Vođa bira svoj narod - Julanijeva vrhunska politička inovacija
Jolani's Syria
© Kevork’s Newsletter
Nekada davno - i obećavam da ovo nije bajka - Sirijcima je rečeno da su na pragu velikog demokratskog eksperimenta. Više od desetljeća zapadni političari i njihov odani tisak ponavljali su istu rečenicu: "Podržite narodni demokratski pokret, srušite Assada i demokracija će procvjetati u Damasku poput jasmina u proljeće." Ono što su izostavili bilo je da će ovu takozvanu "demokraciju" jednog dana voditi nitko drugi nego Abu Mohammad al-Julani, čovjek čiji životopis čini da Bin Laden izgleda kao učitelj u nedjeljnoj školi.

Premotamo naprijed do listopada 2025. Jolani, samoproglašeni predsjednik "Nove Sirije" - ili bismo trebali reći omiljene snimke audicije CIA-e/MI6-a - inscenirao je ono što su njegovi medijski menadžeri bez daha nazivali "izborima" za potpuno novu Narodnu skupštinu. Ako zamišljate glasačke kutije, duge redove građana punih nade i prste umrljane tintom ponosno podignute u zrak, u krivom ste kazalištu. Ova produkcija nije imala publiku, nije imala neizvjesnost, a zasigurno ni ljude. Bila je to vrsta predstave za koju je redatelj već napisao kraj i osobno odabrao glumačku postavu mjesecima ranije.

Sama matematika otkriva šalu. Skupština ima 210 mjesta, ali samo 140 je tehnički "na raspolaganju". Ostalih 70 su Jolanijeva osobna poklon-košara - rezervirana za lojaliste, prijatelje i sve ostale koji su mu potrebni da bi ova kuća od karata ostala na nogama. Zamislite poker igru ​​u kojoj djelitelj ne samo da miješa špil, već i odlučuje o polovici pobjednika prije nego što karte padnu na stol. To je "izborna reforma" u Julanijevoj zemlji čudesa.

Sada, pratimo radnju kako su je opisali kritičari. Počinje tako što sam Julani imenuje "Visoko izborno povjerenstvo". Ovo plemenito tijelo zatim formira male pododbore - tri osobno odabrane osobe po pokrajini - koje, pak, biraju članove Izbornog kolegija. Zvuči poznato? Da, poput američkog sustava, osim što ovdje nema neuredne kampanje, nema debata i apsolutno nema sudjelovanja šire javnosti. Ako nisi u užem krugu, ne glasaš, ne kandidiraš se i nisi važan. Čestitamo, demokracija je postignuta!

Ali čak i ova šarada ima svoje granice. Čitave regije - Suwayda na jugu, dom sirijskih Druza, i istočni Eufrat, dom sirijskih Kurda i Arapa - jednostavno su prekrižene s popisa gostiju. Julani je objasnio ignoriranje ukazujući na "kontinuirani sukob" u tim područjima. Kako zgodno. Jer područja koja kontrolira Julani su svjetionici stabilnosti. Zar ne?

Naravno, sirijski državni mediji su dužno predstavili svoj tezaurus propagande: "izbori", "sudjelovanje", "legitimnost". Ali zagrebite površinu i naći ćete samo scenske rekvizite — odbori koji imenuju odbore, dim i ogledala koja vode do istog unaprijed određenog ishoda. To je pantomima osmišljena ne da osnaži Sirijce, već da učvrsti podjele, sve pod krinkom ustavnog poretka. Takozvana Narodna skupština manje je parlament, a više gumeni pečat [automatski odobriti bez odgovarajućeg razmatranja, op.prev.], spreman blagosloviti Julanijeve uredbe iluzijom konsenzusa.

Na kraju, Julanijevi izbori nisu ni demokratski ni sirijski. Oni su politički ekvivalent krivotvorenog brenda — lažnog parlamenta sastavljenog na idlibskim zakulisnim bazarima, prodavanog svijetu kao original. Ali Sirijci znaju bolje. Znaju kada je glasačka kutija prazna, a parlament lutkarska predstava.

Stoga sljedeći put kada čujete zadihane izvještaje o "demokratskom procesu Nove Sirije", zapamtite: ovo nije priča o ljudima koji biraju svoje vođe. To je priča o vođi koji bira svoj narod. I u ovom kazalištu ulaznice su besplatne, ali publika se nikada ne pojavljuje.