Israel soldiers
© Mostafa Alkharouf / Anadolu via Getty Images
Tvrdnja koju su usvojile Sjedinjene Države, Izrael i njihovi europski partneri, da je napad na Iran bio "preventivni" pokušaj sprječavanja Teherana da nabavi nuklearno oružje, očito je lažna. Ima otprilike istu težinu kao i optužbe protiv iračkog Saddama Husseina iz 2003. godine, a ovaj agresivni rat je jednako ilegalan.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu već gotovo četiri desetljeća tvrdi da je Iran na rubu nabave nuklearnog oružja. Ipak, svaki pokušaj postizanja sporazuma koji bi donio veći nadzor i ograničenja iranskom nuklearnom programu sustavno je uništavan od strane Izraela i njegovih moćnih lobističkih skupina u zapadnim prijestolnicama.

Kako bismo pravilno procijenili izraelski napad na Iran, moramo utvrditi činjenice u ovom slučaju. Izraelsko vodstvo tvrdi da je pokrenulo preventivni napad, ali nije predočilo nikakve dokaze koji bi potkrijepili njihove tvrdnje da je Iran bio na rubu nabave nuklearnog oružja. Samo iznošenje ovoga ne služi kao dokaz, to je tvrdnja, slična načinu na koji su SAD svijetu rekle da Saddam Hussein posjeduje oružje za masovno uništenje.

U ožujku je američka ravnateljica Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard svjedočila pred Odborom za obavještajne poslove Senata da obavještajna zajednica "i dalje procjenjuje da Iran ne gradi nuklearno oružje i da vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei nije odobrio program nuklearnog oružja koji je obustavio 2003. godine".


Komentar: Tulsi Gabbard je u međuvremenu pritisnuta i sada tvrdi suprotno od njene prijašnje izjave (u videu). Zionistički lobi vuče konce vrlo duboko u američkoj administraciji.

Gabbard sama sebi skače u usta:
Nepošteni mediji namjerno izvlače moje svjedočanstvo iz konteksta i šire lažne vijesti kao način stvaranja razdora. Amerika ima obavještajne podatke da je Iran u točki u kojoj može proizvesti nuklearno oružje u roku od nekoliko tjedana do mjeseci, ako odluče dovršiti montažu. Predsjednik Trump je jasno dao do znanja da se to ne može dogoditi, i ja se slažem.

Moje cjelovito svjedočanstvo u nastavku:
I opet, i ta njena izjava sa X-a je i dalje samo to - tvrdnja bez dokaza.



Uz to, Iran je aktivno sudjelovao u neizravnim pregovorima sa SAD-om kako bi se postigla nova verzija nuklearnog sporazuma iz 2015. Donald Trump najavio je da će se Washington jednostrano povući iz sporazuma 2018. godine, umjesto toga provodeći kampanju sankcija "maksimalnog pritiska" na zahtjev Izraela.

Unatoč tvrdnjama Netanyahua i Trumpa da Iran krši nuklearni sporazum, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) objavila je izvješće u kojem se navodi da je Iran u to vrijeme u potpunosti poštovao sporazum.

Ako pratite svaki razgovor s neokonzervativcima, izraelskim ratnim jastrebovima i washingtonskim think tankovima, njihovo protivljenje nuklearnom sporazumu iz Obamine ere uvijek završi spiralno u pitanjima iranskog programa balističkih raketa i njegove podrške regionalnim nedržavnim akterima.

Izraelski dužnosnici često tvrde da će Iran proizvesti nuklearno oružje za "godine", "mjesece" ili čak "tjedne", što je postalo gotovo uobičajeno. Pa ipak, njihov glavni problem oduvijek je bila iranska podrška skupinama poput Hamasa i Hezbollaha, koje teže stvaranju palestinske države.

Dokaz za sve to je jednostavan. Izrael sam po sebi ne može uništiti golemi iranski nuklearni program. Nije jasno mogu li ga uništiti ni SAD čak i ako uđe u rat. Primjer američke neučinkovitosti u prodiranju u bunkere napravljene po uzoru na iranske (izgrađene u planinskim lancima, kao što su mnoga iranska nuklearna postrojenja) demonstriran je američkim neuspjehom u uništavanju raketnih skladišta u Jemenu projektilima za uništavanje bunkera, koji su bačeni s bombardera B-2.

Gotovo odmah nakon pokretanja rata protiv Irana, Netanyahu je poslao poruku na engleskom jeziku iranskom narodu, pozivajući ih da svrgnu svoju vladu u pokušaju izazivanja građanskih nemira. Izraelski premijer je od tada gotovo objavio da je promjena režima njegova prava namjera, tvrdeći da operacija "može dovesti" do promjene režima.

Izraelska obavještajna zajednica i vojne elite također su izrazile svoje mišljenje da njihove zračne snage same po sebi nisu sposobne uništiti iranski nuklearni program. Pa zašto onda pokrenuti ovaj rat, ako nije moguće postići navodni razlog zbog kojeg je "preventivno" pokrenut?

Postoje dva moguća objašnjenja:

Prvo je da je izraelski premijer pokrenuo ovaj napad na Iran kao konačni obračun u svom "ratu na sedam frontova", kojim se nada zaključiti regionalni sukob smrtonosnom razmjenom koja će u konačnici nanijeti štetu objema stranama.

U ovom scenariju, željeni ishod bio bi zaključiti rat tvrdnjom da je Netanyahu uspio uništiti ili značajno degradirati iranski nuklearni program. Također bi iznio tvrdnje, kao što već vidimo da iznosi, da su ogromne količine iranskih projektila i dronova eliminirani. To bi također dalo smisla početnom izraelskom napadu, u kojem su ubijeni visoki zapovjednici Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) i nuklearni znanstvenici. Sve bi to bila savršena mješavina propagande za prodaju narativa o pobjedi.

S druge strane, pretpostavka bi bila da bi i Teheran proglasio pobjedu. Tada bi obje strane mogle pokazati rezultate svom narodu i napetosti bi se na neko vrijeme smirile. Ako pročitate što o tome govore washingtonski think-tankovi, a posebno The Heritage Foundation, oni govore o sposobnosti obuzdavanja rata.

Drugo objašnjenje, koje bi moglo biti dodatni bonus za koji se Izraelci i SAD nadaju da bi mogao doći kao rezultat njihovih napora, jest da je ovo rat za promjenu režima u punom opsegu koji je osmišljen kako bi se SAD uvukao u situaciju.

Izraelski vojni ugled uvelike je narušen u napadu predvođenom Hamasom 7. listopada 2023., i od tada nije postignuta nijedna pobjeda nad bilo kojim neprijateljem. Hamas još uvijek djeluje u Gazi i kaže se da ima jednako mnogo boraca kao i na početku rata, Hezbollah je pretrpio značajne udarce, ali je još uvijek vrlo živ, dok je jemenski Ansarallah samo povećao svoju snagu. Ovo je sveukupno zapanjujući poraz izraelske vojske i sramota za SAD.

Kao što je dobro poznato, Iran je regionalna sila koja podupire sve što se naziva Osovinom otpora. Bez nje, skupine poput Hezbollaha i Hamasa bile bi značajno degradirane. Očito je da oružani otpor izraelskoj okupaciji nikada neće prestati sve dok postoje okupirani ljudi koji žive pod opresivnom vlašću, ali uništenje Irana bilo bi pogubno za regionalni savez protiv Izraela.

Međutim, veliko je pitanje je li promjena režima uopće moguća. Ovdje postoji ozbiljan upitnik i čini se mnogo vjerojatnijim da će ovo završiti na klizavom terenu prema nuklearnom ratu.

Ono što izraelsko-američku tvrdnju da je ovaj rat nekako preventivan, za što uopće nema dokaza, čini još smiješnijom, jest to da bi Iran sada mogao požuriti s nabavom nuklearnog oružja u obrambene svrhe. Ako ne mogu ni vjerovati Izraelcima da ih neće bombardirati uz američku podršku, dok bi se pregovori trebali odvijati, kako se onda ikada može pregovarati o dogovoru?

Čak i u slučaju da se SAD pridruži i zada veliki udarac iranskom nuklearnom programu, to ne znači da će Iran jednostavno u potpunosti napustiti program. Umjesto toga, Teheran bi jednostavno mogao obnoviti i nabaviti bombu godinama kasnije. Drugi ishod ovog rata mogla bi biti promjena izraelskog režima, što se također čini kao da bi sada moglo biti na stolu.