Kada kombiniramo nedavne izjave Alastair Crookea i Pape Lava sa sljedećim sažetim pregledom događaja na zapadnom frontu Rusije, u Južnom kineskom moru i u projektu Velikog Izraela, ne možemo imati razloga za optimizam. Svijet, kakav poznajemo, je slomljen.Što ako je polje izgubljeno? Nije sve izgubljeno; nepobjediva volja,
i učenje o osveti, besmrtna mržnja i hrabrost da se nikada ne pokoriš ili ne odustaneš
- Izgubljeni raj
Crookeova glavna poanta je da je Amerika bik u prodavnici porculana i da ga Izrael drži za nos. Što se tiče Amerike i njezinih vazala, eskalacija je jedina igra u gradu, a strategija nije toliko parkirati tenkove na travnjake njezinih neprijatelja, već ih nabiti u grlo, dajući im ponude koje ne mogu odbiti. Rusija, Venezuela i Iran imaju izbor slijediti Siriju u ropstvo ili im mozak biti poprskan posvuda. Daleko od toga da je to prazna hiperbola, ovo je bila sudbina iranskih i sirijskih znanstvenika i drugih neboraca, čije je samo postojanje Izrael smatrao spornim zbog promjenjivih razloga po kojima djeluje mafijaška državica. Venezuelanci bogati naftom, sa svoje strane, gledaju kako Jenkiji raznose njihove ribare za vlastitu prehranu u milijun komadića kao dio američkog domaćeg rata protiv američke domaće narkomanije.
Ako tražite bilo kakvu logiku u bilo čemu od ovoga, tražite uzalud.
Dok Rusija pokušava shvatiti NATO-ove kontinuirane genocide na Bliskom istoku, ona se također mora suočiti s činjenicom da je NATO pretvorio cijelu njezinu zapadnu frontu u bure baruta, a Ukrajina je samo pršteći fitilj koji nagovještava mnogo veću vatrenu oluju. Stanje u Ukrajini u vrijeme pisanja ovog teksta je takvo da Zelenskijeve Azovske brigade, najbolje koje taj prozirni gangster ima, nastavljaju pružati snažan otpor Ivanima, baš kao što su to činili njihovi Waffen-SS idoli u ranijem razdoblju. Čak i ako ostavimo po strani ispravnost i nepravdu sukoba, ne možemo poreći da su Azovci okorjeli nacisti te da Rusi i Bjelorusi imaju dobro utemeljene povijesne razloge da se odupru takvim CIA-inim sponzoriranim okrutnicima koji divljaju među njima.
Tragedija je u tome što se ti dobro utemeljeni ruski strahovi nikada ne izražavaju, a umjesto toga Zapadna Europa se naoružava istom brzinom kojom je to činio Treći Reich uoči Drugog svjetskog rata. Kriminalno poremećeni i kao što je Hiter bio, NATO-ovi posrednici daju CIA-inim trojanskim konjima, baltičkim državama i Poljskoj, preveliku platformu za zveckanje oružjem.
Pompozna Poljska troši bogatstvo na sustav protiv dronova 'Čudovište iz Tarnówa' i Kini zabranjuje pristup Arktiku, Danska se pretvara u glavno središte za nabavu i proizvodnju oružja i provodi...ratne igre na Grenlandu, dok beznačajna Irska troši novac na prodaju oružja u Londonu, čija tajna služba otvoreno reklamira ruske izdajnike, dok Finska naređuje svojim preplašenim građanima da se opskrbe hranom, vodom i drvom za saune prije nego što ih Rusi napadnu, a petorazredni akademici CIA-e i dalje pokušavaju optužiti Putina za otmicu djece. Ovi luđaci na vlasti aktivno traže borbu.
Bez hitne deeskalacije, sve ovo može značiti samo puno veću bitku između Zapada i Rusije, čija je imovina ukradena, a njezino kulturno nasljeđe ocrnjeno na najnečuveniji način. Hladne i strpljive ruske glave su jedno, ali biti stalni otirač za Zelenskog, Macrona i njegovog supruga je nešto sasvim drugo.
Ali eskalacija, a ne deeskalacija, je mjesto gdje se vrti veliki novac. Zaboravite, kao što to čine zapadni mediji, trogodišnjake na državnim ukrajinskim popisima za ubojstvo. Velika vijest je da Perfidious Albion zarađuje na izradi tisuća presretačkih dronova kojima će pobiti drugu trogodišnju rusku djecu, da plaćenička vojska Blackwatera proizvodi dronove u Ukrajini čak i dok dronovi pokretani umjetnom inteligencijom treba da preplave moderna bojišta, da Jenkiji prodaju svoje Reaper dronove bilo kojem od svojih lakaja koji im plaćaju dok razvijaju sve više čudesnog oružja, da RAF koristi izgovor ruskih upada dronova kako bi kontrolirao poljski zračni prostor, a njemački militarizam, tražeći lavovski dio ovog unosnog kolača, ponovno prijeti svjetskom miru.
No, iako je u redu da RAF kolonizira poljski zračni prostor i da njihovi kraljevski marinci zasade svoje položaje u Južnom kineskom moru, NATO smatra svaku suradnju između Bjelorusije i Rusije ili bilo koji ruski tehnološki napredak dronova ili bilo koji od njezinih zrakoplova koji lete u Barentsovom tjesnacu, ako ne casus belli [povod za rat, op.prev.], onda najvećom provokacijom; kako CNN korisno objašnjava, čak i ako Rusija ništa ne čini, i to je i dalje previše agresivno i mora se vojno suprotstaviti svim snagama koje NATO može prikupiti. Rusija, koja ima najveći svjetski nuklearni arsenal, nalazi se između čekića i nakovnja sa svim ovim NATO-ovim zastrašivanjem i pompom. Sve je to jedno veliko bure baruta s NATO-ovim slugama koji su previše željni da je dignu u zrak zbog neke iracionalne pritužbe koju imaju na ruske pisce iz devetnaestog stoljeća.
Prelazeći na Južno kinesko more, imamo imperijalističku Kinu koja se zavjetuje da će izgraditi koraljni zaštitni greben uz Filipine samo nekoliko tjedana nakon što je izvela svoj marš Ukradene hrabrosti kroz centar Pekinga kako bi otela pobjedu snaga Chiang Kai-Sheka i Crvene armije nad tada već znatno iscrpljenom Kwantung armijom carskog Japana. Ako je Kina, koja zagađuje i lovi ribu diljem svijeta, toliko zabrinuta zbog koraljnih grebena u vodama Filipina i Vijetnama da ih krade, trebala bi tamo potopiti svoju mornaricu i pustiti da ribe i fauna prirodno idu svojim tokom, a kineske dijaspore u jugoistočnoj Aziji trebale bi podsjetiti bogataše u Pekingu na odmazdu koju su morali podnijeti od domorodaca za prošle prijestupe kao podsjetnik na to kako će njihova banditska razbojništva ponovno učiniti da se povijest ponovi s pogromima biblijskih razmjera diljem cijele jugoistočne Azije.
Iako Kina kuka zbog američko-australskih ratnih vježbi uz predloženi ukradeni greben i nije nimalo sretna što Australci,Japan i Filipini pojačavaju svoje mornarice i stručnost u ubijanju dronovima, i iako će eksponencijalni porast prodaje turskog oružja diljem jugoistočne Azije imati značajne posljedice među ujgurskim petokolonašima NATO-a, Kina je sama sebi donijela velik dio toga i svu tugu koja će uslijediti. Živimo u zanimljivim vremenima, doista.
Ne, kako papa Lav potvrđuje, da će oni išta od ovoga slušati. U nedavnoj, dubokoumnoj izjavi nakon povratka u Rim s ljetnih praznika, Papa je mudro izjavio da, iako se može zalagati za mir, ne može ga posredovati. I da budemo pošteni prema njemu, niti itko drugi može, jer su moćnici u Washingtonu, Pekingu i drugdje odlučni u namjeri da naprave Armagedon. Ako Sjedinjene Države mogu staviti veto na svaku priliku da pozovu Izrael na odgovornost za njegovo potpuno barbarstvo, kakve šanse ima Papa, posebno kada ga medijski glasnogovornici CIA-e žele spotaknuti zbog Bjelorusije i bilo kojeg drugog mjesta koje ti paraziti žele iskoristiti kako bi potkopali Rusiju i bilo koga drugog tko je u lošim knjigama CIA-e?
Ali to nije razlog da Papa ili bilo tko drugi prepusti teren NATO-ovim sociopatima. Čak i uzimajući u obzir te temeljne činjenice kroz koje mora proći na prstima, Papa bi trebao reći Ukrajinskoj i Poljskoj Crkvi da se potrude i pridruže mu se, koliko je to izvedivo, u osudi barbarstava koja ukrajinski pravoslavni vjernici hrabro podnose i, da ne zaboravimo, koja su pomogla Rusiji da se uključi u ukrajinsku bitku svih tih godina i prije stotina tisuća mrtvih života. Činjenica da je Rim šutio o tom očiglednom progonu koliko je bio suučesnik u progonu Crkve u Iraku, Siriji i Palestini nije dobra.
Kao netko čija životna iskustva obuhvaćaju obje Amerike, Papa bi trebao posuditi svoj glas onima koji se protive tome da CIA koristi venezuelanske ribare za vježbe gađanjei da otvoreno kaže da, budući da je problem droge u Sjedinjenim Državama uglavnom njihova vlastita domaća krivnja, lijek leži u Sjedinjenim Državama, a ne u preranom davanju vodenih grobova venezuelanskim ribarima.
Papa bi također trebao obavijestiti Izrael i njegove glavne sponzore da su kršćani u Svetoj zemlji od Isusovog vremena i da imaju barem jednako pravo živjeti tamo u miru kao i Hercozi, koji su relativno nedavni došli iz Litve preko Irske.
I, iako bi Papa trebao dati do znanja da se njegov glas čuje, to bi trebao biti jedan glas među mnogima, a ne glas koji vapi u pustinji da bi Izrael i njegovi američki sljedbenici mogli odlučiti ušutkati dobro plasiranim metkom ubojice ili zračnim napadom, baš kao što su to učinili s mnogim drugim nositeljima maslinove grančice prije njega.
Ali problem nije toliko u Papi koliko u okupljanju tog pratećeg hora u okruženju u kojem političari i medijska usta slijede Langleyjevu liniju kao da im životi i karijere ovise o tome, što naravno i čine. Ako ne postoji autoritativno tijelo koje bi zaustavilo NATO-ovo ludilo, onda su posljedice puštanja pasa rata da prođu jasne kao najveća, najbolja i najsjajnija krunica nuklearnih oblaka gljiva koje predsjednik Trump i drugi luđaci na vlasti mogu ikada zamisliti.



Komentari čitatelja
na naše novosti