migrants
Danas kruži mnogo priča o ilegalnoj imigraciji. Vjerojatno jedna od najrasprostranjenijih tvrdnji političke ljevice je da zapadna gospodarstva "trebaju ilegalce" kako bi poduprla ekonomiju koja raste i popunila gladno tržište rada. Proširenje ove ideje je da su mnogi od tih migranata "kvalificirani radnici" koji su Zapadu očajnički potrebni za vitalne uloge.

Ali koliko su SAD-u i Europi doista potrebni ilegalni imigranti kako bi održali zapadna gospodarstva? A koliko njih zapravo donosi važne vještine na zapadna tržišta rada? Bi li potonuli bez tih ljudi? Ili bi im bilo puno bolje?

Prije svega treba napomenuti da u SAD-u postoje brojni dokazi koji pokazuju da je Bidenova administracija bila uključena u statističke manipulacije zadnje četiri godine, a to uključuje statistiku rada. Iako je doista postojao očigledan manjak radnika u uslužnom sektoru tijekom pandemije (i helikopterskog novca koji se dijelio tijekom covida gdje je stvaran dug), nedavne revizije brojeva BLS-a ukinule su najmanje 819 000 radnih mjesta iz zvaničnih podataka za koje je Biden izvorno pripisao zasluge. Drugim riječima, ta radna mjesta nikada nisu postojala.

Demokrati su koristili te iste brojke radnih mjesta kako bi argumentirali otvorene granice; tvrdeći da bi se bez ilegalaca ova eksplozija potražnje za radnom snagom pretvorila u krizu nedostatka radnika. Iako specifične statistike sektora poslova (kategorije poslova) obično ne razlikuju legalne i ilegalne migrante, malo je dokaza koji pokazuju da oni imaju važnu ulogu u našem društvu.

U Americi migranti preplavljuju uslužni sektor s niskim kvalifikacijama i sektor zdravstvenih usluga. U mnogim slučajevima to uključuje početnu razinu njege u staračkim domovima i slično zapošljavanje. Druga kategorija u kojoj najčešće rade je građevinarstvo. Oni nude jeftinu radnu snagu za izgradnju kuće, ali to se sigurno nije pretvorilo u niže troškove stanovanja.

U međuvremenu, deseci milijuna ilegalnih migranata povećavaju potražnju za stanovima, što zauzvrat povećava cijene novih domova i najmova. Migrantima se daje pristup državnim subvencijama sve dok su pod provjerom statusa azila ili izbjeglice, u mnogim slučajevima nudi im se veći pristup vladinoj pomoći nego građanima rođenim u zemlji. I Kalifornija i Oregon trenutačno uvode programe stambenih kredita koji su dostupni samo imigrantima.

Podaci popisa stanovništva SIPP iz 2022. pokazuju da oko 59% kućanstava koja nemaju državljanstvo u SAD-u koristi jedan ili više programa socijalne skrbi, u usporedbi s 39% kućanstava rođenih u SAD-u. Mediji establišmenta i demokrati često će pokušati razvodniti statistiku socijalne skrbi navodeći brojeve legalnih migranata umjesto brojeva ilegalnih migranata.

Oko 47% ilegalnih migranata u SAD nikad nije završilo srednju školu (za razliku od 8% građana rođenih u SAD-u).

Procjenjuje se da ilegalci koštaju američke porezne obveznike najmanje 150 milijardi dolara javnih usluga (službeno) svake godine, dok plaćaju samo 25 milijardi dolara poreza. Dok neki ekonomisti navode potencijalnu dobit od 324 milijarde dolara BDP-a od radnika migranata, to gotovo sve dolazi od plaća koje ilegalci šalju svojim obiteljima izvan SAD-a.

U Ujedinjenom Kraljevstvu vlada rijetko prati podatke o migrantima, navodno zato što žele što je moguće više držati u neznanju domorodačku javnost. Međutim, jasno je da, baš kao i u SAD-u, migranti (osobito iz zemalja trećeg svijeta) ne donose kvalificiranu radnu snagu za stol. Migranti iz Ujedinjenog Kraljevstva velikom većinom rade u uslužnom i zdravstvenom sektoru, opet na nižim poslovima njegovatelja, u ustanovama za starije osobe, neki rade u tehnici, a ostali uopće ne rade.

Ujedinjeno Kraljevstvo procjenjuje da je najmanje 1,7 milijuna migranata nezaposleno dok primaju pomoć, a porezne obveznike koštaju više od 8,5 milijardi funti (11 milijardi dolara) godišnje.

U Njemačkoj su troškovi socijalne pomoći naglo porasli 2024., a izvješća pokazuju da su 47% primatelja vladinih pomoći migranti. Ukupni trošak od 49 milijardi dolara veći je za 14,8 posto u odnosu na 2023., 18,4 posto veći u usporedbi s 2020. i 23 posto veći u usporedbi s 2015. U EU-u migranti iz Afrike i Azije ponovno su uvelike prezastupljeni u zdravstvenim uslugama.

Poanta je u tome da je ideja o "kvalificiranim radnicima migrantima" koji spašavaju zapadna gospodarstva svojim vitalnim radom potpuna izmišljotina. Ilegalni migranti posebno su negativan i opasan pritisak na sustav socijalne skrbi. Oni također povećavaju troškove stanovanja stvarajući masovnu potražnju s nedovoljno ponude, a ta ista potražnja potiče inflaciju u gotovo svakom drugom području gospodarstva. Uloge koje obavljaju mogu se lako prilagoditi bez njih nudeći manje subvencije ili porezne olakšice za američke građane.

Kao i većina zemalja u današnjem svijetu, SAD i europske nacije trebale bi provjeravati migrante i prihvaćati samo one koji donose vrijednost zajedno sa spremnošću na asimilaciju. U suprotnom, ne služe nikakvoj korisnoj svrsi.