Zvijezda Sjevernjača, na latinskom Polaris, najbliža je sjevernom nebeskom polu Zemlje, a ujedno je i najsjajnija zvijezda sazviježđa Mali medvjed.Astrofizičari dobijaju nepodudarne podatke, uprkos preciznim proračunima, dok Sjevernjača zasljepljuje i najnaprednije teleskope.

Već stoljećima ova zvijezda, koja se nalazi skoro tačno iznad Sjevernog pola, služi putnicima orijentirati se bez kompasa. Ona je ujedno i Zemlji najbliža Cefeida, posebna klasa zvijezda koje neprestano pulsiraju. Posljednja ispitivanja pokazuju da puno toga još ne znamo o ovoj zvijezdi, kao i da se ona ne uklapa ni u jedan zvjezdani model koji primjenjuju astrofizičari.

Postoji nekoliko načina kako izračunati masu, starost i udaljenost zvijezde poput Sjevernjače. Jedna od njih je metoda zvana model zvjezdane evolucije. Pomoću nje, naučnici proučavaju sjaj, boju i tempo kojim zvijezda pulsira, a potom se ti podaci koriste kako bi se odredila veličina zvijezde, intenzitet kojim sjaji i u kojoj je fazi života. Tako astrofizičari mogu vrlo lako matematičkim putem utvrditi njenu udaljenost od Zemlje, prenosi Live Science.

Modeli koje astrofizičari primjenjuju su izuzetno precizni. Ipak, kada se ovim putem dobiveni podaci uporede s mjerenjima svemirskog teleskopa Hubble i drugim proračunima, dolazi do nepodudarnosti. Oko zvijezde Sjevernjače orbitira i zvijezda Polaris B, njen saputnik slabijeg sjaja. Iako su zvijezde u binarnom sustavu kao što je ovaj otprilike iste veličine, proračuni pokazuju da je Polaris B zapravo daleko stariji od Sjevernjače. Osim toga, model zvjezdane evolucije izračunao je da je masa Sjevernjače sedam puta veća od našeg Sunca, dok mjerenja drugačijom metodom nalažu da je njena masa 3,75 puta veća, što je velika i zbunjujuća razlika.

Naučnici pretpostavljaju da je došlo do greške prilikom mjerenja. S obzirom da se Sjevernjača nalazi iznad Sjevernog pola Zemlje, izvan dometa je većini teleskopa, dok su precizniji teleskopi namijenjeni promatranju zvijezda koje su udaljenije i slabijeg sjaja. Za njih je Sjevernjača previše jarka. Štaviše, zasljepljuje ih.

Postoji još jedna teorija koja nalaže da je Sjevernjača nastala sudarom dvije zvijezde prije nekoliko miliona godina, šta ju je revitaliziralo, a to bi moglo objasniti i zašto nijedan model proračunavanja nije primjenjiv u ovom slučaju. Astrofizičari se slažu da za ovu tvrdnju, iako nije nemoguća, nisu pronađeni temeljni dokazi, te, stoga, zvijezda Sjevernjača ostaje misterija za sada.

Pacovi sve više liče na ljude po ponašanju i navikama koje usvajaju, ali i po bolestima koje ih pogađaju i po načinu na koji im se menja genetska struktura, pokazalo je istraživanje naučnika.

Promene u DNK pacova pokazuju da su skloniji zdravstvenim problemima koje imaju i ljudi zbog načina života i navika, prenosi "Gardijan" rezultate istraživanja grupe naučnika, objavljene u naučnom onlajn časopisu Viorxiv.

Baš kao i ljudi, i pacovi koji žive u velikim gradovima skloniji su stresu, zdravstvenim rizicima zbog zagađenja vazduha ili zbog nekvalitetne ishrane.

"Znamo da su pacovi na neverovatan način promenili svoje ponašanje i ishranu, na način sličan ljudskom društvu. Tako, recimo, možemo u Njujorku videti pacove koji se hrane omiljenom hranom stanovnika tog grada, kao što su đevreci i pivo, ili u Pariz kako jedu kroasane i maslac. Oni se prilagođavaju na neverovatan način", rekao je Arbel Harpak, genetičar sa njujorškog Kolumbija univerziteta, koji je predvodio tim naučnika.

Oni su upoređivali DNK 29 pacova koji žive u Njujorku i njihovih srodnika iz provincije na severoistoku Kine. Kako je utvrđeno, izmene u DNK su značajne u zavisnosti od toga gde pacovi žive.

Najveće promene zabeležene su na genima odgovornim za ishranu, ponašanje i kretanje. One odražavaju potrebu pacova da se prilagođavaju životu u zajednici sa ljudima, pa su im tako i navike slične kao kod ljudi među kojima žive.

"Ishrana ljudi i pacova menja se na sličan način - i jedni i drugi sve više jedu prerađene šećere i masti. Zbog toga su zdravstveni rizici kod ljudi i pacova slični", tvrde naučnici u istraživanju.

Studenti i stručnjaci koji rade na NASA-inom projektu OSIRIS-REx slučajno su prilikom snimanja udaljenog asteroida Bennua uhvatili mlaz iz crne rupe koja je od nas udaljena 30 tisuća svjetlosnih godina.

REXIS, instrument veličine kutije za cipele, nalazi se na letjelici OSIRIS-REx koja orbitira oko Bennua i mjeri njegovo rendgensko zračenje. Izradili su ga studenti i stručnjaci s MIT-ja i Harvarda. Rendgenske ili X-zrake oblik su elektromagnetskog zračenja, poput vidljive svjetlosti, ali s mnogo većom energijom.

11. studenog 2019. godine REXIS je snimio rendgenske zrake koje su dolazile odmah pored ruba asteroida, piše NASA.

"Provjerili smo položaj tog objekta i nismo našli da je katalogiziran, odnosno da je već prije uočen", rekao je astrofizičar Branden Allen s Harvarda, mentor studenta koji je prvi uočio ovaj signal.

Nakon daljnje analize znanstvenici su utvrdili da je svjetleći objekt zapravo tek otkrivena crna rupa koju su samo tjedan dana ranije prvi put uočili japanski stručnjaci. No, REXIS je aktivnost crne rupe snimio kada se nalazio milijunima kilometara daleko od Zemlje, odnosno radi se o prvoj snimci ovog fenomena iz međuplanetarnog prostora.

"Ponosni smo na ovu snimku jer to znači da REXIS funkcionira u skladu s očekivanjima i na razini drugih NASA-inih znanstvenih instrumenata", rekla je Madeline Lambert, studentica s MIT-ja koja je dizajnirala komandne sekvence ovog instrumenta.

Rendgenski mlazovi, poput ovih koje je emitirala novootkrivena crna rupe, mogu se promatrati samo iz svemira jer na Zemlji atmosfera stvara obruč koji nas štiti od X-zraka. Crna rupa stvara ovakve rendgenske emisije kada uvuče materiju iz zvijezde koja oko nje orbitira. Kada materija upada u disk koji okružuje crnu rupu, oslobađa se ogromna količina energije; prvenstveno u obliku rendgenskih zraka.

Potraga za životom na Marsu privlači sve veću pažnju naučnika i to s dobrim razlogom...

U posljednjih nekoliko godina saznali smo mnogo o geološkoj raznolikosti i historiji ove planete, pa su astronomi sve optimističniji da će otkriti tragove života, sadašnjeg ili nekadašnjeg, piše En-Bi-Si njuz.

Pitanje života na Marsu zahteva novi naučni koncept i znanje o tome gde bi trebalo vršiti istraživanja na Crvenoj planeti.

Astrobiolozi i drugi stručnjaci bavili su se nekim od ovih pitanja na naučnoj konferenciji u Novom Meksiku. Oni su raspravljali o tome koji je najefikasniji način potrage za životom na Marsu, sa sistemima za prikupljanje uzoraka i bez njih. U takve sisteme spada i Mars 2020 rover, vozilo koje je dizajnirala NASA i koje će na leto ove godine biti lansirano u svemir kako bi stiglo na Crvenu planetu i počelo s prikupljanjem uzoraka koji bi mogli biti korisni istraživačima.

Duboke pećine kriju živa bića?

Učensnici konferencije složili su se da je život na Marsu najbolje tražiti u dubokim podzemnim pećinama i u soli i ledu. Suha i hladna površina Marsa, s visokim stepenom radijacije, smatra se nenaseljenom, ali podzemni prolazi hipotetički mogu biti pogodni za život, jer možda imaju sposobnost zaštititi živa bića od površinskih faktora, prenosi portal Kliks.

Vlada Stamenković, naučnik koji radi u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni u Kaliforniji, podržao je ideju o proučavanju podzemlja.

"Površina Marsa je neprijateljsko okruženje pod radijacijom, gde tekuća voda ne može dugo opstati. Najmanja je verovatnoća da će se na površini naći život. Podzemne vode bi mogle biti jedino stanište trenutnog života na Marsu, ako on i dalje postoji", izjavio je on.

Znanstvenici smatraju da su naprednom tehnologijom u jednoj svemirskoj stijeni koja je pala na Zemlju prije 30 godina pronašli netaknuti izvanzemaljski protein.

Ako se potvrde njihovi nalazi, radit će se o prvom pronađenom proteinu koji ne potječe sa Zemlje.

Fizičar Malcolm McGeoch iz korporacije PLEX i njegovi kolege koristili su suvremenu tehnologiju masene spektrometrije kako bi analizirali aminokiseline u meteoritu Acfer 086, koji je pronađen u Alžiru 1990. godine, piše Science Alert.

Novootkriveni protein

Iako izvanzemaljski protein nije automatski i dokaz izvanzemaljskog života jer proteini mogu nastati iz raznih prirodnih procesa, život, koliko nam je poznato, ne može postojati bez ovih građevinskih blokova.

Tim je u meteoritu pronašao jači signal aminokiseline glicin i otkrio da je ona povezana s drugim elementima, poput željeza i litija. Kasnije je shvatio da ta aminokiselina ne postoji samostalno, već da je dio novootkrivenog proteina koji su nazvali hemolitin.

Iako hemolitin po strukturi nalikuje zemaljskim proteinima, njegov omjer deuterija i vodika ne odgovara ničemu na Zemlji, ali je u skladu s onim za što se očekuje da će se naći na kometu. Znanstvenici stoga smatraju da je ovaj protein izvanzemaljskog podrijetla i da se vjerojatno formirao u proto-solarnom disku prije više od 4,6 milijardi godina.

Znanstvenici su otkrili naznake kolosalne svemirske eksplozije, pet puta veće od bilo koje druge poznate eksplozije u svemiru.

Smatraju da ju je uzrokovalo ogromno oslobađanje energije iz supermasivne crne rupe koja je od Zemlje udaljena nekih 390 milijuna svjetlosnih godina i da je ovaj događaj ostavio za sobom ogromnu udubinu u galaktičkom skupu Ophiuchus, piše BBC.

Astronomi već neko vrijeme proučavaju ovaj divovski skup galaksija jer su primijetili kako ima neobično zakrivljen rub. Sada smatraju kako bi razlog tome mogla biti ogromna šupljina unutar plinova koji se nalaze u tom galaktičkom skupu, a koju su stvorile emisije iz središnje crne rupe.

Znanstvenici su isprva sumnjali u ovo objašnjenje jer je udubina izuzetno velika, u nju bismo mogli smjestiti 15 zaredanih Mliječnih staza (naših galaksija). No, njihovu teoriju potvrdili su novi podaci s teleskopa Murchison Widefield Array (MWA) u Australiji i Giant Metrewave Radio Telescope (GMRT) u Indiji.

Istraživanje naziva Discovery of a Giant Radio Fossil in the Ophiuchus Galaxy Cluster objavljeno je u znanstvenom časopisu The Astrophysical Journal.

Mali asteroid 2020 CD3 je privremeno postao novi prirodni satelit Zemlje, objavio je Centar malih planeta Smitsonovske astrofizičke opservatorije.

"Integracije orbita ukazuju da je ovaj objekat privremeno u blizini Zemlje. Nisu otkriveni znakovi smetnji, prouzrokovani pritiskom zbog sunčevog zračenja i nije uočena nikakva povezanost sa poznatim veštačkim objektom", piše u dokumentu.


Stručnjacima je preporučeno da nastave sa posmatranjima objekta.

Prema poznatim podacima, asteroid je veličine od jedan do šest metara.

"Zaista postoje takozvani Zemljini kvazi-sateliti s prilično brzom orbitom. Kada govorimo o satelitu, mislimo na to da se kreće kružnom orbitom kao Međunarodna svemirska stanica, ali kretanje ovog objekta je mnogo komplikovanije. On se kreće istom brzinom kao i Zemlja ne udaljavajući se mnnogo od nje i obrazujući privremenu orbitu. Takvi objekti ne opstanu dugo u orbiti, a mogu pratiti Zemlju nekoliko godina ili nekoliko decenija", objasnio je naučni direktor Astronomskog instituta Ruske akademije nauka Boris Šustov.

Neke činjenice, poput one da je svim životinjama potreban kiseonik da bi živjele, čine se nepobitnim. Naravno, sve dok se ne dokaže suprotno, a to su upravo naučnici uradili.

Naučnici su otkrili parazita koji nema mitohondrijski genom i to je prvi višećelijski organizam kojem je utvrđen taj nedostatak.

To, međutim, ne znači da ne diše, već u stvari u potpunosti živi bez kiseonika.

Otkriće ne samo da mijenja naše razumijevanje kako život može da se razvija na Zemlji, već ima velike posljedice i implikacije u potrazi za životom van naše planete.

Sposobnost da se metabolizuje kiseonik, odnosno da se diše, počela je pre 1,45 milijardi godina. Velike arheje progutale su male bakterije, a nekako je novi dom bakteriji bio pogodan i njoj i njenom domaćinu, pa su ostali zajedno.

Simbiotski odnos rezultirao je zajedničkom evolucijom oba organizma, a vremenom su bakterije postale mitihondrije. Svaka ćelija u našem tijelu, sem crvenih krvnih zrnaca, ima veliki broj mitohondrija, a one su ključne za proces disanja.

Mitohondrije razlažu kiseonik na adenozin-trifosfat, koji višećelijski organizmi koriste za ćelijske procese.

Poznato je i da su se neki organizmi adaptirali da žive u sredinama sa slabom koncentracijom kiseonika. Neki jednoćelijski organizmi razvili su organele slične mitohondrijama koje podržavaju anaerobni metabolizam.

Međutim, mogućnost da višećelijski organizmi budu isključivo anaerobni dugo je predmet debate u naučnim krugovima.

Mars možda izgleda suho i prašnjavo izvana, no ima iznenađujuće živahan unutarnji život, prema novim otkrićima misije InSight američke svemirske agencije NASA-e.

Lander InSight koji se spustio na crveni planet prije 15 mjeseci otkrio je mnogo seizmičkih aktivnosti, neočekivano snažno lokalno magnetsko polje i oko 10.000 vrtloga vjetra koji su prešli preko površine Marsa.

Otkriće objavljeno u ponedjeljak u časopisima Nature Geoscience i Nature Communications pomoći će znanstvenicima da otkriju tajne unutrašnjosti Marsa i razumiju zašto izgleda toliko drukčije od Zemlje.

"Ono što nam ovi rezultati stvarno pokazuju je da je Mars danas aktivni planet", kaže Bruce Banerdt, glavni voditelj misije čije je sjedište u Kaliforniji.

InSight se nalazi u 30-ak metara širokom krateru na vulkanskoj visoravni na kojoj su tvari na površini planeta starosti od 3,7 milijarda do samo 2,5 milijuna godina.

Oko 2500 kilometara dalje nalazi se vulkansko područje prepuno dokaza o rijekama lave i znakova da je tekuća voda nekad tekla površinom.

"Sve što je bilo aktivno u zadnjih nekoliko milijuna godina može biti aktivno i danas, posebno u dubini" kaže Banerdt.

Lander ima seizmometar koji mjeri potrese u gornjim slojevima Marsa i opremljen je senzorima za temperaturu, vjetar i magnetski pritisak.

Dok klimatske promjene i sve nepogode koje one sa sobom nose i dalje niječe i sam predsjednik SAD-a Donald Trump, američki stručnjaci s kalifornijskog Sveučilišta imaju loše vijesti za sve nas. Prema njihovom novom istraživanju, klimatske promjene donijet će svijetu ekonomsku recesiju kakvu još nismo vidjeli, piše Independent. Istraživanje naziva "Energy Finance Must Account for Extreme Weather Risk " objavljeno je u publikaciji "Nature Energy".

Tržišta se nedovoljno obračunavaju s učestalim ekstremnim vremenskim prilikama koje donose smrtonosne toplinske valove, jake oluje, požare i poplave. Očito tržišta nisu spremna za to, a upravo to povećava mogućnost iznenadne korekcije u slučaju ozbiljnih problema.

"Ako tržište ne obavi bolji posao u slučaju klimatskih promjena, mogli bismo imati recesiju kakvu nikada prije nismo vidjeli", rekao je Paul Griffin, profesor računovodstva sa škole menadžmenta u sklopu Sveučilišta u Kaliforniji.

Ovo istraživanje otkrilo je da postoji ogroman broj "neocijenjenih rizika" na energetskom tržištu, što predstavlja nepoštivanje čimbenika koji bi mogli značajno utjecati na budućnost poslovanja u svijetu. Što se tiče SAD-a, prerada nafte u Zaljevu izloženija je olujama i porastu razine mora, dok su ostale rafinerije nafte na sjeveru Kalifornije izložene obalnim poplava.

Izloženost takvim rizicima može se umanjiti odgovarajućim policama osiguranja, ali kako se različite opasnosti koje su izložene klimatskim padom brzo pojačavaju, nije jasno hoće li osiguravajuća društva imati kapacitet za popunjavanje ovog jaza, sugerira istraživanje.

Profesor Griffin kaže da trenutno energetske tvrtke nose velik dio tog rizika i da tržište mora bolje procijeniti rizik i uložiti u cijene vrijednosnih papira. Osim toga, istraživanje je došlo do zaključka da ekstremno visoke temperature, poput onih u Europi i SAD-u u ljeto 2019., imaju niz ekonomskih učinaka. Takvi toplinski valovi mogu biti smrtonosni te mogu narušiti poljoprivredu, kao i naštetiti ljudskom zdravlju te zaustaviti gospodarski rast. Isto tako, toplinski valovi mogu zatvoriti velike dijelove ključne energetske infrastrukture.