EU flag
© Unknown
Vrlo turbulentna vremena su pred nama, a nažalost, već svjedočimo kolapsu Europe.

U posljednjih nekoliko dana pojavilo se jedno alarmantno izvješće za drugim o europskim gospodarstvima. Političke elite i njihovi glasnogovornici, mainstream mediji, više to ne mogu ignorirati. Stvari ne idu dobro — i to je blago rečeno. Situacija je loša i bit će još gora. To su neki od nas već dugo očekivali, a budni ekonomisti upozoravaju na to.

Krenimo od jedne od najbogatijih zemalja Europe: Nizozemske. Iako male veličine, bogatstvo koje su elite, a do neke mjere i građani uživali prije dvadesetak godina, bilo je ogromno. Usudio bih se reći da je Nizozemska u nekim aspektima bila bogatija od Švicarske.

Ali zbog mnogih faktora — loše politike, pojave zemalja poput Kine i, donekle, Indije i Rusije, čija su gospodarstva ojačala, a građani postali bogatiji — Nizozemska je sada na rubu kolapsa, kao i gotovo sve bogate zemlje EU-a, odnosno zapadne zemlje.

Nizozemska politika je godinama nestabilna. Jednostavno ima previše stranaka, previše mišljenja, previše podjela. Iako su starije, etablirane stranke i dalje jake po broju mandata, ne mogu stvarno vladati. Osim toga, postoji "proizvedena" stambena kriza uzrokovana suludom politikom dušika, izbjeglička kriza koja svakodnevno izaziva nasilje na ulicama i ubojstva žena i djece, a tu su i agende WEF-a i UN-a koje se moraju gurati zbog navale umjetne inteligencije (AI). To je koktel nemira i podjela. Ne smijemo zaboraviti ni sve više kriminala marokanske mafije: podzemlje je sada prodrlo u nadzemlje.

Novi izbori (posljednji su bili 2023.) i vlada koja je preuzela dužnost tek 2024. nisu bili učinkoviti. Stanovništvo se zavarava i odvraća pažnja navodnim ratom koji Rusija navodno planira započeti. Tako stranke poput etabliranog Kršćanskih demokrata (CDA) smišljaju nove planove. Ta stranka, koja je u velikoj prednosti, želi uvesti "porez na slobodu" kako bi povećala vojni proračun i tako mogla "ratovati" ili se braniti od najveće prijetnje: Rusije.

Dolazimo do najgoreg, "najbolesnijeg" djeteta u razredu: Njemačke. Država blagostanja "više nije financijski održiva", rekao je njemački kancelar Friedrich Merz, čovjek BlackRocka, u nedavnim intervjuima. Naravno da više nije financijski održiva — ne treba biti ekonomski ekspert da se vidi da uz toliko migranata koji malo ili nimalo doprinose, a dobivaju novac od države, to ne može funkcionirati.

Zemlja je polako tonula u ponor od 2015. godine, proces koji se više ne može zaustaviti; političari i elite to ne žele zaustaviti. Puno pričaju, a zapravo ništa ne rade. Poznata njemačka automobilska industrija je uništena, kemijska industrija isto, s njom i mnogi dobavljači.

Najgluplje što je Njemačka mogla učiniti ekonomski jest prestati kupovati ruski plin. Sada imaju velik problem: kao i ostatak Europe, moraju kupovati skupi LNG iz SAD-a. Troškovi rastu u nebo, blago rečeno.

Nedavno je, nakon svih laži i manipulacija vlade, istina o tome kako Njemačka, odnosno njezini građani, trebaju preživjeti zimu izašla na vidjelo. Mnogi skladišta plina u Njemačkoj su sada znatno praznija nego prethodnih godina. Zeleni, koji žele postupno ukinuti plin, upozoravaju u Bundestagu na posljedice hladne zime. Politika Zelenih zapravo je uništila Njemačku, s nesposobnim političarima poput Annalene Baerbock i Roberta Habecka. Oboje su dali ostavku i odselili se u inozemstvo, ostavljajući političku i ekonomsku katastrofu u Njemačkoj.

Ta druga velika zemlja Europe — Francuska, s predsjednikom (Macronom) koji misli da je Francuska još uvijek velesila kao u doba Kralja Sunca — Luja XIV. ili Napoleona — jednako je loše. Prema medijskim navodima, i tamo je gospodarstvo u krizi. Krajem prvog kvartala 2025., francuski javni dug iznosio je 3,345.4 milijardi eura, odnosno 113.9% BDP-a.

Da su Francuzi arogantni (naravno, ne svi), poznata je stvar u Europi, a možda i šire. Ali Macron pretjeruje. U nedavnom intervjuu nazvao je ruskog predsjednika Vladimira Putina "grabežljivcem, čudovištem na našim vratima".

To dolazi nakon odvratne scene na Olimpijskim igrama u Parizu (2024.), gdje su sotonski rituali bili izmiješani s religijom, što je zgrozilo mnoge zemlje i građane. Sada ima drskosti objavljivati takve izjave u javnosti. Ako ste mislili da je Zelensky glup sa svojim izjavama, Macron mu je ravan u tome.

Zemlje koje sam spomenuo su, odnosno bile su, "pokretači gospodarstva" EU-a, ekonomsko srce Europe, koje je zapravo plaćalo za siromašne zemlje juga, poput Italije, Španjolske, Portugala i posebice Grčke, zemlje koja je bankrotirala 2008.

Europljani su svi svjedočili bijedi u Grčkoj: umirovljenici koji jedu iz kantica za smeće, cijele zatvorene trgovačke ulice, siromaštvo posvuda. Sada to vidimo u srcu EU gospodarstva. U Njemačkoj se gotovo ne može živjeti, osobito u velikim gradovima.

Isti prizor na ulicama: umirovljenici koji bi zapravo trebali uživati u zasluženom odmoru, skupljaju plastične boce za povratnu naknadu, a sada, ako vlada ostvari svoje, morat će odraditi godinu obvezne vojne službe. Zamislite to — ne želite ni zamišljati...

Europa je izgubila blagostanje; njezinu kulturu proždiru brojni migranti koji donose svoju vlastitu, a umjesto asimilacije, te kulture sada prevladavaju i postaju dominantne naspram europske. U svojoj glupoj tvrdoglavosti, a osobito indoktrinaciji dugi niz godina, političari misle da žive u "multikulturalnoj" tvorevini. No to nije slučaj; integracija je propala, a europski građani plaćaju cijenu njihove neaktivnosti i dopuštanja da se situacija ovako zakomplicira.

Političari diljem Europe, osobito u zapadnim EU zemljama koje sam spomenula, traže izlaz — kako bi spasili vlastitu kožu, ne toliko za svoj narod (većina ih zapravo nije briga za narod), već kako bi izbjegli financijsku krizu i bijes građana. Pribjegli su ratnoj agendi koja je uslijedila nakon COVID-19 agende (djelomično društveno-behavioralni projekt), ratnoj agendi koja je pokrenuta odmah nakon početka ruske "Specijalne vojne operacije" (SMO).

Istočne zemlje EU-a — Poljska, koja trenutno ima iste probleme kao zapadne EU zemlje: izbjeglice i porast uporabe droga — najlošije su kada je riječ o rusofobiji. Mislim posebno na Baltičke države: male, ali moćne u mržnji, a ponajprije zemlje s najviše nacističkih i fašističkih pristaša. Nacizam tamo nikad nije iskorijenjen, baš kao ni u zapadnoj Ukrajini.

S tom mržnjom prema Rusiji zarazile su cijelu Europu, tako da su političke elite Zapadne Europe rado sudjelovale u demoniziranju Rusa — iako neke zemlje i njihovi narodi zapravo nemaju ništa protiv Rusa i tek su sada, prisiljeni od svojih vlada, morali razmišljati, pa čak i mrziti Rusiju.

Europske elite sada moraju razmisliti o ulozi koju će igrati, sada kad je bolno jasno da je doba kolonizacije i imperijalizma pri kraju. Zbog te bolne geopolitičke i ekonomske istine sada tlače vlastiti narod, djelomično uspješno s "novim migrantima" koji se boje za svoje boravište i vize.

Ali prava, autohtona europska populacija polako, ali sigurno shvaća da sloboda govora i tiska više ne postoji, da su im demokratska prava oduzeta i da je život postao vrlo težak. To dovodi do velikih sukoba, osobito u nekoć "slobodnoj" Nizozemskoj, gdje se zapravo moglo reći bilo što, čak i ako nije bilo primjereno. Vrlo turbulentna vremena su pred nama, a nažalost, već svjedočimo kolapsu Europe... baš kao kad se srušilo Rimsko Carstvo; stvari se mogu dogoditi brzo.