Scena iz filma Palestina 36 prikazuje pobunjenike kako okupljaju lokalne Palestince (snimka zaslona)
On ne priča o trenutnom razdoblju povijesti, već o priči od prije skoro 90 godina.
"Palestina 36", u režiji izvanredne palestinske redateljice Annemarie Jacir, osvijetljava više o događajima koji se odvijaju u Gazi proteklih dvije godine nego bilo šta što ćete pročitati u britanskim novinama ili pogledati na BBC-ju - pod uvjetom da uopšte možete naći nešto o Gazi u vijestima otkad je Donald Trump preimenovao ubijanje i protjerivanje Palestinaca u "primirje".
I "Palestina 36" to čini, neobično za palestinski film, sa budžetom dostojnim holivudskog blockbustera i glumačkom postavom koja uključuje imena prepoznatljiva zapadnoj publici, od Jeremyja Ironsa do Liama Cunninghama.
Ovo je važna epizoda britanske kolonijalne povijesti ispričana ne kroz britanske oči, već, za promjenu, kroz oči njezinih žrtava.
"36" u naslovu odnosi se na 1936. godinu, kada su se Palestinci digli protiv britanske kolonialne tiranije - češće, i obmanjujuće, nazvane "britanskim mandatom" izdatim od strane Lige naroda.
Problem za Palestince nije bio samo sistematsko nasilje tih tri desetljeća tiranije. Problem je bio u tome što je britanska uloga navodnog skrbnika Palestine - "mirovnog arbitra" između domaćih Palestinaca i uglavnom židovskih imigranata - poslužila kao pokriće za mnogo zlokobniji projekt.
Britanski dužnosnici su bili oni koji su protjerali Jevreje iz Europe - gdje su bili nepoželjni od strane rasističkih vlada, uključujući britansku - da ih implantiraju u Palestinu. Tamo su ih aktivno njegovali kao pješake buduće "jevrejske države" koja je trebala biti ovisna o Britaniji i pomoći u jačanju njezine imperijalne, regionalne agende.
U suštini, preopterećeno Britansko carstvo se nadalo da će vremenom prepustti svoju kolonijalnu ulogu "jevrejskoj" državnoj tvrđavi.
Antikolonijalna borba
Jedan od glavnih prioriteta Britanije bio je suzbijanje arapskog nacionalizma koji je zahvatio područje Bliskog istoka poznato kao Levant kao odgovor na britansku i francusku kolonijalnu vlast.
Arapski nacionalizam bio je sekularna, ujedinjujuća politička ideologija koja je nastojala prevladati proizvoljne granice nametnute od strane kolonijalnih sila i ojačati arapski identitet u opoziciji prema stranom okupatoru. Bio je duboko antikolonijalan, što je razlog zašto su Britanija i Francuska bile tako duboko neprijateljske prema njemu.
Palestinci su bili ključno važni za arapski nacionalizam jer je njihova domovina služila kao geografski most između središta arapskog nacionalizma u Libanonu i Siriji na sjeveru, i Egiptu na jugu.
Za Britance, impuls za oslobođenjem u Palestini morao je biti ugašen po svaku cijenu. Međutim, sve veća brutalnost britanskog despotizma jednostavno je hranila pobunu koja se do 1936. učvrstila u ono što zapadnjaci nazivaju trogodišnjom "arapskom pobunom", a Palestinci svojom "prvom intifadom" ili ustankom.
Kasnije su uslijedili višegodišnji, veliki palestinski ustanci - ovaj put protiv još represivnijeg izraelskog kolonijalizma - koji su izbili 1987. i ponovno 2000. godine.
Ustank 1936.-39. narastao je toliko da je na svom vrhuncu, prema palestinskom povjesničaru Rašidu Halidiju, Britanija na trenutak imala više britanskih vojnika u malenoj Palestini nego u cijeloj Indiji.
Ovo je priča koju prepričava "Palestina 36" - ona koju britanska školarci nikada ne uče i koju britanski mediji nikada ne nude kao kontekst za današnje zločine u povijesnoj Palestini.
Zato će Britanci koji gledaju film vjerojatno biti ne samo šokirani opsegom i prirodom britanskog kolonijalnog nasilja, već će u tim divljim događajima vidjeti i nagovještaj onoga što se sada odvija u Gazi.
Trening za ratne zločine
Postoje mali dijelovi palestinskog solidarnog pokreta brzi u osuđivanju Izraelove brutalnosti prema Palestincima kao nečeg izuzetnog, kao nečeg posebnog za Izrael i njegovu racionalizirajuću ideologiju cionizma.
Jacirin film je snažan podsjetnik na to koliko je ovaj pristup glup.
Sadašnje izraelsko kolonijalno nasilje jednostavno je sofisticiranija, visokotehnološka verzija tehnika koje je britanski kolonijalizam koristio prije gotovo stoljeća. Izraelska vojska je učila od Britanaca - doslovno.
Jedan od glavnih likova u "Palestini 36" je britanski oficir Orde Wingate, koji je provodio noćne napade na palestinska sela da uplaši njihove stanovnike. Wingate je organizovao kaznene jedinice, sastavljene od britanskih vojnika i nedavno pristiglog jevrejskog milicijskog članstva, da provode ove napade.
Trening koji je ponudio jevrejskim milicijama u britanskoj vojnoj kolonijalnoj strategiji i hibridnom ratovanju kasnije će poslužiti kao udžbenik Izraelske vojske.
Smrt Wingatea 1944. u avionskoj nesreći u Burmi oplakivao je David Ben Gurion, osnivač Izraela. Komentirao je da bi, da je Wingate preživio, možda služio kao prvi načelnik izraelskog vojnog stožera.
Film prikazuje Wingatea kako čini rutinske ratne zločine: koristi palestinsko dijete kao živi štit; okuplja žene i djecu kako bi ih smjestio u logor na otvorenom s bodljikavom žicom, uskraćuje im vodu u podnevnoj vrućini; spaljuje palestinske usjeve; diže u zrak autobus s palestinskim muškarcima koje je proizvoljno pritvorio.
U međuvremenu, britanski kolonijalni policijski oficir Charles Tegart uveo je u Palestinu militarizovane utvrde tipa koje je ranije osmislio i izgradio diljem Indije kako bi ugušio ustanke tamo.
Ove utvrde postale bi nacrt za izraelski niz čeličnih i betonskih zidova i kontrolnih točaka koji su fragmentirali povijesnu Palestinu i zatvorili velik dio palestinskog stanovništva u zatvore - uključujući i najveći, Gazu.
Gledajući "Palestinu 36", teško je ne podsjetiti se - dok vidimo kako Britanci ritualno ponižavaju, zlostavljaju i ubijaju Palestince, navodno kako bi usadili poslušnost - zašto je svaka palestinska generacija postajala sve radikalnija i očajnija.
Britanska okrutna, kolonijalna represija trogodišnjeg ustanka 1936. u konačnici je dovela do Hamasovog nasilnog jednodnevnog bijega iz zatvora 7. listopada 2023. i izraelskog genocidnog, kolonijalnog divljanja kao odgovora.
Izraelski genocid neće smiriti ovu generaciju Palestinaca ništa više nego što je Wingateovo gušenje Arapske pobune smirilo raniju generaciju. Samo će produbiti rane - i kolektivnu volju za otporom.
Ideološki fanatizam
Važno je napomenuti da se film također - iako indirektnije - bavi britanskim doprinosom ideološkom fanatizmu koji se obično pripisuje Izraelu.
Wingateovo žestoko podjarmljivanje palestinskog naroda i njegov pogled na njih kao na tek nešto više od životinja, kao i njegova strastvena privrženost jevrejskom narodu, bili su ukorijenjeni u ideologiji cionizma.
Prečesto se zanemaruje činjenica da cionizam postoji mnogo prije svog modernog oblika kao jevrejskog nacionalizma.
Wingate je slijedio dugu tradiciju utjecajnih europskih kršćanskih cionista, koji su vjerovali da će se biblijska proročanstva unaprijediti "vraćanjem" židovskog naroda u njihovu drevnu domovinu. Tek tada, u navodnim "krajnjim vremenima", bit će postavljene pozornice za Kristov povratak i uspostavljanje njegovog kraljevstva na zemlji.
Lord Balfour - onaj iz Balfourove deklaracije iz 1917. koja je obećala "nacionalni dom" za jevrejski narod u Palestini - bio je još jedan istaknuti britanski kršćanski cionist.
Palestinski narod - od kojih mnogi, prema genetskim studijama, potječu od drevnih Kanaanaca koji su živjeli u regiji prije tisuća godina, a koji su potom prešli na kršćanstvo i islam - kršćanski cionisti poput Wingatea smatrali su tek preprekom ostvarenju božanskog proročanstva.
Ako ne bi poslušali Božju volju sami se maknuvši iz svoje domovine da naprave mjesto za jevrejski narod, onda će morati biti prisiljeni na to.
Cionizam Izraelaca, kako pokazuje anketa za anketom, odveo ih je u sličnom, rasističkom smjeru kao i Wingate: veliki broj podržava etničko čišćenje i genocid nad Palestincima.
Objave izraelskih vojnika na društvenim mrežama otvoreno pokazuju svoj izopačeni tretman naroda Gaze.
"Nisu potpuno ljudi"
Što nas dovodi natrag u današnje vrijeme.
U odjavnoj špici se vidi da je BBC bio jedan od financijera "Palestine 36", iako je ulaganje prethodilo događajima od 7. listopada 2023. i neumoljivom pritisku lobija i vlade na BBC od tada da minimizira kritike Izraela.
Suočeni s takvim pritiskom, državni emiter je odbio dva velika dokumentarca koji su prikazali neku od realnosti u Gazi tijekom izraelskog genocida. Biće to ozbiljan test hrabrosti korporacije ako se usudi emitirati "Palestinu 36".
Predvidivo, kritike filmova u britanskoj štampi o "Palestini 36" su bile, u najboljem slučaju, mlake. Čak i navodno liberalni Guardian ga osuđuje kao "iskren" - kao da smiruje dijete zbog drugorazrednog školskog eseja.
To nas ne bi smjelo iznenaditi. Britanski establišment - baš kao i američki koji je preuzeo ulogu svjetskog policajca od Britanije nakon Drugog svjetskog rata - još uvijek tretira arapski nacionalizam kao prijetnju.
Još uvijek smatra Izrael vitalnom kolonijalnom ispostavom. Još uvijek smatra Palestinu poligonom za tehnike nadzora i protupobune. Još uvijek smatra Palestince nepotpunim ljudima.
Zato je britanski premijer Keir Starmer - zvučeći kao moderna verzija Wingatea, preoblikovana u političara - bez imalo srama branio izraelsku odluku da narod Gaze, uključujući milijun djece, liši hrane, vode i struje. To jest, da ih izgladni kršeći temelje međunarodnog prava.
Zato Starmer i britanski establišment nastavljaju slati oružje Izraelu i opskrbljivati ga obavještajnim podacima koje koristi za ciljanje civila. Zato je Starmer dočekao u Downing Streetu izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga, koji je racionalizovao genocid izjavom da u Gazi nije bilo "neuključenih" civila.
Zato britanska vojska još uvijek trenira izraelske vojne oficire u UK, baš kao što je Wingate radio sa njihovim prethodnicima. I zato britanski oficiri još uvijek idu u Izrael da uče od njegove genocidne vojske.
Zato Britanija još uvijek nudi Izraelu diplomatsku zaštitu, i zato je prijetila Međunarodnom krivičnom sudu zbog nastojanja da se izraelski premijer Benjamin Netanyahu pozove na odgovornost za počinjene zločine protiv čovječnosti u Gazi.
I zato su Starmer i njegova vlada promijenili definiciju terorizma da kriminaliziraju Britance kako bi kriminalizirali Britance koji izražavaju protivljenje genocidu u Gazi.
Istina je da se ne možemo oslanjati na našu vladu, škole ili naše medije da nas educiraju o britanskoj kolonijalnoj povijesti, bilo u Palestini ili na bilo kojem drugom mjestu diljem svijeta koje je Britanija tiranizirala.
Umjesto toga, moramo početi slušati žrtve našeg nasilja, ako ikada želimo razumjeti ne samo prošlost, već i sadašnjost.
Komentari čitatelja
na naše novosti