Današnji svijet drže u relativnoj koheziji samo dva elementa. Čvrsto povezani opskrbni lanci i zajednički informacijski i komunikacijski prostor. Je li uhićenje Durova nagovještaj gušenja ovog drugog elementa?
Pavel Durov
Pavel Durov
Uhićenje osnivača Telegrama Pavela Durova u trenutku kada se odlučio na kratki put u Pariz izazvalo je buru u raznim sferama - od poslovnog i tehnološkog svijeta do medija i politike. Usredotočit ćemo se na potonje, pogotovo jer incident postaje još jedna prekretnica u široj političkoj reorganizaciji.

Durov dolazi iz sredine koja iznad svega ističe svoj nadnacionalni status. Informacijske i komunikacijske tehnologije kao da su svijet pretvorile u zajednički prostor i ukinule suverenu jurisdikciju. Ogroman utjecaj koji su IT divovi stekli pretočen je u ogromne količine novca, što je u povratnoj sprezi dodatno povećalo njihov utjecaj.

Transnacionalne korporacije oduvijek su postojale - u područjima kao što su rudarstvo, inženjerstvo i financije. No unatoč svom međunarodnom karakteru, oni su i dalje bili vezani za određene države i njihove interese. Globalna komunikacijska industrija i s njom povezani sektor inovacija pokušavaju prekinuti tu vezu.

Razdoblje globalizacije, koje je trajalo od kasnih 1980-ih do kasnih 2010-ih, pogodovalo je ovakvom stavu. To je potaknulo stvaranje "jednakih uvjeta" u kojima su najrazvijenije zemlje imale jasnu prednost. Oni su najviše profitirali. Troškovi povezani s rastućom sposobnošću tehno-giganata da manipuliraju društvima - uključujući vlastito na Zapadu - nisu smatrani kritičnima.

Dva stuba integracije

Kriza liberalne globalizacije dovela je do promjene međunarodne stvarnosti (ova se tvrdnja može obrnuti bez promjene suštine). Stoga je spremnost na igranje po zajedničkim pravilima svugdje brzo opala. Ono što je vrlo važno jest da se to može reći i tamo gdje su ti zakoni izvorno napisani, u vodećim državama Zapada.

Prethodno doba nije nestalo bez ostavljanja svog traga. Svet je postao žestoko konkurentan, ali je i dalje usko povezan.

Dvije stvari ga drže zajedno. Prvo, to su trgovina i proizvodnja čiji su logistički lanci, nastali tijekom globalizacijskog buma, kvalitativno transformirali gospodarstvo. Izuzetno ih je teško slomiti. Drugo je jedinstveno informacijsko polje, zahvaljujući "nacionalno neutralnim" komunikacijskim divovima.

Ali postoji nešto čudno što nas razdvaja. To nije želja da se zgrabi više kolača - u smislu Lenjinove definicije ekspanzionizma "imperijalističkih grabežljivaca" - već osećaj unutrašnje ranjivosti koji raste u različitim državama.

Paradoksalno, to je čimbenik koji je osjetljiviji u većim i važnijim državama, jer to su ipak sile u najvećoj igri. To objašnjava njihov impuls da minimiziraju svaki čimbenik koji bi mogao utjecati na unutarnju stabilnost tih zemalja. Prije svega, misli se na različite kanale utjecaja (čitaj: manipulacije), bilo vanjske bilo unutarnje.

Strukture koje djeluju transnacionalno - razumljivo - odmah izgledaju sumnjivo. S tim u vezi je i stav da ih treba "nacionalizirati", ne kroz vlasništvo, već u smislu iskazivanja lojalnosti određenoj državi. Ovo je vrlo ozbiljan korak iu doglednoj budućnosti ovaj bi proces mogao dramatično oslabiti drugi stup trenutne globalne povezanosti.

Doba "prizemljenja"

Durov, osvjedočeni kozmopolitski liberal, tipičan je predstavnik "globalnog društva". Imao je zategnute odnose sa svim zemljama u kojima je radio, počevši od domovine, pa do nedavnih putovanja. Naravno, kao veliki poduzetnik u osjetljivoj industriji, bio je u dijalektičkoj interakciji s vladama i obavještajnim službama različitih zemalja, što je zahtijevalo stalno manevriranje i kompromise.

No, uspio je sačuvati stav izbjegavanja bilo kakve vezanosti za zasebnu državu. Čini se da je posjedovanje putovnice za sve prilike proširilo njegov opseg i podiglo samopouzdanje. Barem dok je to globalno društvo živjelo i disalo nazivajući sebe "liberalnim svjetskim poretkom". Ali sada se tome bliži kraj. Ovaj put posjedovanje francuske putovnice, uz niz drugih stvari, obećava da će pogoršati, a ne olakšati nevolje optuženog.

"Transnacionalni" entiteti sve će više morati da se "utemeljuju", odnosno identificiraju s određenom državom. Ako to ne žele, bit će nasilno pribijeni uza zemlju, tako što će biti viđeni kao agenti, ne globalnog svijeta, već specifičnih neprijateljskih snaga. To se sada događa s Telegramom, ali nije prvi i neće biti posljednji takav slučaj.

Borba za pokoravanje različitih aktera u ovoj sferi, čime se fragmentira prethodno jedinstveno polje, vjerojatno će biti ključna komponenta sljedeće faze globalne politike.

Pooštravanje kontrole svega što se tiče podataka neminovno će povećati stupanj represije u informacijskoj sferi, tim više što u praksi nije lako blokirati nepoželjne kanale. Ali ako se relativno nedavno činilo nemogućim iskopati svjetsku informacijsku "superautocestu" i učiniti je neupotrebljivom za putovanja, sada se to više ne čini tako nemogućim.

Najzanimljivije je pitanje kako će očito sužavanje globalne informacijske sfere utjecati na trgovinsko-ekonomske veze, kao posljednji stup svjetske kohezije. Sudeći po brzini promjena, uskoro će biti značajnih događaja na tom planu.

Izvor: globalaffairs.ru
Prevod: Mihailo Bratić/Novi Standard