© Alex Wong / Getty ImagesAmerički predsjednik Donald Trump daje komentare tijekom proslave 250. obljetnice mornarice na nosaču zrakoplova USS Harry S. Truman 5. listopada 2025. u Norfolku u Virginiji
Ono što Trumpova administracija lažno tvrdi da je rat protiv takozvanih venezuelanskih krijumčara droge, dovelo je do izvansudskih ubojstava 21 Venezuelanca u posljednjih nekoliko tjedana. Američke trupe, zrakoplovi i ratni brodovi premješteni su blizu venezuelanskih voda, zbog čega neki strahuju da ukazuje na nadolazeći američki rat protiv te zemlje.
Američka vojska izvela je nekoliko odvojenih napada tijekom proteklog mjeseca na brodove za koje američki predsjednik Donald Trump i ministar obrane Pete Hegseth tvrde da prevoze drogu "na putu da otruju Amerikance." Ni Trump ni Hegseth nisu pružili nikakve dokaze niti konkretne lokacije incidenata.
Moglo bi se pomisliti da bi pravno prikladan način obračuna s trgovcima drogom (ako su Venezuelanci doista to namjeravali učiniti) bio uhititi ih i izvesti pred sud. Umjesto toga, muškarci su ubijeni na licu mjesta, očito projektilima koji su također prikladno uništili sve dokaze. Trumpovo opravdanje bilo je tvrditi da su oni "izvanredno nasilni karteli trgovine drogom i narkoteroristi" te da "PREDSTAVLJAJU PRIJETNJU američkoj nacionalnoj sigurnosti, vanjskoj politici i vitalnim interesima SAD-a".
Ukratko, imamo izvansudska ubojstva u međunarodnim vodama, bez odobrenja Kongresa.
Nadalje, 12. rujna, 18 naoružanih američkih vojnika s razarača američke mornarice USS Jason Dunham ukrcalo se i osam sati okupiralo lokalni brod za ribolov tune Carmen Rosa u venezuelskim vodama, što je bila još jedna izravna provokacija Caracasa.
Osim kriminalne prirode ovih djela, cijeli izgovor je jednostavno lažan. Osim činjenice da Washington ima vrlo dugu povijest slabih izgovora za pokušaje promjene režima diljem svijeta, a posebno u Latinskoj Americi, ironija ove konkretne optužbe protiv Venezuele je u tome što je dobro poznato da SAD ima jednako dugu povijest trgovine drogom.
Venezuelski predsjednik Nicolas Maduro odbacio je Trumpove optužbe i rekao da je Venezuela eliminirala sve veće operacije trgovine drogom na svom tlu i porazila istaknute bande, uključujući Tren de Aragua.
Prema Pinu Arlacchiju, tijekom njegovog mandata na čelu Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC), područja u koja je često putovao bila su Kolumbija, Bolivija, Peru i Brazil, "ali nikada u Venezuelu. Jednostavno nije bilo potrebe."
Tvrdi da je, suprotno optužbama Trumpove administracije ("geopolitički motivirana kleveta"), "suradnja venezuelanske vlade u borbi protiv trgovine drogom bila među najboljima u Južnoj Americi, a konkurirala joj je samo besprijekorna kubanska reputacija".
Prema Arlacchiju, "Kolumbija proizvodi preko 70% svjetskog kokaina. Peru i Bolivija pokrivaju većinu preostalih 30%", uz daljnju napomenu da su rute za dolazak do američkog i europskog tržišta preko Pacifika do Azije, preko istočnih Kariba prema Europi i kopnom preko Srednje Amerike prema SAD-u.
"Geografski, Venezuela je u nepovoljnom položaju za sve tri glavne rute, jer graniči s južnim Atlantikom. Kriminalna logistika znači da Venezuela igra samo marginalnu ulogu u velikom kazalištu međunarodne trgovine narkoticima."
Američko nagomilavanje rata oko Venezuele
Chas Freeman, ugledni bivši američki diplomat koji je služio u State Departmentu na raznim pozicijama tijekom 30 godina, u nedavnom je intervjuu rekao da su postupci sadašnje Trumpove administracije "dio dugotrajnih napora 21. stoljeća da se svrgne vlada Venezuele".
"Sasvim je jasno da Trumpova administracija, a mislim posebno Marco Rubio, jako se trude izazvati promjenu režima u Caracasu."
U kolovozu su SAD objavile nagradu od 50 milijuna dolara za informacije koje bi dovele do uhićenja Madura (imajući na umu da su SAD ranije ove godine ukinule mnogo manju nagradu od 10 milijuna dolara za poznatog terorista al-Qaide/ISIS-a Abu Mohammeda al-Joolanija, također poznatog kao Ahmed al-Sharaa, takozvanog "predsjednika" Sirije s krvlju bezbrojnih civila na rukama).
Pod izgovorom rata protiv droge, Trumpova administracija sa svojim novoimenovanim Ministarstvom rata premjestila je pet (od planiranih 10) američkih zrakoplova F-35 u Portoriko, nakon preseljenja najmanje osam ratnih brodova, jedne nuklearne podmornice i procijenjenih 4.000 vojnika u regiju.
Kao odgovor, Venezuelanci se nastavljaju mobilizirati protiv američkih prijetnji, s narodnom milicijom od 4,5 milijuna ljudi. To je uz 95.000 do 150.000 aktivnih pripadnika venezuelske vojske.
Dug niz pokušaja promjene režima
Višedesetljetno američko miješanje u Venezuelu nikada nije bilo vezano uz ljudska prava, droge ili što god govori sadašnji "legitimni predsjednik" Venezuele kojeg podržavaju SAD. Oduvijek se radilo o podjarmljivanju zemlje i kontroli njezinih resursa, posebno njezinih ogromnih rezervi sirove nafte.
U svom prvom mandatu, 2019. godine, Trump ne samo da je podržao izrazito nepopularnog nasmiješenog marionetu Juana Guaidoa kao "privremenog predsjednika" u Madurovoj Venezueli, već je američka administracija provela i niz sabotažnih operacija u zemlji u pokušaju da privuče javno mnijenje prema Guaidou.
Spektakularno je propalo. U to sam vrijeme bila u Venezueli i vidila posljedice onoga što je venezuelska vlada nazvala američkom sabotažom njihove električne mreže, što je uzrokovalo nestanak struje u cijeloj zemlji šest dana. Naknadni fizički napadi na električnu mrežu, uključujući podmetanje požara, uzrokovali su još nestanaka.
Američki mediji tvrdili su da je Venezuela u stanju kaosa, da nema hrane i da predsjednik Nicolas Maduro nema podršku naroda.
Kao što sam tada napisala, stigla sam tri dana nakon nestanka struje i osim zamračenih zgrada, praznijih ulica nego inače i, u sljedećim danima, dugih redova pred prodavaonicama vode i bankomatima, nisam vidila nikakvu nestabilnost. Umjesto toga, vidila sam i saznala da Venezuelanci rade zajedno kako bi prevladali posljedice nestanka struje, s obiljem hrane u supermarketima i na uličnim tržnicama koje sam posjetila, uključujući i najsiromašnije četvrti.
Također sam vidila masovne skupove podrške Maduru i protiv američkog miješanja u Venezuelu. Mnogi od sudionika bili su iz najsiromašnijih zajednica Caracasa, Venezuelanci afroameričkog podrijetla kojima korporativni mediji ne daju glas, ali koji su mi vrlo jasno izrazili svoje razumijevanje američkih interesa u destabilizaciji Venezuele.
Chas Freeman američke ciljeve u Venezueli naziva pogrešnim tumačenjem venezuelske politike.
"Činjenica je da u Venezueli postoji naoružana milicija od 4,5 milijuna ljudi koja je mobilizirana protiv moguće invazije ili pokušaja puča. Nemate naoružanu miliciju od 4,5 milijuna ljudi ako niste sigurni u svoju poziciju na vlasti i svoj autoritet."
Ovaj najnoviji glupo smišljeni, kriminalni pokušaj destabilizacije zemlje vjerojatno će propasti jednako kao i prethodni. Ali kao i u prethodnim intervencijama, SAD će još jednom, bez kajanja, uzrokovati smrt venezuelskih civila. Već jesu.
O autoru:
Eva Bartlett je kanadska neovisna novinarka. Godinama je provela na terenu izvještavajući o konfliktnim zonama na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Palestini (gdje je živjela gotovo četiri godine). Autorica je dobitnica Međunarodne novinarske nagrade za međunarodno izvještavanje 2017. godine, koju dodjeljuje Meksički novinarski press klub (osnovan 1951.), bila je prva dobitnica nagrade Serena Shim za beskompromisni integritet u novinarstvu te je 2017. bila u užem izboru za nagradu Martha Gellhorn za novinarstvo.
Pogledajte njezinu opširnu biografiju na blogu In Gaza. Tvituje s profila @EvaKBartlett.
Komentari čitatelja
na naše novosti