Mickael L., muškarac katoličke vjeroispovijesti iz Francuske, nalazi se u kućnom pritvoru zbog, kako je navedeno, radikalnih islamističkih stavova.
Kao razlog kućnog pritvora navedena je navodna povezanosti s tzv. selefijskom terorističkom organizacijom.
Ovaj Francuz je jedna 330 osoba koje se drže u kućnom pritvoru, u okviru vanrednog stanja proglašenog nakon terorističkih napada u Parizu 13. novembra.
Mickael, koji je u kućnom pritvoru od 16. novembra, u izjavi za francuski "Le Monde" rekao je kako je najprije mislio da se radi o šali.
"Nazvao me je kolega i rekao mi da će policija za kratko vrijeme pretresti moj stan i da je za mnom raspisana potjernica", kaže Mickael.
Francuz je mislio da se radi o šali, te je ubrzo otišao do najbliže policijske stanice kako bi ispričao svoj slučaj, no tamo mu je saopćeno da je osuđen na kućni pritvor. Mickael je pokušao objasniti policiji kako je on katolik, te čak na tijelu ima tetovaže sa likom Isusa, no to mu nije pomoglo.
Tokom kućnog pritvora Mickael je dužan po dva puta dnevno otići do policijske stanice i staviti svoj potpis, a kaže kako je saznao da se njegovo ime nalazi na policijskog listi "imena sa rizikom radikalizacije".
Nakon terorističkih napada u Parizu, parlament Francuske prihvatio je novi zakon o vanrednom stanju u ovoj zemlji. Snage sigurnosti u ovoj zemlji do sada su mogle vršiti pretrese bez dozvole tužilaštva, ali za to im je bio potreban dokaz, no, prema novom zakonu za pretres će biti dovoljna osnovana sumnja.
Komentar: Terorizam ne postoji; barem ne na način kako ga mediji predstavljaju. Terorističke grupe su odavno inflitrirane, stvorene, ili kontrolirane od strane ovih političkih psihopata. U biti, ti muškarci i žene su ubili svoje civile i okrivili izmišljenog neprijatelja kako bi dobili potporu većine za svrhu koja se nikad neće ostvariti. “Rat protiv terorizma” je beskonačan, zato što ti ljudi ne mogu i ne vide kraj svoje moći. I dok mi javno optužujemo “zle teroriste” i “unutarnju radikalizaciju” naših građana, politički psihopati na nas samo gledaju kao na gubitnike, bezglave glumce u predstavi koju su sami stvorili. Oni su kao prevarant koji kaže, “Ako su bili toliko glupi da mi povjeruju, onda to i zaslužuju!”