Prošle godine je u holandskom mjestu Gemert u promet je pušten prvi most ikada izrađen tehnologijom 3D štampe betona.

Sada, u holandskoj kompaniji MX3D već godinama rade na razvoju tehnologija za 3D štampu metalnih struktura, a njihovi napori trebalo bi uskoro da se krunišu postavljanjem prvog na svijetu pješačkog mosta izrađenog na taj način.

Most, 12,5 metara dug i 6,3 metra širok, su u ovoj kompaniji osmislili, dizajnirali i na kraju uz pomoć četiri robota "odštampali".

Višegodišnji proces razvoja i dizajna, te šestomjesečna izrada mosta, okončani su prije nekoliko dana kada je most stigao na finalnu obradu.

Za izradu mosta korišćeni su posebni roboti osmišljeni isključivo u svrhe 3D štampe metala, kao i specijalna nova legura čelika pogodna za ovakve strukture i način proizvodnje.

Desetine naučnika specijalizovanih za vještačku inteligenciju i robotiku pokušava da spriječi "oružanu trku za koju niko ne želi da postane stvarnost" - proizvodnju "robota ubica".

Prema pisanju Gardijana, upravo to moglo bi da proistekne iz saradnje Naprednog instituta za nauku i tehnologiju Univerziteta u Južnoj Koreji (KAIST) i proizvođača oružja Hanwha Systems.

Otvoreno protestno pismo potpisalo je više od 50 uglednih akademika iz cijelog svijeta.

"Nećemo posjećivati KAIST, ugostiti nikoga sa KAISTA, niti pružiti doprinos bilo kakvom istraživanju u koje je uključen KAIST, sve dok univerzitet ne kaže da neće 'razvijati autonomno oružje lišeno značajne ljudske kontrole', navodi se u pismu.

Naučnici su dodali da je odluka univerziteta razočaravajuća, naročito ako se uzme u obzir da Ujedinjene nacije planiraju da sljedeće nedelje održe sastanak u vezi sa pitanjem o autnomnom oružju.

Vijest o saradnji objavljena je u februarskom članku lista Koreja tajms.

"Jedan izuzetno ugledan univerzitet udružuje snage sa jednim prilično etički sumnjivim partnerom", kaže organizator protesta Tobi Valš.

Valš dodaje da je pisao KAISTU u potrazi za detaljnijim objašnjenjima, ali da nije dobio odgovor.

Uprkos tome što direktor KAISTA Sung-Čul Šin pokušava da smiri tenziju uz tvrdnju da se univerzitet "neće baviti nikakvim aktivnostima koje se protive ljudskom dostojanstvu", Valš kaže da univerzitet još nije pružio odgovor na brojna pitanja.

Hubble, teleskop Američke agencije za istraživanje svemira (NASA), zabilježio je zvijezdu devet milijardi svjetlosnih godina udaljenu od Zemlje, prenosi agencija Anadolija.

Naučnici NASA-e su tokom istraživanja supernove, primijetili svjetlo za koje su naknadno ustanovili da je riječ o zasebnoj zvijezdi.

Ustanovljeno je da je riječ o najudaljenijoj pojedinačnoj zvijezdi ikad zabilježenoj. Obično je nemoguće zabilježiti zvijezde udaljenije od 100 miliona svjetlosnih godina, čak i korištenjem najjačih teleskopa.

Naučnici ističu kako je moguće vidjeti vrlo udaljene galaksije i supernove, ali otkriće izlovane zvijezde na toj udaljenosti je jedinstveno.

Naučni tim je predvodio Patrik Keli, astronom s Univerziteta u Minesoti.

"Možete vidjeti pojedinačne galaksije, ali ova zvijezda je barem 100 puta udaljenija od sljedeće pojedinačne zvijezde koju možemo analizirati", kazao je Keli.

Ovaj plavi superdiv nazvan je "Ikar" po istoimenom liku iz grčke mitologije čija su se, prema legendi, krila otopila jer se previše približio Suncu.

Kineski naučnici razvili su novi građevinski materijal otporan na vatru, koji može da izdrži plamen od približno 1.300 stepeni Celzijusovih.

Istraživači sa Univerziteta za nauku i tehnologiju stvorili su kompozitni aerogel sa niskom toplotnom provodljivošću, vrlo otporan na vatru.

Kompozit, koji je sintetizovan iz fenol-formaldehidne smole i silicijuma, može da izdrži plamen visoke temperature bez dezintegracije.

Sam kompozit je visoko porozan i elastičan i pokazuje veću otpornost na vatru od trenutnih izolacionih materijala kao što su prošireni polistiren i staklena vuna.

Prema istraživačima, ako se upotrebljava u zidovima, materijal može da pruži povećanu zaštitu protiv urušavanja poduprtih betonskih struktura izazvanog požarom, što će omogućiti više vremena za evakuaciju zgrade.

Takođe, može se upotrijebiti za izolaciju starijih zgrada. Rezultati istraživanja objavljeni su u naučnim časopisima.

Astronomi su, na svoje veliko iznenađenje, otkrili galaksiju koja gotovo da nema tamne tvari, nevidljivog i zagonetnog počela za koje se smatra da djeluje kao neka vrsta "ljepila" koje pomaže u formiranju galaksija.

Ovo otkriće je "izazov postojećim teorijama o nastanku galaksija", istaknuo je Pieter van Dokkum sa sveučilišta Yale, u Sjedinjenim Državama, glavni autor studije objavljene u srijedu u časopisu Nature.

- Ovo je uistinu bizarno, dometnuo je njegov kolega Roberto Abraham, koautor studije sa Sveučilišta u Torontu.

- Galaksija ove veličine trebala bi imati 30 puta više tamne od obične tvari, ali tamo tamne tvari uopće nema, rekao je Abraham AFP-u napominjući da to 'ne bi smjelo biti moguće'.

Spomenuta galaksija nazvana NGC 1052-DF2, ili kraće DF2, udaljena je od Zemlje 65 milijuna svjetlosnih godina i pripada skupini ultradifuznih galaksija iznimno male gustoće. Slične je veličine kao i naš Mliječni put, ali sadrži znatno manji broj zvijezda.

Obična tvar (atomi) koju čine zvijezde, planeti, plin i prašina sačinjava tek 5 posto svemira. Tamna tvar, koja je i danas jedna od najvećih zagonetki suvremene astrofizike, čini više od 25 posto svemira.

Ona je nevidljiva i može se otkriti samo na temelju njezina gravitacijskog djelovanja na druga tijela u svemiru. Znanstvenici misle da ona galaksijama daje dodatnu masu, što stvara "višak" gravitacije koji omogućuje galaksijama da se ne raspadnu.

Metamaterijali mogu pretvoriti kineski nevidljivi lovac J-20 u silu koju je praktički nemoguće detektirati

Najnoviji kineski lovac J-20 koristi kombinaciju stealth sposobnosti i brze razmjene podataka kako bi se uspješno natjecao s najboljim lovcima na svijetu. A sada su kineski državni mediji objavili kako je njihova zemlja krenula s masovnom proizvodnjom tzv. metamaterijala za ovu letjelicu, što bi mu moglo omogućiti elektromagnetsku borbu, piše Popular Science.

Materijali budućnosti

Što su metamaterijali? U ovome slučaju, radi se o kompozitnim metalima i plastici koji koriste umjetnu geometriju kako bi utjecali na valne duljine i elektromagnetno zračenje, kao i na elastične valove i zvukove. Neke vrste metamaterijala koje se proizvode pomoću nanotehnologije mogu se koristiti i kao supertvrdi materijali. U stvari, optički metamaterijali su korišteni i kako bi demonstrirali nevidljivost tako što su 'preusmjeravali' vidljivu svjetlost kako bi izbjegli odbijanje svjetlosti, te ih se već nazivalo urađajima za 'nevidljivost' poput onih u Zvjezdanim stazama. (No još nije demonstrirano da neki objekt stvarno postane nevidljiv.)

Metamaterijali na J-20 najvjerojatnije se koriste za antene i absorbere, s obzirom da je postrojenje koje ih proizvodi specijalizirano za elektromagnetnu tehnologiju. Antene od metamaterijala mogu pojačati snagu zračenja, što rezultira preciznijim radarom većeg dometa, kao i snažnijim ometačima i komunikacijskim uređajima.

Osim toga, pažljivim namještanjem strukture metamaterijala mogu se napraviti absorberi koji upijaju određene valne duljine, poput onih koje koriste radari i neprijateljski lovci i projektili. Takvi absorberi bi se najvjerojatnije ugradili u mjesta koja najčešće odbijaju radarske valove, poput rubova kanarda, usisnika zraka i držaća oružja. Uz to, metamaterijali optimizirani za infracrveno zračenje mogu poboljšati osjetljivost infracrvenih senzora na J-20 za praćenje projektila i letjelica. A u dovoljno velikim količinama metamaterijali bi mogli znatno smanjiti infracrveni potpis lovca.

Grupa znanstvenika amatera iz Alberte u Kanadi nije bila sigurna što su zapravo ljubičasti (ponekad zeleni) lukovi na noćnom nebu koje su fotografirali.

Međutim, o čemu se točno radi nisu bili sigurni ni znanstvenica iz NASA-e Elizabeth MacDonald ni profesor fizike i astronomije sa Sveučilišta Calgary Eric Donovan - inače tim znanstvenika poznat pod nadimkom 'Lovci na aurore', piše Guardian.

Kad je poznatim znanstvenicima grupa znanstvenih amatera pristupila u pubu i pokazala im fotografije, Donovan je rekao da je jedino siguran kako nije u pitanju tzv. 'protonska aurora'.

- Kad sam vidio sliku, jedino sam znao da nije u pitanju 'protonska aurora'. A kako je neobična pojava trebala ime, predložili smo 'Steve', rekao je.

Strah od asteroida, odnosno da će na Zemlju pasti neki koji bi mogao da okonča život na našoj planeti, veoma je opravdan. Ali izgleda da su Rusi pronašli našin da te strahove smanje, ako ne i odagnaju!

Naučnici iz Fizičko-tehničkog instituta u Moskvi, u saradnji sa grupom drugih kolega, osmislili su prvo model potencijalno veoma opasnog asteroida, a odna su ga uspešno uništili laserom.

Ovaj eksperiment je urađen ne bi li naučnici mogli da odrede tačnu masu nuklearnog naboja koji je potreban za zaštitu od mogućeg sudara nekog nebeskog tela sa Zemljom.

Otkriveno je da je za uništenje asteroida prečnika od 200 metara potrebna bojeva glava sa tri megatona.

U toku istraživanja korišćena tri tipa laserskih uređaja - "Iskra-5", "Luč" i "Saturn".

Naučnici smatraju da će nakon uništenja asteroida veliki deo otpada sagoreti u Zemljinoj atmosferi, a ono što preostane pašće na zemlju bez opasnih posledica.

Na pitanje da li smo sami u univerzumu naučnici već decenijama pokušavaju da odgovore.

Nova studija, međutim, uništila je nadu svih onih koji su vjerovali da će svojim očima vidjeti vanzemaljce.

Naučnici tvrde da sve i da nam vanzemaljci, ukoliko postoje, pošalju signal, dok on stigne do nas, više ne bi postojali. Studija kojom se došlo do ovakvog zaključka ispitivala je koliko dugo bi druge civilizacije mogle da žive i koliko daleko od Zemlje bi mogle da se nalaze.

Ono što predstavlja poteškoću u njihovom otkrivanju jeste njihov kratak životni vijek.

Astronom Frenk Drejk procijenio je 1961. godine da bi životni vek civilizacija poput naše mogao da bude između 106 i 12.100 godina i više. Samim tim, malo je verovatno da će civilizacija koja postoji manje od 100.000 godina i dalje postojati u slučaju da primimo njihov signal.

Vođa studije Klaudio Grimaldi iz Švajcarske potvrđuje da u trenutku kada bismo primili signal druge civilizacije, ona više ne bi postojala, piše Independent.

"Signali koji stižu na Zemlju uputile su civilizacije koje su izumrle, dok signali onih civilizacija koje još postoje putuju."

Ljudska inteligencija uveliko zavisi od uslova u kojima smo odrasli. Djeca koja nisu pothranjena i odrastaju u relativno nezagađenim uslovima u prosjeku postignu bolje rezultate od onih koji su na tom planu zakinuti.

Ali i genetika igra veliku ulogu u tome koliko smo inteligentni. Studije na blizancima pokazuju da se 50 do 80 odsto varijacija u inteligenciji može pripisati genima. Ali pronaći prave genetske varijante ili alele pokazalo se kao velik izazov.

Do sada studija DNK stotina hiljada osoba koje nisu u rodu pokazuje da samo 30 odsto varijanti prelaze s roditelja na djecu, tj. nasljedne su. Velika 'rupa' između studije na blizancima i genetskih istraživanja zbunjivala je naučnike.

Sada je više od 500 gena koji se dovode u vezu s inteligencijom identifikovano u najvećoj studiji tog tipa. Naučnici su koristili uzorke iz institucije UK Biobank i uporedili gene više od 240.000 osoba.

Njihova analiza je identifikovala 538 gena odgovornih za inteligenciju, kao i 187 regija ljudskog genoma zaslužnih za logičke procese i razmišljanje. Neki od tih gena su takođe vezani uz neke druge biološke procese, poput dugog života.

Ali, čak i sa tim novim saznanjima jako je teško predvidjeti nečiju inteligenciju iz njegovih gena. Od svih osoba čije su gene koristili u istraživanju samo od sedam odsto su tačno doveli u korelaciju gene i IQ (koji je nesavršeni pokazatelj inteligencije).