© Public Domain
Na sastanku su s ruske strane sudjelovali predsjednički pomoćnik Jurij Ušakov i Kiril Dmitriev. To je bio Witkoffov šesti sastanak s Putinom u 2025. i Kushnerovo prvo osobno sudjelovanje u tim razgovorima.
Navodno je središnji dnevni red bio 'ažuriranje' američkih 'točaka za razgovor' - za koje se kaže da su uključile daljnje (neodređene) doprinose Ukrajinaca i Europljana.
Unatoč preradi, točke za razgovor odražavaju američki dnevni red koji se u biti malo promijenio u odnosu na ranije Witkoffove točke za razgovor. Na primjer, ponovno je uokviren oko prekida vatre (a ne šireg političkog sporazuma, kako Rusija zahtijeva); o de facto priznavanju granica (a ne de jure priznavanju četiriju oblasti koje su sada ustavno uključene u Rusiju).
Čini se da su se raspravljali i neki mogući ukrajinski ustupci u regiji Donbasa, kao i sigurnosna jamstva za Ukrajinu koja bi se koordinirala s europskim saveznicima; i konačno, "ograničenja" ukrajinskih vojnih sposobnosti (pomalo smiješno "ograničena" na 800 000 ljudi - umjesto okvirne brojke iz Istanbula iz 2022. od oko 50 000-60 000).
Putin se navodno složio da bi neki elementi prijedloga mogli zaslužiti daljnju raspravu, ali je ponovio ruske stavove o kojima se ne može pregovarati.
Ukratko, čini se da, kako je izjavio Marco Rubio, "[SAD nastavlja] testirati jesu li Rusi 'zainteresirani za mir'. Njihovi postupci - ne njihove riječi, njihovi postupci - odredit će jesu li ozbiljni ili ne, a mi [Trumpov tim] namjeravamo to otkriti prije nego kasnije...".
Witkoff je zapravo poslan u Moskvu 'kako bi još jednom testirao' (nakon još jedne američke eskalacijske epizode, s četiri ATACM projektila dugog dometa ispaljena 'duboko u Rusiju' i nametanjem dodatnih sankcija za naftu) je li Putin sada spreman sklopiti 'sporazum' koji bi Trump mogao predstaviti kao 'američko postignuće'.
Američka 'mrkva' je ponuda postupnog ublažavanja sankcija (po američkoj diskreciji). 'Štap' su predstavljale projektile lansirane u duboku Rusiju - i dodatne sankcije nametnute ruskim naftnim tvrtkama. Ove potonje očito su bile zamišljene kao 'memorandum' o tome što bi moglo uslijediti - ako Putin ne pristane na 'sporazum'.
Ovo je isti 'sporazum' koji je Rusiji već ponuđen. I ovdje je problem - jednostavno, Putin ne želi 'sporazum'. Ono na čemu inzistira je pravno obvezujući ugovor - kao što je više puta izjavio.
Putin je jasno naglasio ovaj zahtjev kroz Lavrovljevo odsustvo sa sastanka s Witkoffom. Rusija je poslala jasan signal da temelji za stvarne pregovore još uvijek nisu postavljeni. Putinov je cilj bio uljudno i čvrsto objasniti koji su temeljni stavovi Rusije u pogledu rješavanja rata u Ukrajini.
Ti su stavovi nepromijenjeni u odnosu na one koje je Putin iznio 14. lipnja 2024. u svom obraćanju osoblju ruskog Ministarstva vanjskih poslova.
Putin je, međutim, poslao vlastitu 'poruku' Bijeloj kući.
Govoreći novinarima u Biškeku, u Kirgistanu prošlog četvrtka, Putin je objasnio kako bi se pregovori sa SAD-om trebali - i morali - voditi. Rekao je da je ministar vanjskih poslova Lavrov odgovoran za vođenje kontakata i pregovora o mogućim uvjetima za okončanje rata u Ukrajini te da se oslanja na Lavrovljeva izvješća s tih razgovora, izbjegavajući javnu raspravu o konkretnim prijedlozima.
Dakle, eto ga. Putin osjeća nadolazeću američku 'zamjenu' - i neće pristati na nju.
On naznačava da će se proces pregovora voditi samo profesionalnim kanalima, u profesionalno opremljenom i legalnom formatu koji vodi do ugovora, a ne do 'sporazuma'.
Putin se tako izričito odriče 'sporazuma'. Witkoff i Kushner namjeravali su iznuditi ustupke od Rusije: tražili su privremeno primirje (umjesto bilo kakvog obvezujućeg rješenja), zaslađeno postupnim ublažavanjem sankcija: tj. kao 'periodične nagrade' za kontinuirano dobro ponašanje Rusije (kao što se štakori u laboratoriju dresiraju da pritisnu gumb za hranu).
Zašto su SAD toliko zaglavljene u primirju, a ne u sveobuhvatnom sigurnosnom okviru koji uključuje novu sigurnosnu arhitekturu za Istočnu Europu?
Odgovor je da Trump želi 'pobjedu' - ishod koji se američkoj javnosti može predstaviti kao još jedan rat koji je 'zaustavio Trump' (tvrdi da bi to bio osmi), a istovremeno se dubokim silama prodaje kao tek prekid u sukobu koji će se nastaviti nakon pauze - kada Europljani ("jamci sigurnosti") obnove ukrajinsku vojsku. To bi predstavljalo 'pobjedu' za 'jastrebove' jer se može 'pripovijedati' da bi nastavak vojnog sukoba nagrizao rusko gospodarstvo i mogao bi čak završiti Putinovim smjenom s dužnosti.
Naravno, pusta želja. No, toliko zapadnih narativa su puste želje, a ne realistično razmišljanje.
Ukratko, sveukupni cilj američkih neprozirnih i dvosmislenih 'teza za razgovor' jest prisiliti Putina na odgovornost i odvratiti ga od njegovih temeljnih načela - poput njegovog inzistiranja na uklanjanju uzroka sukoba, a ne samo simptoma. Nema naznake u ovom ili ranijim nacrtima bilo kakvog prepoznavanja uzroka (širenje NATO-a i raketnih položaja), osim nejasnog obećanja o"dijalogu [koji] će se voditi između Rusije i NATO-a, uz posredovanje Sjedinjenih Država, kako bi se riješila sva sigurnosna pitanja i stvorili uvjeti za deeskalaciju, čime bi se osigurala globalna sigurnost i povećale mogućnosti za suradnju i budući gospodarski razvoj" .
Sherlock Holmesov 'pas koji značajno nije lajao noću' sastoji se u neobičnoj odsutnosti Rubia, koji je formalni državni tajnik, i čovjeka koji bi u normalnim okolnostima pregovarao o pravnom i obvezujućem sporazumu.
Umjesto toga, imamo Trumpovog prijatelja za nekretnine u New Yorku i njegovog zeta. Niti jedan od njih nije formalni član američke administracije; niti jedan od njih nema mandat od službenih tijela američke države da pregovara u ime Sjedinjenih Država.
Dakle, ako Amerika odluči nastaviti rat protiv Rusije, moglo bi se reći, kao u onom "ni centimetar prema istoku" (kao nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke), 'ali je li ta obveza 'ni centimetar dalje' bila napisana na papiru?
Witkoff i Kushner? 'Oni su bili samo Trumpovi prijatelji koji su vodili ležeran razgovor tijekom posjeta Moskvi'.
Komentari čitatelja
na naše novosti