Demokrati su imali "briljantnu" ideju - da ono što im se najčešće prebacuje, pokušaju prišiti republikancima.
čudni
© Printskrin/X/TheDaleJackson
Dali su sve od sebe da svoje protivnike, Donalda Trumpa, J.D. Vancea i njihove pristaše, predstave kao "čudake", no eksperiment im se, čini se, brzo obio o glavu, kada su na društvenim mrežama isplivali mnogi, najblaže rečeno, "čudni" postupci demokrati.

Uzalud je ABC pisao da je "kampanja da su republikanci čudni dala demokratima narativnu prednost koju nisu imali dok su za kandidata imali američkog predsjednika Josepha Bidena" i da "treba čestitati onome tko je to smislio" kada su mreže preplavile slike Kamale s drag kraljicama, Petea Buttigiega koji "doji" bebu i Bidena s transrodnom ženom golih grudi ispred Bijele kuće.



Netko je trebao podsjetiti "genijalce" iz demokratske kampanje da internet sve pamti i da neće moći tako lako sakriti transrodnu pomoćnicu ministra zdravlja, nebinarnu stručnjakinju za nuklearni otpad koja ženama krade kofere u svoje slobodno vrijeme, te zamjenika direktora komunikacija koji, kad god mu se ukaže prilika, oblači kratke haljine i poziva na linč policije.



Također, ponašanje Demokrata na raznim skupovima i prosvjedima definitivno nije bilo "uzorno".


"Ako republikanci ne žele da ih zovemo čudnim i jezivim ljudima opsjednutim kontrolom, neka pokušaju ne biti čudni i jezivi ljudi opsjednuti kontrolom", usudila se reći, ni manje ni više, nego kraljica takvog ponašanja - Hillary Clinton, potvrđujući američku izreku it takes one to know one, odnosno da samo slično prepoznaje slično.

Kako je uopće počelo "natjecanje u čudnovatosti"?

Kao u zboru, demokrati i njima naklonjeni mediji počeli su horski nazivati ​​republikance čudacima.

Guverner Minnesote Tim Waltz, demokrat koji je jedan od Harrisinih mogućih protukandidata, nazvao je Trumpa i Vancea "jednostavno čudnima" u intervjuu.

Zatim je Harrisina kampanja izdala priopćenje za javnost pod naslovom "Izjava o 78-godišnjem kriminalcu koji se pojavljuje na Fox Newsu", u kojem se, između ostalog, kaže da je Trump "star i prilično čudan".

Dan kasnije, Demokrati su u više izjava opisali Harrisine protivnike na sličan način, rekavši da je "J.D. Vance čudan" te da su njegove ideje i izjave "super čudne".

Pomalo je nevjerojatno da u predsjedničkoj utrci svjetske velesile glavna pitanja nisu ekonomski problemi, niti unutarnje i vanjske političke krize, niti kulturni rat i pitanja pobačaja i tzv. rodna ideologija, već natjecanje i međusobna optuživanja "tko je čudniji".

Svakome tko nije američki glasač to se vjerojatno čini smiješno i pomalo blesavo.

Ipak, uprkos želji da se zavalimo u fotelju i uz kokice se smijemo mimovima i ispadima i jednih i drugih, nemojmo izgubiti iz vida i pitanja koja je ovaj potez demokrata otvorio, poput pitanja šta o američkom društvu govori to što im umjesto konkretnih stvari, problema i rješenja, kandidati uporno nude internet cirkus.