© Maja Hitij/Getty ImagesNjemački kancelar Friedrich Merz
Slično tome, u slučaju trenutnog izraelskog napada na Iran - zapravo, naravno, kombiniranog američko-izraelskog napada od samog početka - nema mjesta sumnji da je to zločin i "očigledan čin agresije", kako se slažu brojni stručnjaci za međunarodno pravo. To je zato što Izrael u biti ne djeluje s mandatom UN-a - koji ne bi dobio - niti u samoobrani.
Pravna osnova za ovu uvjerljivu procjenu nije složena i nema mjesta za raspravu u dobroj vjeri: izraelski napad krši članak 2 (4) temeljne Povelje UN-a, koji je univerzalno priznat kao jus cogens, odnosno obvezujuća norma: nema biranja.
Nekoliko općeprihvaćenih, usko definiranih potencijalnih iznimaka od sveobuhvatne zabrane upotrebe sile iz ovog članka, poput pogrešnog upada, određenih operacija na moru ili spašavanja državljana, očito se ne primjenjuju. Izraelski napad također nema blagoslov Vijeća sigurnosti UN-a i ne može se smatrati zakonitom samoobranom prema članku 51.
Zasad je sve ovo jednostavno. Ako netko pokuša ovo prikazati kompliciranime pomoću flagrantne primjene i zlouporabom pojma 'preventivnog udara', taj ima posla s izraelskim ili izraelsko-lobističkim dezinformacijama i propagandom. I to je sve samo ne iznenađujuće.
No, ono što je zbunjujuće od gore navedenog jest odgovor vlada, a često i glavnih medija Zapada, na ovaj očito kriminalni izraelski napad. Nakon godina pozivanja na međunarodno pravo kako bi se obračunali s Rusijom, ispostavilo se da će se isti ti vođe i govornici vezati u 5-D perece kako bi Izraelu omogućili da se izvuče s čime god želi bilokada.
Naravno, ni to nije baš novost: zapadne 'elite', s Washingtonom uvijek na čelu, nisu se ponašale ništa bolje kada su služile kao suučesnici u izraelskom genocidu u Gazi. Ali postoji nešto neobično i značajno u vezi s tim kako su točno neki važni zapadni političari i njihovi mediji i stručnjaci iz 'think tankova' izvrtali sliku napada na Iran.
Uzmimo, na primjer, Njemačku. Njezin kancelar Friedrich Merz se potrudio glasno podržati napad na Iran. Čak se izložio ismijavanju i nekim - iako ih je bilo premalo premalo - kritikama koristeći odvratno nepristojan jezik. Nazivajući izraelske postupke "prljavim poslom" (zvuči još gore na izvornom njemačkom: "Drecksarbeit") koji se mora obaviti i na kojem bismo svi trebali biti zahvalni, Merz je otkrio svoj dvostruki rasizam: Kao Nijemac i povjesničar, mogu samo reći da je njemački vođa koji hvali Židove što rade "naš" prljavi posao, blago rečeno, izuzetno grub. Definiranje kriminalnog ubijanja Iranaca kao tog "prljavog posla" dodaje vrlo gadan "kolonijalni" okus koji podsjeća na, recimo, Kaisera Wilhelma II. koji likuje nad masakrom Kineza tijekom takozvanog Boksačkog ustanka.
Iako je Merz bio dovoljno nespretan da svoje odvratne ideje izrazi jednako odvratnim jezikom, on nipošto nije bio sam. Previše prestižnih njemačkih publikacija, poput ozbiljnog Frankfurter Zeitunga ili također važnih novina Merkur, požurilo se ili jednostavno složiti s Merzom ili barem opravdati i relativizirati njegovu podlu izjavu. Osim toga, prilično preopterećeni svestrani 'stručnjaci', poput pouzdano konformističkog i rarara-rusofobičnog Christiana Möllinga, iskoristili su svoju trajnu privilegiju u njemačkim pojednostavljenim talk showovima kako bi cinično umanjili međunarodno pravo i pomogli prikazati najnoviji izraelski zločin kao toliko nužan da ionako nadjačava svaki zakon.
Mölling je bio dovoljno nesvjestan sebe da otvoreno tvrdi da si neke zemlje (čitaj: Izrael) ne mogu priuštiti "luksuz" prihvaćanja "normativnih ograničenja" i da međunarodno pravo, ionako, možda "štiti pogrešne" (čitaj: Iran). To je zapanjujuće drsko i intelektualno primitivno, a također i povijesno gledano, vrlo njemačko u najgorem smislu:
Ako se mi ili naši prijatelji (čitaj: Izrael) osjećamo ograničenima međunarodnim pravom, onda to nije problem za nas ili naše prijatelje, već za međunarodno pravo.A sada, napravimo korak unatrag i razmislimo na trenutak kao Nijemac koji nije bio konformistički intelektualni mediokritet: prosvjetiteljski div Immanuel Kant. Za one koji imaju uši da čuju i mozak da obrađuju, Kant nas je naučio da razum i etika zahtijevaju da opravdanja za naše postupke budu generalizirajući u čistoj savjesti. Ukratko, kada djelujemo, trebali bismo biti u stanju pokazati da djelujemo prema poštenom i razumnom pravilu.
Generalizirajmo u takvo pravilo, dakle, ono što je njemački vođa Friedrich Merz upravo rekao i s čime se slaže previše predstavnika njemačke struje:
Zemlja (ovdje: Izrael) koja se dovoljno boji (prema procjeni te zemlje) druge zemlje (ovdje: Irana) ima pravo (koje je iznad međunarodnog prava) napasti tu drugu zemlju bez provokacije, pa čak i tijekom tekućih pregovora.Zanimljivo. Uzmite u obzir da njemačke elite neumoljivo raspiruju ratnu histeriju. Čini se da ne prođe dan a da neki njemački general, špijun ili političar ne upozori svoje sunarodnjake Nijemce da će Rusija barem vjerojatno, zapravo gotovo sigurno, napasti u sljedećih pet godina. Dokazi: nula.
Doista? Dakle, ako se svi u Njemačkoj trebamo toliko bojati Rusije, znači li to sada da bismo prema Merzianovoj logici mogli jednog dana pokrenuti preventivni napad na Moskvu? Uostalom, mogli bismo reći da se osjećamo ugroženo i da nam naša vojska i obavještajne službe govore da Rusi dolaze. I štoviše, vjerojatno bismo tvrdili da mi, Nijemci, ponosno radimo 'Drecksarbeit' za cijeli NATO (minus, najvjerojatnije, za SAD). I nije li 'Drecksarbeit' sada službeno opet dobra stvar u Njemačkoj?
Apsurdno, kažete? Da, apsolutno. Točno toliko apsurdno kao i izraelski izgovori za napad na Iran. Ipak, te izjave je službeno podržao njemački kancelar, uključujući i samootkrivajući prljavi jezik. Nadajmo se da Moskva neće ozbiljno shvatiti ono što Merz govori. Jer ako je Moskva to shvatila ozbiljno, onda bi se, prema Merzijevoj logici, trebala osjećati vrlo ugroženo od Berlina - a opet, prema Merzijevoj logici, tko zna kamo bi to moglo odvesti.
Komentari čitatelja
na naše novosti