Street flags
© Unknown
"Budući da više ne mogu razlikovati fantaziju od stvarnosti, previše su ludi da bi vodili ovu zemlju, a Amerikanci to znaju".

— Sasha Stone o Demokratskoj stranci
Ako se pitate zašto je Demokratska stranka u smrtonosnoj spirali, to je proporcionalan odgovor na štetu koju su nanijeli američkoj kulturi i politici. Možda mislite da su slučajno upali u pogreške, no njihov okret prema marksističkom idealizmu bio je maska za mrežu prevara i muljaža, nadomjestak za nedostatak bilo kakvog razumnog političkog programa.

Ulaskom u 21. stoljeće, naša zemlja bila je suočena s nadolazećim padom. Naša industrijska osnova je nestajala, a s njome i milijuni dobro plaćenih radnih mjesta za radničku klasu, bazu Demokratske stranke. Zamijenila ju je takozvana "financijalizirana ekonomija", što je bila sterilna sintagma za skupove prevara i muljaža koje su mogle funkcionirati u dereguliranom bankarskom sustavu, zajedno s politiziranom Federalnim rezervama i korumpiranim kongresnim interesima — zapazite koliko je političara, plaćenih 175.000$ godišnje, nekako steklo višemilijunska bogatstva?

U tom razdoblju najviše je rastao državni sektor i ono što se njime hranilo — ratne industrije, računalna tehnologija vezana uz obavještajne agencije, te posebice svemir sve brojnijih vladom sponzoriranih nevladinih organizacija za zagovaranje raznih ciljeva, koji su postali "program zapošljavanja" za inače nezaposljive diplomante visokih škola, muljaža koja je živjela od saveznih jamstava na studentske kredite. Upravo u tom ekosustavu muljaža milijarderi poput Georgea Sorosa i Billa Gatesa mogli su koristiti svoja bogatstva za ostvarivanje svojih osobnih opsesija putem mreže nevladinih organizacija (NGO-ova) za utjecanje na javne poslove.

Do 2016., to je zapravo bilo sve što je Demokratska stranka imala. To je bio izvor njihova novca i moći. Imali su i nagomilani politički kapital borbe za rasnu jednakost, još od početaka pokreta za građanska prava u 1960-ima. Nakon pobjede nad očitim zlom u Drugom svjetskom ratu, sustav Jim Crow morao je nestati, inače Amerika nije mogla glumiti vođu takozvanog "slobodnog svijeta".

Nekom paradoksalnom alkemijom državne politike i ljudske prirode, kampanja za građanska prava na kraju je proizvela veću i tvrdokorniju "podklasu" nego što se ranije postojala. To je zbunilo liberalne idealiste, koji su očekivali novo doba bratstva i jednakosti. Jedino objašnjenje za to vidjeli su u "strukturalnom rasizmu", a marksistička ideja o "opresorima i žrtvama" savršeno se uklopila u tu strukturu. Taj ih je koncept privukao prema općenitoj marksističkoj "praksi", koja je dotad već propala gdje god se pokušavala u obliku "komunizma".

Jedan način suzbijanja "strukturalnog rasizma" bio je proglašenje novog etosa "multikulturalizma", što je značilo da svaka etnička ili rasna skupina može djelovati prema vlastitim standardima i vrijednostima. Kao da mahanjem čarobnim štapićem možete ukloniti neuspjeh — i djelovalo je kroz 1990-e, (koje su bile najplodnije godine jeftine naftne proizvodnje u Americi). Problem multikulturalizma bio je taj što je poništavao ono što je kroz teške periode poput Velike depresije i Drugog svjetskog rata držalo Ameriku na okupu: zajedničku američku kulturu, onu koja pripada svima.

Pokret MAGA uvelike je pokušaj obnove zajedničke američke kulture, konsenzusa vrijednosti i ponašanja s kojima se svi možemo složiti. Demokratska stranka odlučila je tome suprotstaviti se — loš izbor. Zapravo, očito su taj napor doživljavali kao egzistencijalnu prijetnju prevarama i muljažama koje su održavale stranku. Na primjer, program zapošljavanja za inače nezaposljive diplomante fakulteta koji su se predstavljali kao "aktivisti" radeći za NGO-ove pod okriljem USAID-a.

To je bila stranačka vojska utjecajnika, organizatora, lokalnih partijskih šefova i skupljača glasova, koja je radila za "žrtve opresije." Mnogi od njih bili su na fakultetima, gdje su stvarali čitav leksikon tajne, gnostičke, kripto-marksističke ideologije, usmjerene ne samo protiv obnove zajedničke kulture, već i protiv uništavanja svih njezinih ostataka.

Poanta je: oni nisu vjerovali u "društvenu pravdu" ni u "raznolikost, jednakost i uključenost". Sve je to bila dimna zavjesa za njihovu trgovinu rasom, što znači iznuđivanje novca, nezasluženih pogodnosti i statusa nepoštenim putem. Tako je nastao DEI. S njime su došle i goleme prijevare "žrtvenosti" poput beatifikacije Georgea Floyda i niza sličnih slučajeva "pravde-involviranih" koji su Demokratskoj stranci donosili impresivne prihode.

Ti prihodi i njihova uloga u zadržavanju moći bili su sve što im je ostalo 2024. godine. To objašnjava prazni simbolizam kandidiranja Kamale Harris za predsjednicu. Sada je taj tok novca nestao, a s njime i moć stranke, pa možda i njezin posljednji razlog postojanja: održavanje vlastite moći. Primijetite da Demokrati više ne mogu ni zagovarati povratak USAID-a, sad kad je razotkriven kao prepun financijskih prevara i kriminala.

Sigurno je potrebno imati oporbenu stranku svakoj vladajućoj stranci, a to su trenutačno Trumpovi Republikanci, makar samo zato što vlast kvari. Možete vidjeti obrise onoga što bi ta nova oporbena stranka mogla biti: stranka relokalizacije, malih poduzetnika i malih farmera, tradicionalnih gradova nasuprot još uvijek raširenoj i štetnoj suburbanizaciji. Neka srodna pitanja već pripadaju MAGA-i, poput manjeg državnog aparata, zaštite privatnosti, poštovanja Bill of Rights — ali sve to bilo bi implicitno u obnovi američke zajedničke kulture, skupa vrijednosti i ponašanja za koje se obje stranke u dvosustavnom sustavu mogu zalagati.