TrumpNetiCoat of Arms
© SCF
Nije li neuspjeh i američke vanjske politike i Izraela to što se rat s Iranom smatra rješenjem za propadajuću američku hegemoniju?

To je tema o kojoj se dugo raspravlja. Bilo da SAD kontrolira Izrael ili obrnuto. U 70-ima, za vrijeme predsjednika Nixona, mnogi su analitičari čvrsto vjerovali, unatoč atentatu na JFK-a, da su SAD i dalje te koje diktiraju konce i koriste Izrael kao koristan alat na Bliskom istoku kako bi držali nemirnu skupinu arapskih država pod kontrolom i pokoravali je američkim interesima. Ali tek posljednjih godina moramo vidjeti je li Izrael to učinio učinkovito i pedantno u interesu Amerike, s obzirom na to da se većina analitičara slaže da se i Izrael i SAD pripremaju za rat s Iranom.

S obzirom na to da je glavni zadatak Izraela bio održati regiju kako bi služio američkoj hegemoniji i njezinim energetskim potrebama, moramo se zapitati nije li neuspjeh i američke vanjske politike i Izraela to što se rat s Iranom smatra rješenjem za propadajuću američku hegemoniju? I ne pokazuje li se ovaj scenarij mahanja psa repom [situacija u kojoj nešto malo i nevažno kontrolira nešto veliko i važno, op.prev.] jednom zauvijek u jasnom svjetlu?

Nedavno su se pojavila dva zapanjujuća otkrića o izraelskim napadima na Iran u lipnju - poznatim i kao "dvanaestodnevni rat", koja bi trebala zabrinuti Amerikance jer pokazuju koliko je daleko otišao ovaj nasilni odnos, gdje Izrael igra ulogu razmaženog djeteta koje maše tatinim pištoljem kao njegov gospodar. Bivši zviždač CIA-e John Kiriakou i impresivni američki akademik John Mearsheimer potvrdili su da je Izrael u osnovi prijetio Trumpu da će, ako ne pošalje bombe "razarače bunkera" Iranu u pokušaju da uništi podzemna nuklearna postrojenja te zemlje, oni, Izrael, bombardirati Iran nuklearnim oružjem. Trump se naravno predao i poslušao.

Ali ovaj izvanredni čin Izraela ilustrira koliko je daleko stigao ovaj Nabokovljev odnos između Lolite i njezinog poočima. Do te mjere da su svjetski ratovi s nuklearnim oružjem sada na stolu za svakog američkog predsjednika koji misli da može igrati tvrdo s Izraelom. Preokret u ovoj priči je u tome što bombardiranje iranskih nuklearnih lokacija uopće nije bilo uspješno jer je postalo očito da su Iranci znali da će se to dogoditi i da su danima unaprijed uklonili velik dio nuklearnog oružja. Čak ni samo bombardiranje nije imalo ni približno očekivani utjecaj. Bilo je simbolično više od svega jer je poslalo poruku Irancima da je takav čin moguć pod Trumpovom administracijom.

U mnogim aspektima napad je bio dar Irancima jer im je usmjerio misli i osvijestio ih gdje trebaju poboljšati svoje obrambene sposobnosti. Bio je to probni napad i naučili su iz njega.

Ali za Amerikance se to sigurno ne bi moglo nazvati uspjehom.

Kad bi i bio uspjeh, čak bi i najlijeniji glupan u Washingtonu mogao doći do očitog pitanja: kada ponovno započnu neprijateljstva, zašto smo u ratu s Iranom ako smo im uništili nuklearni kapacitet?

SAD je posljednjih tjedana bio zauzet slanjem ratnih brodova i pripremama za dopunjavanje izraelskih zrakoplova gorivom u zraku - ključno u svakom sukobu s Iranom s obzirom na udaljenost između dvije zemlje - što samo potvrđuje dvije važne točke. Prvo, da je iranski odgovor prvi put imao značajan utjecaj na izraelski vojni arsenal (mnogi vojni objekti u Izraelu potpuno su uništeni, što američki mediji jedva spominju); i drugo, da su čak i SAD iscrpile vlastite zalihe - zbog čega je brzo nastala stanka nakon dvanaest dana. SAD i Izrael morali su se ponovno naoružati, ali i pripremiti za drugu fazu, dok je sam Iran poboljšao vlastitu protuzračnu obranu i obratio se Rusiji i Kini za ponovno naoružavanje.

I tako Izrael uspješno uvlači Trumpa u rat s Iranom, koji će biti u razmjerima koje nijedno vojno očekivanje ne bi moglo ni zamisliti, s obzirom na to da je Iran ovaj put puno bolje pripremljen i da se iznenađenje korištenja azerbajdžanskog zračnog prostora ne može ponoviti. Izraelci nemaju nikakvu taktiku iznenađenja tipa "udari i bježi" na koju bi se mogli osloniti, što bi neke analitičare moglo navesti na pomisao da se sprema veći, širi napad sa SAD-om kao ključnim partnerom, a ne glavnim dobavljačem. Još gori bit će svaki scenarij u kojem Izraelci ili SAD mogu opravdati upotrebu nuklearnog oružja ako konvencionalni napad ne ide baš po planu. I sve to pod budnim okom Donalda Trumpa čija se cijela baza podrške svodila na zaustavljanje "trajnih ratova" na Bliskom istoku.

Kako će svojoj široj bazi podrške objasniti da nema nikakve veze s time što se američke trupe šalju u smrt u Iranu, da je Izrael taj kontrolira takve odluke?