DJT and Obama
© Public Domain
Dakle, prijevara je napokon službeno priznata. "Russiagate" - mainstream priča - sada je od strane američkih obavještajnih čelnika opisana kao izmišljotina koja je smišljena s ciljem da se preokrenu rezultati predsjedničkih izbora u SAD-u 2016.

Tulsi Gabbard, trenutna direktorica Nacionalne obavještajne službe (DNI), i direktor CIA-e John Ratcliffe oboje su optužili bivšeg predsjednika Baracka Obamu za sudjelovanje u "izdajničkoj zavjeri" radi podrivanja ustavnog procesa. Nije samo Obama taj koji je upleten u ovaj težak zločin. I drugi bivši visoki dužnosnici njegove administracije iz razdoblja 2013.-2017., uključujući bivšeg DNI Jamesa Clappera, direktora CIA-e Johna Brennana te šefa FBI-a Jamesa Comeyja, također su upleteni. Ako se pravda dopusti, političke posljedice zaista su potresne.

Potencijalni utjecaj nije ograničen samo na kršenje američkih zakona i demokratskog procesa - što je već dovoljno loše. Afera Russiagate koja je započela 2016. ima dugotrajan i štetan učinak na odnose SAD-a i Europe s Rusijom. Strahovito opasan NATO-v proxy rat izazvan u Ukrajini, koji prijeti da preraste u svjetski rat punih razmjera, djelomice je potaknut neprijateljstvom generiranim lažnim tvrdnjama o ruskom miješanju u američke izbore.

Optužbe da je ruski predsjednik Vladimir Putin nadgledao kampanju subverzije protiv izbora u SAD-u 2016. i surađivao s Donaldom Trumpom kako bi mu pomogao da bude izabran, oduvijek su bile sumnjive. Afera je temeljena na lošim obavještajnim tvrdnjama koje su navodno objašnjavale kako je Trump pobijedio svoju demokratsku suparnicu, Hillary Clinton. Poslije, skandal su američki obavještajni čelnici u suradnji s tadašnjim predsjednikom Barackom Obamom hiperbolizirali u prividno vjerodostojan narativ, kako bi delegitimizirali Trumpovu prvu predsjedničku administraciju.

Godinama prije nedavnih objava obavještajnih službi, mnogi neovisni novinari, uključujući Aarona Matéa i bivše obavještajne analitičare poput Raya MacGoverna i Williama Binneyja, uvjerljivo su opovrgli službene tvrdnje o Russiagateu. Ne samo da su te tvrdnje bile lažne, već se znalo da su lažne. Dakle, radilo se o lažima i svjesnim iskrivljavanjima. Rusija nije hakirala emailove Demokratskog nacionalnog odbora kako bi diskreditirala Clinton. Clintoninu korupciju razotkrilo je interno curenje iz DNC-a prema Julianu Assangeu i njegovoj WikiLeaks stranici za zviždače. Zbog toga je Assange i progonjen dugogodišnjim zatvaranjem.

Dovoljan broj glasača jednostavno je prezirao Clinton i njezinu sklonost ratovanju, kao i njezinu izdaju američkih radnika zbog Wall Streetove darežljivosti.

Štoviše, Moskva je dosljedno negirala bilo kakvu umiješanost u pokušaj utjecaja na izbore u SAD-u 2016., ili pokušaj favoriziranja Trumpa. Putin je više puta rekao kako Rusija nema preferencije tko postane američki predsjednik, implicirajući da su svi oni isti i pod kontrolom dubljih državnih sila. Smiješno je i to, dok je Washington optuživao Moskvu za miješanje u izbore, stvarni podaci pokazuju da su Sjedinjene Države desetljećima redovito utjecale na brojne strane izbore, uključujući one u Rusiji. Nijedna druga država nije ni blizu SAD-u - samoproglašenom "vođi slobodnog svijeta" - u sabotiranju stranih izbora.

U svakom slučaju, korisno je usporediti farsu Russiagate s aferom Watergate. Watergate je uključivao špijuniranje Bijele kuće pod predsjednikom Richardom Nixonom protiv demokratskog suparnika tijekom izbora 1972. Politička kriza koja je uslijedila dovela je do Nixonove sramotne ostavke 1974. Američku naciju šokirali su prljavi trikovi. Nekoliko visokih dužnosnika Bijele kuće kasnije je osuđeno i služilo zatvorsku kaznu zbog zločina povezanih s aferom. Nixona je poslije pomilovao njegov nasljednik Gerald Ford pa je izbjegao kazneni progon. Bez obzira na to, Watergate je neizbrisivo ukaljao američku politiku i u to je vrijeme opisan kao "najveći politički skandal 20. stoljeća".

Slučajevi korupcije i zlouporabe vlasti koji su uslijedili često se nazivaju s nastavkom "gate", podsjećajući na Watergate kao značajnu političku propast. Tako je nastao i "Russiagate".

No postoje izrazito važne razlike. Watergate je bio skandal temeljen na stvarnim zločinima i nezakonitostima, dok je Russiagate bio smišljena propagandna obmana. Pravi skandal iza Russiagatea nisu navodne Trumpove pronevjere ili ruske radnje, već kriminalna zavjera Obame i njegove administracije da sabotiraju izbore 2016. te kasnije svrgnu Trumpovu administraciju i demokratsku volju američkog naroda. Tulsi Gabbard, najviša obavještajna dužnosnica u državi, izjavila je da je to ravno "izdaji" i zatražila procesuiranje Obame i ostalih bivših visokih suradnika.

Može se tvrditi da je pravi Russiagate skandal daleko kriminalniji i pogubniji po političke implikacije od Watergatea. Potonji je uključivao nezakonito špijuniranje i prljave trikove. Nasuprot tome, Russiagate je uključivao predsjednika i njegove obavještajne čelnike koji su pokušali izigrati cijeli demokratski proces. Ne samo to, već je i američki mainstream medij sada razotkriven kao sudionik propagandnog pljačkanja javnosti. Svi vodeći američki mediji pojačali su politiziranu obavještajnu komunikaciju orkestriranu od strane Obamine administracije, tvrdili su da se Rusija umiješala u izbore i da je Trump "Kremljov poslušnik". Prijevara je godinama bila opsesija američkih medija i uzrokovala ozbiljnu štetu međunarodnim odnosima - zlokobno nasljeđe s kojim živimo danas.

New York Times i Washington Post, navodno dva najuglednija predstavnika američkog novinarstva, zajedno su osvojili Pulitzerovu nagradu 2018. za izvještavanje o Russiagateu - službenoj verziji koja je pridonijela vjerodostojnosti ove prijevare. S obzirom na ono što danas znamo, te novine trebale bi se sramiti što su vodile kampanju "Velike laži" po uzoru na Goebbelsa, ne samo da prevare američku javnost nego da podriju demokratski proces i otruju međunarodne odnose. Njihova reputacija je uništena, kao i reputacija drugih velikih medija, uključujući ABC, CBS, CNN i NBC.

Ironično, Washington Post je osvojio Pulitzerovu nagradu 1973. za svoje izvještavanje o aferi Watergate. Priča je pretvorena u bestseler knjigu "All The President's Men" i popularni holivudski film s Robertom Redfordom i Dustinom Hoffmanom u ulogama neustrašivih novinara Boba Woodwarda i Carla Bernsteina. Woodward, Bernstein i Washington Post smatrani su vrhuncom američkog novinarstva zbog razotkrivanja afere Watergate i izvedbe korumpiranog predsjednika pred lice pravde.

Kako je sramotno i apsurdno to što je još veći napad na američku demokraciju i međunarodne odnose, u obliku Russiagatea, ignoriran i zatajen od strane "najuglednijih Amerikanaca". Da se skandal ignorira i zataji nimalo ne iznenađuje jer bi njegovo potpuno razotkrivanje srušilo temelje američkog političkog establišmenta i mračnu ulogu "duboke države" te njezinog mainstream medijskog propagandnog sustava.