Lammy je mislio na strane novinare, jer im Izrael zabranjuje ulazak - ali njegova omaška bila je otkrivajuća. Štaviše, možda će se pokazati da je u pravu.
S obzirom na brzinu kojom izraelske snage ubijaju palestinske novinare u Gazi - 245 prema jednom izvoru, a više od 273 prema drugom - uskoro možda neće ostati novinara koji bi zabilježili genocid koji se odvija pred našim očima u realnom vremenu.
Ovo je ishod za kojim neki izraelski novinari mole.
To je bilo očigledno iz njihove reakcije na ciljana ubistva u ponedjeljak novinara Middle East Eye-a, Mohameda Salame i Ahmeda Abu Aziza, zajedno s Reutersovim fotoreporterom Hussamom al-Masrijem, slobodnim novinarom Moazom Abu Tahom i Mariam Daggom, slobodnom novinarkom koja je radila s nekoliko medijskih kuća, uključujući Associated Press (AP).
Oni su se naljutili na svog premijera, Benjamina Netanyahua, koji je dvostruki napad na bolnicu Nasser nazvao "tragičnom nesrećom". Prema njima, to nije bilo ni tragično ni nesreća.
Kanal 14, koji podržava Netanyahuovu vladu i rat, izvijestio je, pozivajući se na vojne izvore, da je napad ubio "teroriste prerušene u novinare". Izvori su rekli da su vojnici ciljali Hamasov "teroristički štab" u bolnici Nasser.
"Prema trenutnom sigurnosnom konceptu, svako mjesto gdje teroristi djeluju, bilo da je to nekada bila škola ili bolnica, postaje legitimna meta", navodi se u izvještaju.
Vojnici uključeni u napad rekli su Kanale 14 da je napad "odobren i koordiniran s višim komandnim nivoom, i da su oni za to znali prije nego što je izveden". Slično tome, Maariv je izvijestio da je napad izveden "nakon što su dobili odobrenja s komandnog nivoa".
Zvi Yehezkeli, dopisnik za arapske poslove za i24 News, pohvalio je ubistva u Khan Younisu: "Ovo su ljudi iz Nukhbe u svakom smislu", rekao je, nazivajući ubijene novinare članovima elitne vojne jedinice Hamasa. "Ako Izrael odluči eliminisati novinare, onda je bolje kasno nego nikad."
'Bezbrojne laži'
Yehezkeli, naseljenik koji živi na okupiranoj Zapadnoj obali, barem je iskren.
To se više ne može reći za dvije međunarodne novinske agencije, Reuters i AP, koje su koristile rad ovih ubijenih novinara za koje bi, naivno se pretpostavlja, trebalo osjećati dužnost brige.
Očigledno ne. Obje su brzo izvijestile bez ikakvih rezervi o promjenjivim izgovorima izraelske vojske za ciljanje bolnice: da je brigada Golani ciljala kameru koju koristi Hamas. Ovo ne pruža objašnjenje za drugi udar 15 minuta nakon prvog, koji je uništio novinare.
Izvještavajući ovu tvrdnju direktno, kao da Izrael ima pravo balansirati tvrdnju da su novinari bili meta s vlastitom izmišljotinom, Reuters i AP nisu dali račun o činjenici da je ta "Hamasova" kamera zapravo mogla biti kamera postavljena za Reuters za korištenje kao direktan prijenos.
To je barem slika koja se pojavljuje iz video snimaka posljedica pokolja i balkona gdje su novinari ubijeni.
"Mnogo smo ogorčeni što su nezavisni novinari bili među žrtvama ovog napada na bolnicu, lokaciju koja je zaštićena međunarodnim pravom", napisale su u zajedničkoj izjavi glavna urednica Reutersa Alessandra Galloni i izvršna urednica AP-a Julie Pace.
Trebalo bi da se zapitaju zašto su njihove organizacije izvijestile o tvrdnji Izraela da su ovi novinari bili legitimne mete bez osporavanja takvog izvještaja, čak i ako je kasnije ubačena neka dvosmislenost u ažurirane verzije.
Sigurno, neki fotografi koji rade za Reuters smatraju da je dosta. Valerie Zink je isjekla svoju Reutersovu novinarsku iskaznicu i javno se oprostila u ponedjeljak, pozivajući se na izvještavanje o ubistvu novinara Al Jazeere Anasa al-Sharifa početkom ovog mjeseca i dvostrukim udarima na bolnicu Nasser.
"Kada je Izrael ubio Anasa al-Sharifa, zajedno s cijelom ekipom Al Jazeere u gradu Gazi 10. avgusta, Reuters je odlučio objaviti potpuno neosnovanu tvrdnju Izraela da je al-Sharif bio operativac Hamasa - jedna od bezbrojnih laži koje su medijske kuće poput Reutersa poslušno ponavljale", napisala je Zink.
"Spremnost Reutersa da perpetuira izraelsku propagandu nije poštedjela njihove vlastite reportere od izraelskog genocida."
Izbacivanje istine
Sve ovo postavlja pitanje šta su zapravo "Hamasova kamera" ili "Nukhba novinar".
Možda biste pomislili da je to kamera koja locira izraelske vojne položaje za gađanje. Ali grešite. Definicija je daleko nejasnija. To je ona na koju aludiraju Yehezkeli i mnogi drugi, poput Andrewa Foxa, bivšeg britanskog padobranca koji sada nastupa pod titulom "istraživača" za neokonzervativno Društvo Henryja Jacksona.
Yehezkeli je rekao: "Samo razmislite koliko štete ovi novinari ... vi ih zovete Nukhba novinari, koliko štete su nanijeli Izraelu."
Fox je napisao nakon atentata na Sharifa: "Postoji opasan mit u modernom sukobu: da 'borac' znači čovjeka s puškom ili ženu u uniformi."
On je sugerirao da je, čak i da je Sharif bio samo novinar za Al Jazeeru - Fox ponavlja klevetu da je Sharif bio operativac Hamasa, bez pružanja dokaza - to bi bilo dovoljno opravdanje za njegovo ubistvo.
"Kada novinar postaje legitimna vojna meta? Možda ne dovoljno često", razmišljao je Fox.
Nesvjesni su toga, ali Fox i Yehezkeli rade protiv interesa Izraela pokušavajući spriječiti američkog predsjednika Donalda Trumpa i Republikansku stranku da napuste brod koji tone.
Poput fanatika kakvi jesu, ne mogu se zaustaviti da ne izbrbljaju istinu: da su ti novinari opasni za Izrael jer rade svoj posao.
Izrael ne može podnijeti da se gleda u ogledalu koje ovi novinari u Gazi drže pred njim, dan za danom.
Izrael ne može tolerisati slike izgladnjelih djece, čiju je glad njegovi planer i strategi metodički osmislili. Ne može podnijeti efekat koji ove slike imaju na globalno javno mnijenje.
Fox bi trebao razmisliti, sljedeći put kada se obrati na X-u da izloži svoje stavove o ubijanju novinara, koliko sekundi bi izdržao pred komentatorima poput Tuckera Carlsona ili Piersa Morgana. Bio bi rastrgan.
Ubijanje u tišini
Jer brojke govore. Nedavna anketa Univerziteta Quinnipiac pokazala je da 60 posto birača ne odobrava slanje američke vojne pomoći Izraelu, dok 32 posto podržava dodatnu pomoć. Ovo, prema Politicu, predstavlja najviši nivo protivljenja i najniži nivo podrške američkoj vojnoj alijansi s Izraelom od napada Hamasa 7. oktobra 2023.
Polovina anketiranih birača, uključujući 77 posto demokrata, rekla je da vjeruje da Izrael vrši genocid. Šezdeset i četiri posto republikanaca reklo je da ne vjeruju da Izrael vrši genocid.
Oni koji se protive vojnoj pomoći Izraelu sada uključuju bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD Jakea Sullivana.
Izrael ne samo da gubi rat u Gazi, već, što je još važnije, gubi u SAD, gdje to stvarno ima značaja.
Na istom terenu, hiljadama milja udaljenom od polja smrti Vijetnama i Kambodže, bitka protiv Vijetkonga izgubljena je prije pet decenija.
Poput drugih genocidnih režima, Izrael nastoji ubijati i izgladnjivati Palestince u tišini, u informacionom mraku, dok poslušni mediji izlivaju stalan tok laži i mržnje.
Tokom genocida u Ruandi 1994. godine, primarni alati korišteni za podsticanje Hutua na napad na manjinske Tutse bili su "radio i mačeta". Postalo je poznato kao radio genocid, ili smrt preko radija.
Ovo se sada događa na hebrejskom jeziku u Izraelu. Kao rezultat izvještavanja lokalnih medija, jasna i dosljedna većina Izraelaca vjeruje da u Gazi "nema nevinih".
Mediji su takođe bili sastavni dio genocida nad šest miliona Jevreja tokom Holokausta. Ministar propagande Joseph Goebbels sistematski je dehumanizirao Jevreje, pravdao njihovo progonstvo i osiguravao javnu podršku za masovna ubistva.
Koncetracioni logori primoravali su zatvorenike da šalju razglednice kući govoreći da su dobro tretirani. Koncerti su snimani u Theresienstadtu, nakon čega je cijela ekipa poslana u Auschwitz.
Propaganda da se Jevreji "preseljavaju na istok" bila je ključna za pokušaje nacističkog režima da prikrije svoje "konačno rješenje" u plinskim komorama. Danas, izraelski mediji izvještavaju o pregovorima s Južnim Sudanom kao odredištem za "evakuaciju" Palestinaca u Gazi kao da je to najnormalnija i najhumanija stvar na svijetu.
Izrael može operisati u Gazi samo s novinarima pod svojom kontrolom, poput pitomih jata stranih dopisnika koji su pristali ići kao vojnici u izraelskim vojnim tenkovima.
Ali pet novinara koji su poginuli ove sedmice bili su od čvršćeg materijala.
Reći ću nekoliko riječi o dvojici od njih, od kojih nijedan nije radio za Middle East Eye.
Mariam Dagga, slobodna novinarka koja je radila s nekoliko medijskih kuća, uključujući AP, stekla je istaknutost kroz ličnu tragediju. Snimila je smrt prosvjednika upucanog na ogradi Gaze s Izraelom tokom Velikog marša povratka 2018. - samo da bi otkrila da je čovjek koji je iskrvario bio njen brat.
Njen suprug živi u UAE, i imala je priliku napustiti Gazu s njim i svojim sinom Ghaithom, ali je odlučila ostati i nastaviti raditi kao fotoreporterka.
"Želim da me učiniš ponosnom tako što ćeš postati uspješan i izvrstan, da dokažeš sebe i postaneš veliki biznismen, dragi moj", napisala je u pismu svom sinu. "Kada odrasteš, oženi se i dobij kćerku, nazovi je Mariam po meni. Ti si moja ljubav, moje srce, moja podrška, moja duša i moj sin na kojeg sam ponosna."
Moaz Abu Taha bio je novinar koji je pomogao Haaretzu da sprovede "virtuelnu turneju" dječijeg odjela u bolnici Nasser.
Haaretz je tada izvijestio: "Kamera se pomjera u sljedeću sobu. Ležeći u krevetu, ispod velike slike Maje Pčelice, nalazi se Sham Qadeeh, sićušno dijete u užasnom stanju. Ima 2 godine i teži samo 4,4 kilograma. Sham je rođena nešto prije nego što je izbio rat, s normalnom težinom. Sada joj je trbuh nadut, noge tanke kao čačkalice su iskrivljene, kosti vire, lobanja je vidljiva ispod kože, oči su zamagljene, a zubi su ispali. Ima lice starca."
Novinari koji su poginuli u ponedjeljak - i svaki palestinski novinar ubijen izvještavajući o ovom sukobu - uzori su svoje profesije.
Mi ostali, koji imamo luksuz da radimo kao novinari i ostanemo živi, trebali bismo pognuti glave u njihovu sjećanje.
Komentari čitatelja
na naše novosti