© MenchOsint / XJedan od danas eliminiranih izraelskih vojnika (Shuvael Ben-Natan) bio je poznat kao nasilni doseljenik koji je sudjelovao u spaljivanju nekoliko palestinskih sela. SAD su mu planirale uvesti ekonomske sankcije, Hezbolah ga je prvi uhvatio.
Kada se nastavlja brutalni rat bez naziranja kraja zbog Smotricha, Ben-Natana i njima sličnih, ne moramo sudjelovati u njihovoj tuzi.
Kada se žalovanje pretvori u povratno poticanje na početak novih ratnih zločina, to se ne može zanemariti, čak ni kada je izvor čovjeka koji je upravo izgubio brata.
Politička korektnost ovdje mora stati, zajedno s pravilom da se "osoba ne može smatrati odgovornom za ono što kaže kada je u nevolji". Njihova tuga nije moja tuga: njihova tuga nije tuga svih Izraelaca.
Ministar financija Bezalel Smotrich briznuo je u plač ove sedmice tijekom zasjedanja Kneseta zbog "mudrih, pravednih učenjaka Tore, koji su pali u odbrani države". Onaj koji se zalagao za nastavak rata, pa čak i njegovu eskalaciju, i spriječio njegov kraj iznuđivačkom moći svoje koalicije, ne zaslužuje dijeliti tuđu tugu.
Više od svega, Smotrich žali zbog cijene koju je vjerska cionistička zajednica platila krvlju u ratu, "cijenom nesrazmjernom svom udjelu u stanovništvu". Ne, ne treba zanemariti ulogu ove skupine u strahotama rata i njegovom zločinačkom nastavku.
Ovo je rat Smotričeve izborne jedinice. To je prvi rat ekstremne desnice. Izrael nikada nije vodio rat u kojem je kahanistička desnica imala tako dubok utjecaj.
Vrsta većine Izraelaca to podržava. Borbama ne upravljaju mladi s brda, radikalizirani mladi jevrejski doseljenici Zapadne obale. Većinu ratnih zločina koji su ovjekovječeni počinili su oficiri, piloti i vojnici cionističke ljevice i političkog centra. Štaviše, istina je i da najveći dio odgovornosti i krivice za rat snosi premijer Benjamin Netanyahu.
Ali Izrael nikada nije vodio rat u kojem su doseljenici i njihove pristaše imale tako odlučujući utjecaj na njegov tok. Stoga, kada jedan od njihovih vođa plače, on ne može izazvati suosjećanje ili suosjećanje kod protivnika rata. Zbog Smotricha i njemu sličnih sada milijuni ljudi beskrajno plaču, od Bejruta do Rafe, uključujući i Izrael. Zbog njih je Izrael postao država izgnanica u kojoj je svako suosjećanje i ljudskost prema Drugome ne samo strano, već se smatra i izdajom.
Smotrič je plakao za mrtve svoje izborne baze (spomenuvši ostale). Zahvaljujući njegovom pokroviteljstvu, podršci, ohrabrenju i financiranju Shuvaelovi su procvjetali. Vojnik Shuvael Ben-Natan ubijen je prošle sedmice u Libanu. Živio je u naselju Rehelim na Zapadnoj obali. Njegov sprovod na planini Herzl, kojem su prisustvovale hiljade, pretvorio se u huškanje i verbalno nasilje kakvo nije viđeno u Izraelu. Pod krinkom žalosti skinute su maske. Na planini Herzl puštena je mačka iz vreće, a bila je nasilna, kriminalna, rasistička, pogromaška, neonacistička. Smotriči su je hrabrili.
Bio je poznat kao "Shuvi the Madlik" (pri čemu madlik znači "zapaliti" na hebrejskom, kao i kolokvijalni izraz za "veliki"), zbog njegove navike paljenja palestinskih domova "iz zabave". Prijatelji su o njemu na njegovom sprovodu govorili s ljubavlju i divljenjem. Prije godinu dana uhićen je zbog sumnje da je ubio palestinskog seljaka koji je nedužno brao vlastite masline. Ben-Natan je brzo pušten, i to u duhu smotričke ere.
Ovako ga je njegov brat Uriah hvalio: "Ušao si u Gazu da se osvetiš, što više - žene, djeca, svi koje si vidio, što više, to si htio..."
U jednom snažnom trenutku, prava priroda izraelskih nasilnih doseljenika bila je u potpunosti otkrivena. Pod okriljem rata, oni se ne divljaju samo u Gazi, već i na Zapadnoj obali, u neviđenim razmjerima kakve nikada prije nisu divljali, zahvaljujući Smotrichu.
Besmisleno je zamisliti što bi se dogodilo da je ožalošćeni Palestinac izgovorio slične riječi na grobu vlastitog brata. Besmisleno jer tijelo palestinskog terorista, za razliku od jevrejskog terorista, ne bi bilo vraćeno njegovoj obitelji.
Komentari čitatelja
na naše novosti