Ursula
© Frederick Florin/AFPPredsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen
Bruxelles je degradiran da radi podršku Trumpu, moleći da Zelenskom dopusti da ima ikakvu riječ u rezoluciji o ratu između Rusije i Ukrajine.

Europska unija je cvilila o "transatlantskom jedinstvu" prije nego je američki predsjednik Trump u petak sjeo za pregovarački stol s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci - bez njih. Zvučali su kao kad dijete lupa nogama jer im je tata pustio ruku u trgovačkom centru, a sada su izgubljeni između Cinnabona i Burger Kinga.

Mnogo im je dobra do sada donijela njihova dogmatska retorika. Da se Bruxelles nije opijao vlastitom propagandom transatlantske solidarnosti i jedinstva, možda se trenutno ne bi nalazio u ekonomskoj i političkoj teškoj situaciji. U onakvoj kada pokušavate ponovno zalijepiti svoje gospodarstvo preskupim američkim plinom.

Mogli su zacrtati drugačiji put prema Rusiji. Možda onaj koji bi uključivao predvođenje diplomacije, a ne marširanje u koraku iza parade NATO-vih oružja i boraca predvođenima SAD-om na ruskoj granici s Ukrajinom, što je u početku pomoglo pojačati sukob. Mogli su inzistirati na zadržavanju svoje jeftine ruske energije umjesto da sankcioniraju vlastiti uvoz kao da se natječu za Nobelovu nagradu za mazohizam.

Sada ih SAD izaziva da čak zatvore i svoju malu pametnu rupu u vlastitim antiruskim sankcijama. Onu koja im omogućuje moraliziranje o pomaganju Ukrajini i potrebi izbjegavanja pregovora s Rusijom dok istovremeno gutaju rusko gorivo u tajnosti. Trumpov ministar financija Scott Bessent rekao im je da se "ili smire ili da zašute" i sankcioniraju indijske i kineske uvoznike ruske nafte preko kojih EU još uvijek kupuje rusko gorivo.

Dok se EU prepušta retoričkim igrama, Trump je odustao od svih izgovora da služi bilo kojim interesima osim američkima na prvom mjestu i da ne slijedi nikakav program osim pokušaja da se riješe stvari s Rusijom u Ukrajini i da se u tom procesu postignu neke ekonomske pobjede. Bruxelles je imao više od tri godine da učini isto. Umjesto toga, stalno je ponavljao mantru da Kijev mora pobijediti na bojnom polju. Nije bilo drugih opcija, rekli su.

Ups! Sada kada se ta opcija ostvarila, Europljani su prisiljeni podržati Trumpa, moleći ga da im udovolji tako što će dopustiti Ukrajincu Vladimiru Zelenskom da odluči gdje će biti granice nakon sukoba. Što su mislili kada su se kockali sa svojom "pobjedi na silu", da se granice neće promijeniti? EU inzistira na tome da se Ukrajina bori protiv Rusije novcem i oružjem EU, a onda kada Kijev izgubi bi izjavili:
"Ok, ovo je loše - što kažete na to da se sad svi pretvaramo da se ništa od ovoga nije dogodilo i da sve teritorijalne dobitke i gubitke vratimo na točku koju mi odaberemo, u redu?"
EU je inzistirala na čekanju da netko drugi preuzme inicijativu za mir. Sada sve što može učiniti jest uzeti svoje pompone i bodriti Trumpa. I zatim se nadati da će on to nagraditi.

Kao Zelenskijeve samoprozvane dadilje, umjesto da su prošli tjedan u pripremi za summit na Aljasci proveli inzistirajući da Putin i Trump dopuste dječju sjedalicu i paket bojica za pregovaračkim stolom kako bi im mogao pokazati gdje želi granice, možda su ga Europljani trebali smirivati i upravljati njegovim očekivanjima. Zvučao je kao da se prema svom telefonu odnosi kao prema igrački, zovući sve u kontaktima pod "EU" - Estoniju, Dansku, vjerojatno nekoliko pizzerija...

EU je pokušala obmanuti Trumpa istom retorikom kojom stalno zasipa europske građane o tome da je mir u Ukrajini opasna droga za Rusiju da napadne Zapadnu Europu - zgodan marketinški trik za opravdavanje jačanja industrije oružja na štetu domaćih prioriteta. Čak ni američki senator Lindsey Graham, ratni jastreb, to sada ne govori, rekavši za NBC News da "Rusija ne ide u Kijev" ... a kamoli u EU.

Europski čelnici su videopoziv s Trumpom u srijedu tretirali kao pobjedu. Možda zato što ih, za promjenu, nije izričito izgrdio. Ali oni zapravo nemaju pojma o čemu će on zapravo razgovarati s Putinom, niti imaju utjecaja na bilo kakav eventualni sporazum između SAD-a i Rusije. Ne znaju smiruje li ih Trump samo jer mu ne treba hrpa histeričnih cirkuskih klaunova u priči.

Pa kako bi EU mogla ovo izokrenuti kako ne bi izgledala potpuno nebitno? Neizabrana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je:
"Danas su Europa, SAD i NATO ojačali zajednički jezik za Ukrajinu, ostat ćemo u bliskoj koordinaciji. Nitko ne želi mir više od nas. Pravedan i trajan mir."
Da, zbilja zvuči očajnički za mirom. To mora biti razlog zašto EU gradi tvornice oružja vrtoglavom brzinom, prema Financial Timesu. Ništa ne govori "posvećeni smo okončanju rata" kao utrostručenje oružja. Što ćete učiniti sa svim tim ako izbije mir? Baciti ih na odlagalište i nadati se da će porezni obveznici na to zaboraviti.

Bruxelles govori kao suarhitekt globalne politike, ali u praksi je više kao podizvođač koji mora provesti tuđi nacrt. Isključenje sa summita na Aljasci otkriva koliko zapravo malo ima utjecaja na rješavanje sukoba koje je financirao i podsticao. Toliko o "feminističkoj" vanjskoj politici. EU se ponaša kao geopolitička tradicijska baba.

Što god se dogodilo između Trumpa i Putina, EU se već zaklela da će usvojiti probleme Ukrajine, dok istovremeno krije prste kako bi Trump mogao uskočiti s "pomoći" - vojnom ili nekom drugom. Zašto bi Trump želio biti dio toga kada je Bruxelles već zadovoljan s time što je pao na koljena? Zašto se zadovoljiti normalizacijom s Rusijom, poslovanjem, trgovinom i mirom kada umjesto toga možete imati beskrajne reprize sapunica?