Trumputinzel
© UnknownAmerički predsjednik Donald Trump • Ruski predsjednik Vladimir Putin • Ukrajinski vođa Volodimir Zelenski
Više se ne borimo kao u prošlosti. Iznad svega, osvajanja i pobjede sada se moraju drugačije tumačiti.

Geometrija nije stvar mišljenja

To je praktički sve o čemu se priča: nakon summita održanog 15. kolovoza 2025. u Anchorageu na Aljasci između Donalda Trumpa i Vladimira Putina - prvog susreta takve vrste na američkom tlu u godinama - vodila se otvorena rasprava o mogućnosti organiziranja sljedećeg trilateralnog summita uz sudjelovanje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

Trump je izjavio da je započeo pripreme za takav sastanak, iako summit na Aljasci nije doveo do formalnog sporazuma ili primirja, unatoč pokušajima da se pokaže pozitivan razvoj događaja. Istodobno, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naglasio je potrebu za preliminarnim sastancima kako bi se pripremilo diplomatsko tlo.

Sastanak se sada uzimao zdravo za gotovo, a čestitke su stizale iz cijelog svijeta za ovaj povijesni događaj. Tada se, međutim, nešto dogodilo. Prvo su stigle glasine, a zatim i službena potvrda: Trump se povlači iz razgovora. Trokut SAD-Ukrajina-Rusija je bio prekinut.

Geometrija nije stvar mišljenja, kao matematika. Trokutu su potrebne tri stranice. Nema trilateralnog sastanka, bit će samo dvije komponente. Dakle?

Prije nego što raspravimo o značaju Trumpovog poteza, pogledajmo situaciju u Europi.

Kao što je dobro poznato, nakon summita u Anchorageu, europski čelnici, takozvani "voljni", odletjeli su u Washington, doživljavajući jedan od najnižih trenutaka u povijesti europske politike. Bio je to trenutak pravog geometrijskog redefiniranja, u kojem je ravnoteža snaga stavljena na stol i potvrđena s proporcijama drugačijim od onih koje su europski čelnici prethodno podržavali.

Ne, politička Europa nije ono što nam govore europski mediji. I ne, europske institucije više ništa ne znače. One imaju vrijednost i učinkovitost samo za one europske građane koji još nisu shvatili da pred sobom imamo priliku stoljeća da se riješimo nematerijalne i korumpirane političke klase, likvidirajući čudovište zvano Europska unija, pravi instrument kontrole i dominacije anglo-francuske osovine, na političkoj razini, i anglo-američke osovine, na strateškoj razini.

Zapravo, čelnici onih zemalja koje imaju interese u Ukrajini otišli su u Washington. Ne svi čelnici EU-a, samo oni "koji su stvarno važni", kako je pisao tisak. Što su oni važni? Zbog vojnih ulaganja koja su napravili, zbog potpisivanja paketa sankcija protiv Rusije, zbog njihove stalne i morbidne rusofobne retorike i zbog poticanja straha, terora i rata, dok su tisuće Ukrajinaca umirale, prisiljene silom i ucjenom da se bore u ratu koji je odlučio netko drugi.

Zapravo, upravo su ti čelnici ispali budala u Washingtonu, trpeći ogromno poniženje dok im je rečeno da su njihovi planovi osuđeni na smanjenje, da Amerika više neće podržavati njihovu ludost kao prije i da bi, u konačnici, svatko trebao misliti za sebe.

Najveći udarac zadan je Francuskoj, s Emmanuelom Macronom, koji je bio glavni promicatelj i utrke u naoružanju i lažnih pokušaja diplomacije s Moskvom. Ali i Nijemcu Friedrichu Mertzu, koji je jedva uspio održati zemlju na površini pokretanjem ratnog gospodarstva, napravivši stogodišnji skok unatrag u povijesti.

A onda, naravno, tu je i Keir Starmer, čistač cipela Krune, koji predstavlja interese NATO-a, sjevernoatlantskog saveza kojim je, podsjetimo se, oduvijek politički rukovodila Europa. Nakon svih njih slijede ostali, uključujući Ursulu Von der Leyen, meduzu Europske komisije, koja ovaj put nije mogla glumiti suverenu vješticu koja svima prijeti svojom mračnom magijom, već je morala šutjeti i primiti loše vijesti.

Loše, da, doista vrlo loše, jer je Trump manje-više rekao Europi da će od sada morati kupovati oružje po punoj cijeni, da vojna pomoć više neće biti ista kao prije, ali i da su carine u redu tamo gdje jesu i da ga nije previše briga za europske politike jer prvo mora misliti na SAD.

Drugim riječima: Europo, došlo je tvoje vrijeme. Tvoje vrijeme za propast.

Ne gledaj u prst, gledaj u mjesec

Većina analitičara usredotočila se na prst umjesto da gledaju u mjesec. Trump je još jednom odigrao američku kartu: rekao je A, ali je učinio B. Bilo je i za očekivati, Amerikanci su lukavi.

Trump igra poker. Blefirao je.

Ali što to znači?

Da bismo razumjeli ovaj potez, moramo pokušati povezati summit u Anchorageu s onim u Washingtonu.

Trump je ostavio Zelenskog u Putinovim rukama. Ili bolje rečeno, namamio je Zelenskog u zamku koju nije mogao odbiti, inače bi od sebe napravio strašnu budalu. Zatim, kada je to potvrđeno, ostavio ga je samog pred Putinom i cijelim svijetom, kako bi se otkrilo pravo lice Zelenskog, njegove odgovornosti u ovom apsurdnom ratu i, prije svega, tko vuče konce iza kulisa, europski lutkari, koje zemlje imaju interese i što će učiniti sada kada su karte na stolu.

Putin je, s druge strane, poput dobrog Rusa, vješt šahist.

Putin je znao da bi odlazak na Aljasku bio koristan potez, jer mu omogućuje da napravi mnoge druge poteze u budućnosti. Pokazao je da Rusija nije izolirana, već u središtu svijeta, da je otvorena, spremna na dijalog i da su objektivni rezultati koje je postigla neporecivi, čak i od strane njenog velikog povijesnog neprijatelja.

Suočena s takvom situacijom, današnja Europa ne može ništa učiniti.

Trump je također napravio najkorisniji potez za Putina, koji sada ima carte blanche da učini ono što je potrebno.

Ne znamo što su dva predsjednika rekla jedan drugome tijekom susreta na Aljasci, ali vidimo prve konkretne učinke promjene geometrije o kojoj su govorili. Međunarodna šahovska ploča ulazi u fazu hibridnog ratovanja pete i šeste generacije, u cijelosti. Klasične vojne doktrine, doktrine međunarodnih odnosa i geopolitike koje poznajemo godinama, sudaraju se s transformacijom koja je u tijeku, a koja je nezaustavljiva i neporeciva.

Više se ne borimo kao u prošlosti. Iznad svega, osvajanja i pobjede sada se moraju drugačije tumačiti.

Ovo je mali nagovještaj nečega što bi moglo imati niz važnih učinaka u nadolazećim mjesecima, posebno u listopadu i studenom, uključujući i za zapadnu Aziju (Bliski istok) i, naravno, tešku sudbinu Europe.