi odmah za isto nedjelo optužio demokrate i predsjednika Joea Bidena osobno.

Samo potpuno izopačen um, koji ne zna i ne razumije baš ništa, mogao bi ovako nešto suludo pomisliti. Trump bi, prema njima, trebao valjda mrtav-hladan stajati na pozornici ispred gomile ljudi i mirno čekati da ga snajperist, angažiran od njegovog tima, s 200 metara nanišani i pogodi u uho kako bi bio samo lakše ranjen. Takve čelične živce i u tako dinamičnom govoru okupljenim ljudima, prepunom kretnjama, sigurno nitko zdrave pameti ne bi imao.

Trump je, dakle, nedvojbeno bio žrtva pokušaja atentata, pa je sada najvažnije utvrditi tko je sve u tome sudjelovao ukoliko ubojica nije djelovao samostalno? Je li postojao krug suradnika i pomoćnika barem do određene razine, a na što moguće ukazuju preveliki propusti tajne službe i policije općenito.

Donald Trump je, naime, kao bivši predsjednik i k tome kandidat za predsjedničku utrku na jesenskim izborima štićena osoba američke Tajne službe. Stupanj njegove zaštite je naravno manji u odnosu na aktualnog predsjednika države, ali to nikako ne može biti opravdanje za katastrofalne sigurnosne propuste.

Agenti Tajne službe nisu imali ni specijalne aktovke, nepropusne za metke, kojom se u slučaju pucnjave štiti glava štićene osobe. Oko Trumpa su jednostavno fijukali meci dok ga agenti konačno nisu oborili na pod i zaštitili svojim tijelima. Trump uostalom nije prekršio bilo kakva pravila niti je nenajavljeno došao na skup. Sve se znalo unaprijed i sve se moglo i moralo pripremiti puno bolje što se njegove sigurnosti tiče.

Puno će toga šefovi Tajne službe morati objasniti javnosti koja već sada traži odgovore i profesionalnu istragu. Jer atentati na predsjednike i političare tijekom američke povijesti uopće nisu bili rijetkost - od A. Lincolna, preko J.F. Kenedyja, Ronalda Regana i još niza važnih političkih figura. Ali sada bi, valjda, s razvojem tehnologije i profesionalizma nadležnih službi općenito, takve stvari ipak trebale biti ako već ne potpuno iskorijenjene, a onda barem vrlo rijetke. Kako vidimo u nizu iz naslova ovog teksta to više nije slučaj.

Štoviše - iz nekog se razloga širi poput epidemije, pa se više nitko od visokih političara ne može osjećati sigurnim. Barem ako nije u "mainstream vodama".

Neprijatelja mu ne nedostaje

Što se tiče Trumpove političke orijentacije, programa i svjetonazora, oni su odavno "kost u grlu" velikog dijela američke "duboke države" i to za nikoga nije tajna. Nije tajna ni ideološka borba i međusobna osobna netrpeljivost između Trumpa i Bidena koja traje odavno - još od prije predsjedničke kampanje za izbore 2020. godine. Zato će sumnje mnogih, a poglavito Trumpovih simpatizera vezano uz pokušaj atentata nedvojbeno biti usmjerene na Bidena i njegov izborni stožer, bez obzira što na kraju utvrdila istraga. To se jednostavno neće moći izbjeći.

U atentatima na visoke državne dužnosnike i političare (ako apstrahiramo poremećene ubojice koji djeluju samostalno) uvijek se, kao i u klasičnim ubojstvima polazi od činjenice kome bi nečija smrt najviše odgovarala.

Trumpu neprijatelja nedvojbeno ne nedostaje - kako u zemlji tako i u inozemstvu. U zemlji ga mrzi establishment kojeg Trump želi iz temelja protresti. Izvan SAD-a ga ne vole europske vladajuće političke elite, a mrze ga Palestinci i Iranci (jer je veliki zaštitnik Izraela i njegovih interesa), a ništa manje i Ukrajinci (jer je otvoreno nesklon pružanju američke pomoći toj zemlji dok je istodobno sklon pronalasku mogućnosti dijaloga s Putinom).

Trump se, usprkos svim golemim pritiscima nakon poraza na izborima 2020. koje bi malo tko izdržao pokazao neočekivano žilav i psihički snažan. Iz brojnih afera (stvarnih i izmišljenih ili "samo" preuveličanih), iz brojnih pokrenutih sudskih procesa, neviđenog medijskog linča i sotoniziranja, udaranja na njegov biznis, izdigao se kao ptica Fenix iz pepela, u vrijeme kad su ga mnogi već odavno politički i društveno pokopali.

Je li subotnji pokušaj atentata bio i posljednji očajnički pokušaj Trumpovih protivnika da ga se spriječi u novom preuzimanju vlasti u što još ne vjeruju samo idioti (poglavito nakon Bidenove katastrofe u nedavnoj prvoj međusobnoj TV raspravi (debati) - za sada možemo samo nagađati.

Ali svima je već jasno, ne samo republikancima, da će pokušaj atentata Trumpu dati novi zamah i energiju i dodatno povećati njegove izglede za pobjedu na jesenskim izborima.

Zaboravite sudske presude protiv Trumpa

Usudio bih se reći kako je nakon ovog pokušaja atentata isključena i bilo kakva mogućnost da se Trumpu izreče pravomoćna osuđujuća presuda po bilo kojem kaznenom postupku protiv njega pokrenutom, a koja bi ga mogla spriječiti u sudjelovanju na izborima.

Uostalom, na republikanskoj konvenciji koja počinje danas i traje do četvrtka Trump će s golemom potporom svojih elektora i službeno postati kandidat te stranke za budućeg predsjednika najmoćnije zemlje svijeta.

A eventualno oduzimanje republikancima njihovog kandidata za izbore, ionako duboko podijeljenu zemlju vjerojatno bi dovelo do građanskog rata. Tako nešto neće dozvoliti ni republikanci ni demokrati jer bi to bio i kraj SAD-a kao ključnog međunarodnog igrača - što obje stranke sigurno ne žele.

Umjesto toga, iz oba tabora uskoro će uslijediti poruke pomirbe i nacionalnog jedinstva, barem dok se ne slegne prašina od nemilog subotnjeg događaja koji je potresao Ameriku i svijet.