
U procurjelim komentarima emitiranim na Channel 12, najgledanijem izraelskom mainstream kanalu, bivši šef Uprave vojne obavještajne službe Izraela, general bojnik (u mirovini) Aharon Haliva, postao je najnoviji član izraelskog establišmenta koji tvrdi da je nužno da Izrael počini genocid u Gazi.
"Činjenica da je već 50.000 ubijenih u Gazi nužna je i potrebna za buduće generacije. U redu, ponižavali ste, klali, ubijali - sve je to istina. Cijena, kao što sam već rekao prije rata, za sve što se dogodilo sedmog listopada [je da] za svakog [ubijenog Izraelca] sedmog listopada treba umrijeti 50 Palestinaca. Sada nije važno [jesu li] djeca, ne govorim iz osvete, govorim o tome kao poruci za buduće generacije, nema izbora - treba im Nakba povremeno da bi osjetili cijenu. Nema izbora, u ovom ludom susjedstvu".Iako nije datiran, pretpostavlja se da je snimka iz kasnog ožujka ove godine, jer Haliva spominje "činjenicu da je već 50.000 ubijenih u Gazi". Haliva je imao drugi najviši čin u izraelskoj vojsci u jedinici koja surađuje sa Shin Betom i odgovorna je za procjenu budućih rizika. Haliva je dao ostavku prije godinu dana, kao odgovor na monumentalni obavještajni promašaj sedmog listopada 2023. Bio je prvi visoki dužnosnik koji je dao ostavku, a ostali su slijedili.
Mnogo je toga za razmotriti u ovom kratkom odlomku iz njegovog dužeg razgovora s neimenovanim sugovornikom. U njemu Haliva ne samo da priznaje politiku koja pokazuje namjeru izraelskog trenutnog genocida u Gazi, nego i reflektira duboko rasistički mentalitet koji je široko rasprostranjen u izraelskom društvu i koji to opravdava.
Genocidna doktrina
U procurjelim komentarima, Haliva tvrdi da je omjer ubijanja od 50:1 koji on smatra "nužnim", nešto što je on već ranije vjerovao, prije rata, drugim riječima to je njegova opća ideja odvraćanja. Taj koncept već ima ime - Dahiya doktrina, o kojoj sam ranije pisao kako je ta politika postavila pozornicu za trenutni genocid. Doktrinu su razvili 2008. izraelski generali i Institut za nacionalna sigurnosna proučavanja (INSS, vojno-sigurnosni organ povezan s Sveučilištem u Tel Avivu), a ime je dobila po uništenju Dahiya četvrti Beiruta 2006. (drugi libanonski rat), gdje su živjele brojne obitelji članova Hezbollaha.
Haliva se zapravo referira na Dahiya "lekciju" u svom govoru, rekavši da je Hassan Nasrallah, pokojni vođa Hezbollaha, shvatio poruku, ali Hamasov Yahiya Sinwar nije.
Haliva:
"[Nasrallah] je shvatio cijenu rata. Shvatio je da nije spreman za to, i shvatio je da je [vojni vođa Hamasa Yahya] Sinwar napravio veliku pogrešku. Nasrallah je izgubio sina i bio je u Dahiyi 2006. On pamti cijenu. Sinwar nije vidio cijenu".Zaista je neobično čuti Halivu kako kaže "Ne govorim iz osvete" dok zagovara masovno ubijanje djece i Nakbu. Naravno, ovo jest osveta, i potpuno je genocidno. Ali Halivin ton i njegov miran stav o temi pokazuju da ovo nije trenutna eksplozija - već artikulacija doktrine genocida.
Haliva ne spominje izričito biblijski dekret o Amaleku, koji poziva na istrebljenje neprijateljskog plemena do novorođenčadi i stoke - ali njegova poruka sugerira tu ideju. Analogiju s Amalekom israelski su lideri, uključujući premijera Netanyahua, već bezbroj puta ponavljali, a nedavno istraživanje pokazuje da dvije trećine Izraelaca Palestince vide kao sadašnju inkarnaciju, od kojih gotovo svi inzistiraju da se fraza "istrebljenje sjećanja" primjenjuje na Palestince danas.
Haliva jednom ipak spominje Bibliju u razgovoru, u kontekstu sedmog listopada:
"U tako tragičnom događaju — biblijskom — i takvoj katastrofi nacionalnih razmjera, ima dovoljno odgovornosti za podijeliti".Halivina sugestija o ponovljenoj Nakbi kao doktrini ne samo da odjekuje Dahiya doktrinu, nego i izraelsku maksimu o "košenju trave" u Gazi. Ideja o "košenju trave" u Gazi je izraelski žargon za ponavljane napade, grubi opis smrtonosne vojne dominacije. No genocid u Gazi je uveo i drugi izraz - ungrounding. Ako je "košenje trave" bila ideja u prošlosti, praksa genocida je uništiti travnjak u potpunosti te ga učiniti neupotrebljivim za život.
"Ludo susjedstvo"
Halivina izjava da "nema izbora, u ovom ludom susjedstvu" ponavlja široko prihvaćeno izraelsko uvjerenje, ono koje je desetljećima iznosio bivši izraelski premijer Ehud Barak, koji je isto nazvao Izraelom kao "vilom u džungli". Barak, često smatran predstavnikom izraelske ljevice, koristio je ovo duboko kolonijalističko, a time i rasističko, uvjerenje kao opravdanje za održavanje nasilne kontrole.
S vremena na vrijeme, prema toj logici, Izrael treba "poludjeti", pokazati tko je gazda - ali ne zato što je on lud, nego zato što su to domoroci. Izraelski ministar obrane Moshe Dayan jednom je rekao da "Izrael mora biti kao bijesni pas, preopasan da bi ga netko dirao." Varijacije ove ideje izraelski su dužnosnici ponavljali iznova i iznova. Bivši ministar obrane Pinhas Lavon, inicijator terorističkog napada pod lažnom zastavom na Kairo 1954., zagovarao je "poluditi" ako Izrael ikada bude prevaren. Tijekom 2006. rata s Libanonom, premijer Ehud Olmert rekao je da Palestinci trebaju shvatiti da je "gazda kuće poludio," dok je obećavao "James Bond tip operacije, bim bam!"
Ponovno, ovo nisu bili "desničari", već centristički, čak i lijevi, cionistički lideri.
Neprekidna Nakba
U odgovoru na procurjele komentare, Haliva je za Channel 12 dao izjavu između ostalog:
"Procureni snimci su objavljeni iz materijala koji su raspravljani na zatvorenom skupu, i to mogu samo žaliti. Očito, fragmenti djelomičnih stvari izneseni ovim putem ne mogu prenijeti cijelu sliku - posebice kad govorimo o složenim temama koje sadrže brojne detalje i većinom su vrlo tajne".Djelomične i složene koliko god bile, Halivine iskrene izjave o kolektivnom kažnjavanju Gaze pridružuju se rastućoj evidenciji sličnih izjava koje pokazuju genocidnu namjeru.
Halivino uvjerenje da Nakbu treba ponavljati "s vremena na vrijeme" doista pokazuje kako je Nakba iz 1948. neprekidna, umjetno izazvana katastrofa, koju izraelski lideri očito namjeravaju nastaviti u nedogled. Genocid u Gazi dio je tog kontinuiteta.
Haliva je možda dao ostavku zbog obavještajnih promašaja i možda priznao svoje tehničke nedostatke, ali čini se da je genocidna žila u izraelskom društvu preduboko ukorijenjena da bi se većina suočila s tim. Tako počinitelji Nakbe mijenjaju samo imena, titule i uloge, dok se sama Nakba nastavlja.


Komentari čitatelja
na naše novosti