Xi with US Delegation
© Public Domain
Mora da su bili potrebni eoni taoističkog strpljenja predsjedniku Xi Jinpingu da ispriča nekoliko samoočiglednih životnih činjenica osrednjem imperijalnom dužnosniku kao što je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.

Xijevi ključni potezi:
  1. "Kina je spremna biti partner i prijatelj SAD-a" Iako je obrnuto vrlo dvojbeno - budući da Washington Kinu smatra egzistencijalnom "prijetnjom".
  2. Kina se fokusira na dobrobit cijelog čovječanstva: to je srž pekinškog koncepta globalne "zajednice sa zajedničkom budućnošću".
  3. Kina i SAD bi trebale biti odgovorne za povijest; za ljude; i za svijet. To je koncept "tri odgovornosti".
Posljednja stvar za koju je unipolarni Hegemon odgovoran je svijet u cjelini: unipolarnost po definiciji koristi samo vlastitoj plutokraciji Carstva.

Mali Sullivan također se zalagao za izravnu, telefonsku komunikaciju između vojske na radnoj razini. Naravno, zato što Hegemon ima manje od nula plaćenih krtica infiltriranih u ključne čvorove kineskog sustava - tako da će barem moći čuti sitnice o kineskoj vojsci i izvan nje.

Ipak, ključni zaključak o vojnom dosjeu došao je tijekom sastanka Malog Sullivana s generalom Zhang Youxiom, potpredsjednikom Kineskog središnjeg vojnog povjerenstva.

Gen Zhang je otvoreno rekao Sullivanu, bez sumnje, da se drži podalje od Tajvana. Sullivan je nakon sastanka izgledao kao kokoš bez glave.

Bezglavo kao nakon sastanka s ministrom vanjskih poslova Wang Yijem:
"Sjedinjene Države i Kina nisu napredovale u pregovorima za pronalaženje rješenja za ukrajinsku krizu."
Naravno da nisu. Peking prozire čitavu imperijalnu makinaciju o "prekidu vatre" - usporedo sa američkim kršenjem svih ruskih crvenih linija. Moskva nije odgovorila na poražavajući način - još - jer Putin nosi isto toliko taoističkih crta kao Xi.

Kina se vratila: prebolite to

Sastanci čelništva u Pekingu s izaslanikom ultra-šepave američke administracije možda su bili samo vježba pro forme. Uostalom ono što je stvarno važno je posao.

Kineski izvoz u SAD predstavlja manje od 2% kineskog BDP-a. To je zanemarivo. Kina je najveća svjetska trgovačka/komercijalna sila - i pravo, snažno poslovanje nije sa Zapadom, već s Globalnom većinom. Kina je ovu dugu igru ​​igrala do savršenstva.

Toliko savršeno da su imperijalni mediji doslovce šizili o tome koliko se duboko Kina integrirala u čitavu globalnu većinu, dovodeći u pitanje ono što je de facto liberalno-totalitarni ono-što-mi-kažemo međunarodni "poredak". Pogledajte, na primjer, ovdje.

Od Trumpa do lutke za testiranje sudara, Hegemonova "politika" postigla je popriličan podvig.

U paket je uključeno poklanjanje najvećeg svjetskog tehnološkog tržišta - Kine - isključivo kineskim proizvođačima; protjerivanje najmanje 75% vrhunskih kineskih znanstvenika natrag u Kinu iz SAD-a; i davanje cijelog ruskog tržišta - preko 100 milijuna potrošača - Kini, paralelno s Pekingom koji kupuje mnogo više jeftine energije iz Rusije.

A ovo je tek početak. Hegemonske sankcije zapravo su bile ključne u pomaganju Pekingu da još brže razvije skup politika Made in China 2025 - da postane vodeći ili drugi najbolji u 10 sektora visoke tehnologije. A sljedeća faza je nekoliko istodobnih koraka prema dedolarizaciji - uključujući širenje petrojuana.


Komentar: Zašto se Zapad boji "Kine 2025"


Kina se stvarno vratila - i ostat će još jako, jako dugo.

Nije ni čudo što je ovo više od anateme za imperijalnu plutokraciju i njezine atlantističke vazale.

Polako i sigurno napredujemo prema uspostavi novog svjetskog sustava kojim upravljaju Suverene civilizacijske države: Kina, Rusija i Iran su na čelu.

Put će ipak biti dug i trnovit - s mnogo gadnih prepreka. I to nas dovodi do aktualne pravosudno-tehnološko-geopolitičke sage Pavela Durova.

Kako je Telegram geopolitika

Pavel Durov sada je u biti talac na visokoj razini u jednom od ključnih čvorova NATOstana, Francuskoj.

NATO-va vojna obavještajna/nadzorna/ekonomska matrica konačno je dobila utjecaj koji su tako dugo aktivno tražili. Zasad nema odgovora na ključno pitanje: što je Durov ponudio svojim otmičarima da ga "nagrade" režimom privremene poluslobode nakon položene jamčevine koja je za njegove standarde jednaka džeparcu?

Durov je u biti optužen da nije "surađivao" sa zapadnim obavještajcima. Njihova jednoumna opsesija je da kontroliraju postavke moderiranja sadržaja Telegrama; imaju potpun pristup 'stražnjim vratima'; i na kraju zabraniti sve ruske kanale - koji su bili ključni za prenošenje stvarnih priča na terenu koje se razvijaju od Ukrajine do subsaharske Afrike i šire.

Telegram je društvena mreža po izboru globalne većine. Telegram je u srcu geopolitike. Dakle, ovo je još jedno poglavlje hibridnog rata bez ograničenja koji vodi Kolektivni Zapad protiv Globalne većine.

Telegram također uveliko koriste javna i vojna tijela u Rusiji. Gotovo je sigurno da Pavel nema legendarne Telegramove ključeve za šifriranje; ali njegov matematički genijalni brat Nikolai ima.

Kako stvari stoje, nitko ne zna uvjete dogovora koji je doveo do poluslobode Pavela. Jasno je da su napravljeni nekakvi ustupci - Durov nije pretvoren u Assangea 2.0. Ti ustupci mogu uključivati ​​predaju odabranih informacija u klasičnom "pravosudnom" načinu koji ne bi ugrozio ruske državne tajne.

Braća Durov svakako su svjesna da bi svaka informacija koja bi dovela do toga da zapadne obavještajne službe maltretiraju blogere i kanale zbog njihovog političkog stava kobno ugrozila vjerodostojnost Telegrama.

Ovisno o tome kako će se "istraga" francuske megabirokracije odvijati i hoće li sustav odlučiti izvesti Durova na suđenje ili čak blokirati Telegram u EU, to će samo koristiti Telegramu na globalnoj razini.

Saga tek počinje. Kako sada stoje stvari, svijet čeka riječ samog Pavela Durova. Na Telegramu.