Znanost i tehnologijaS


Brain

Kako muški DNA dospijeva u ženski mozak

dnk mozak
Jedna studija objavljena na PlosOne otkriva nam da popriličan broj ženskih mozgova sadrži muški DNA. Ovaj genetski materijal najvjerojatnije prelazi u tijelo majke za vrijeme trudnoće u kojoj nosi muški fetus. Iako je već poznato da fetalne stanice mogu prijeći u tijelo majke, dosad je bilo nepoznato da te stanice mogu dospjeti i do mozga, jer krv u mozgu obično blokira velike molekule i strane supstance i onemogućuje njihov prodor u mozak.

Kako bi istražili mikrokimerizam - prisutnost stanica genetski različitih od onih u tijelu domaćina - istraživači su ispitali uzorke iz obdukcija 59 pacijentica među kojima je bilo onih bez neuroloških poremećaja, kao i onih koje su patile od Alzheimerove bolesti.

Znanstvenici su ustanovili da kod 63% žena mozak sadrži muške stanice raspoređene po čitavom organu. Taj mikrokimerizam ne blijedi vremenom: u mozgu 94-godišnje žene još uvijek su se nalazile muške stanice. Zanimljivo je da su mozgovi ispitanica s Alzheimerovom bolesti u bitno manjoj mjeri sadržavali muške stanice. Neke ih uopće nisu imale, a one koje jesu, imale su ih u manjem broju nego zdrave ispitanice.

Komentar: Studija iz 2017. navodi da žene zadržavaju i nose žive DNK ćelije od svakog muškarca sa kojim su imale seksualni odnos.


Comet 2

Uskoro će nas posjetiti komet koji su posljednji put vidjeli neandertalci prije 50.000 godina

Astronomi ističu kako će komet, kad bude prolazio pored Zemlje, biti vidljiv i golim okom, pod uvjetom da to vremenski uvjeti 1. veljače dopuste.

Comet C/2022 E3 (ZTF)
© Hisayoshi Sato via NASA/JPL-CaltechSlika kometa C/2022 E3 (ZTF) koju je snimio astrofotograf Hisayoshi Sato kako se vidi na fotografiji iz NASA-inog videa.
Komet, koji je u blizini Zemlje bio posljednji put kad su neandertalci šetali ovim prostorima, ponovno se vraća. Radi se o kometu C/2022 E3 (ZTF) koji je u našem susjedstvu bio prije 50 tisuća godina, a početkom veljače 2023. godine proći će pored Zemlje na udaljenosti od 41,8 milijuna kilometara. Trenutno je komet udaljen od Zemlje oko 178 milijuna kilometara.

Iako je prilično star, komet je službeno otkriven tek u ožujku 2022. godine, a znanstvenici su nedavno objavili i prvu fotografiju koja otkriva njegovu zelenu boju i žuti rep sastavljen od prašine.

Astronomi ističu kako će komet, kad bude prolazio pored Zemlje, biti vidljiv i golim okom, pod uvjetom da to vremenski uvjeti 1. veljače dopuste.

Komentar: Kometi koji će biti vidljivi na nebu u 2023.


Jupiter

40-godišnja studija otkriva misteriozne obrasce u temperaturama na Jupiteru

Za neka od najkorisnijih otkrića o udaljenim objektima potrebno je vrijeme. Na primjer, nekoliko generacija planetarnih znanstvenika proučavaju oblake Jupitera od kasnih 1970-ih. Njihova zapažanja su se fokusirala na gornju troposferu planete. Rezultati pokazuju neočekivane obrasce u tome kako se temperatura Jupiterovih pojaseva i zona mijenjaju tijekom vremena.
jupiter
© ESO / LN Fletcher, NAOJSlika 1: (lijevo) kompozitne slike Jupitera u boji na valnim duljinama od 8,6 i 10,7 mikrona, dobivene VLT-om u veljači, odnosno ožujku 2016. Boje predstavljaju temperature i naoblaku: tamnija područja su hladna i oblačna, a svjetlija područja su toplija i bez oblaka. (Desno) Jupiter na valnoj duljini od 18 mikrona dobiven u svibnju 2019. s COMICS-om na Subaru teleskopu.
Te temperature rastu i padaju u ciklusima koji nisu vezani za godišnja doba. To je neobično jer znanstvenici nisu očekivali da će pronaći tako redovite varijacije. To bi moglo biti zbog Jupiterovog vrlo blagog nagiba oko svoje ose. Četiri decenije promatranja također su otkrile vezu između temperaturnih pomeranja u regijama udaljenim nekoliko tisuća kilometara. Kako su se temperature rasle na određenim geografskim širinama u dijelovima sjeverne hemisfere Jovijana, one su padale na istim geografskim širinama na južnoj hemisferi. Postoji li veza?

"To je bilo najviše iznenađujuće od svega", rekao je Glenn Orton, viši znanstvenik u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon i glavni autor studije zasnovane na zapažanjima. "Pronašli smo vezu između toga kako su temperature varirale na vrlo udaljenim geografskim širinama. To je sličan fenomen koji vidimo na Zemlji, gdje vremenski i klimatski obrasci u jednoj regiji mogu imati primjetan utjecaj na vrijeme na drugim mjestima, s obrascima varijabilnosti koji su naizgled 'telekonektovani' na ogromnim udaljenostima kroz atmosferu."

Comet

Kometi koji će biti vidljivi na nebu u 2023.

komet
© Jauerling, AustrijaComet C/2022 E3 ZTF Snimio Michael Jaeger 22. prosinca 2022.
Kroz unutrašnjost Sunčevog sustava u 2023. godini proći će čak deset kometa koji će doseći magnitudu iznosa 10 ili svjetlije i tako biti vidljivi malim teleskopima, dalekozorima ili čak golim okom.

Glavna značajka koja razlikuje komete od asteroida ta je što su oni periodični — putuju oko Sunca po određenoj putanji i periodički se vraćaju tamo gdje su već bili. Koliko brzo će se vratiti naravno ovisi o veličini njihove putanje i brzini kojom se kreću. Kometima s najdužim periodima može trebati i više od tisuću godina da naprave jedan krug, a s druge strane neki to učine u svega nekoliko godina.

Jednom kad se komet počne približavati Suncu, tj. kad krene dosezati svoj perihel (točku kad je najbliži Suncu), on obično postaje vidljiv i sa Zemlje, pogotovo ako se radi o većem kometu. Dolazak nekih od kometa, zapravo, iznimno je spektakularan astronomski događaj koji se iščekuje godinama, kao što je slučaj primjerice s Halleyjevim kometom (povratak 2061.), Swift-Tuttleom (2126.) ili Hale-Boppom (4385. ± dvije godine).

Komentar: Pogledajte također:


Galaxy

Zašto je apsurdno misliti da smo sami u svemiru

svemir
Samo u našoj galaksiji postoji preko 300 milijuna svjetova s uvjetima pogodnim za život, a u vidljivom svemiru skriva se oko 2 bilijuna galaksija!

Život u svemiru

Zašto je apsurdno misliti da samo na Zemlji postoji život? Pa, najjednostavnije rečeno, zbog matematičke vjerojatnosti. No, dopustite mi da elaboriram i prezentiram konkretne brojeve.

Jesmo li sami u svemiru? Ima li života negdje drugdje? Ovo su vjerojatno dva najtraženija odgovora u povijesti čovječanstva. Ako pogledamo koliko smo naučili o svemiru u posljednjih nekoliko desetljeća onda bismo vjerojatno trebali znati odgovor. Naime, istraživanjima smo stekli mnoga nova znanja o našem kozmičkom susjedstvu, a i dalje nastavljamo s istraživanjem. S novom tehnologijom kao što je svemirski teleskop James Webb, naše je razumijevanje svemira jasnije nego ikada prije.

Galaxy

James Webb fotografirao je galaksiju s aktivnom jezgrom

Galaksija NGC 7469
© ESA/Webb, NASA & CSA, L. Armus, AS EvansGalaksija NGC 7469 kako ju je snimio James Webb
Revolucionarni svemirski teleskop James Webb snimio je blistavu spiralnu galaksiju NGC 7469 koja je 'licem' okrenuta prema Zemlji.

Spektakularan kraj godine

Web završava godinu spektakularnom slikom NGC 7469 - blistave spiralne galaksije koja je 'licem' okrenuta prema Zemlji, promjera približno 90.000 svjetlosnih godina. Galaksija se nalazi otprilike 220 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje u zviježđu Pegaz.

Ova spiralna galaksija nedavno je proučavana u sklopu istraživanja Great Observatories All-sky LIRGs Survey (GOALS), čiji je cilj proučavanje fizike formiranja zvijezda, rasta crne rupe i povratnih informacija u četiri obližnje, spajajuće blistave infracrvene galaksije.

NGC 7469

NGC 7469 dom je aktivne galaktičke jezgre (AGN) - izuzetno svijetlog središnjeg područja kojim dominira svjetlost koju emitiraju prašina i plin dok padaju u središnju crnu rupu galaksije. Ova galaksija pruža astronomima jedinstvenu priliku za proučavanje odnosa između AGN-ova i aktivnosti praska zvijezda budući da galaksija sadrži AGN koji je okružen prstenom praska zvijezda na udaljenosti od samo 1500 svjetlosnih godina.

Mars

Na Marsu zabilježen snažan potres koji je trajao 10 sati, sumnja se da je uzrok udar meteora

mars
Snažan, rekordan potres koji je potresao Mars u svibnju ove godine bio je najmanje pet puta jači od prethodnog rekordera, pokazalo je novo istraživanje. Nejasno je koji je bio izvor potresa, ali je definitivno bio neobičan. Osim što je to bio najjači potres dosad zabilježen na Marsu, bio je i najduži po značajnoj dužini, jer je crveni planet tresao 10 sati.

"Energija koju je oslobodio ovaj pojedinačni potres jednaka je kumulativnoj energiji svih drugih potresa koje smo do sada vidjeli", kaže seizmolog John Clinton sa Švicarskog saveznog instituta za tehnologiju u Švicarskoj, "i iako je događaj bio udaljen više od 2000 kilometara (1200 milja), valovi zabilježeni na InSightu bili su toliko veliki da su gotovo zasitili naš seizmometar."

Komentar: Live Science piše:
"Energija koju je oslobodio ovaj pojedinačni potres ekvivalentna je kumulativnoj energiji svih drugih potresa koje smo do sada vidjeli, a iako je događaj bio udaljen preko 1200 milja [1931 kilometar], valovi zabilježeni na InSightu bili su toliko veliki da su gotovo zasićeni naš seizmometar," John Clinton , koautor studije i seizmolog na Švicarskom saveznom institutu za tehnologiju u Zürichu, rekao je u izjavi.

...
Samo je jedan od dva tipa valova opažen na Marsu prije i, što je ključno, samo nakon udara meteorita, nikada tijekom potresa.
Da bi razumjeli promjene koje se događaju na Zemlji i generalno u našem Solarnom sustavu, pročitajte knjigu "Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza" Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk (prevedenu na hrvatski jezik, knjigu možete čitati i ovdje), te njezin nastavak "Susreti s kometima: Naglo smrznuti mamuti, pražnjenje između Marsa i Zemlje, komet Venera i 3600-godišnji ciklus kometa".


Arrow Up

Znanstvenici postižu napredak u nuklearnoj fuziji

fuzija
© Damien Jemison, Lawrence Livermore National LabratoryFuzijski rekord postignut je u National Ignition Facility u kalifornijskom Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore, koji pali fuziono gorivo s nizom od 192 lasera. Ovi laseri postižu visoke energije dijelom zahvaljujući uređajima koji se nazivaju pretpojačala (vidi se ovdje).
Nakon nekoliko važnih koraka u razvoju i razumijevanju nuklearne fuzije postavlja se pitanje jesmo li blizu realizacije fuzijske nuklearne elektrane?

Pogled u budućnost

Nakon onoga što se pozdravlja kao 'veliki napredak' u području fuzijske energije, Ministarstvo energetike SAD-a pokušava uvesti tehnologiju u praktičnu primjenu. Točnije, započeli su s ulaganjem u razvoj fuzijskog pilot-postrojenja.

Ranije ovog mjeseca istraživači Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore kojeg podupire vlada SAD-a upotrijebili su "najveći laserski sustav s najvećom energijom na svijetu" kako bi raspršili svjetlo na male kapsule goriva (deuterij-tricij) te su uspjeli izvući više energije nego što su odaslali. Ovaj eksperiment mogao bi biti prvi korak u dugo čekanom početku 'gradnje ceste' prema fuzijskoj nuklearnoj elektrani.

Riječ je o nečemu što znanstvenici pokušavaju postići barem od 1950-ih. Stručnjaci kažu da eksperiment "pruža dokaz da je to moguće," pojasnio je Mark Herrmann, direktor programa za fiziku u Livermoreu.

Komentar: Pogledajte i:


Mars

NASA-in lander InSight na Marsu utihnuo nakon 4 godine

NASA-IN lander InSight
© NASANASA-in lander InSight
NASA-IN lander InSight je vjerojatno poslao svoju posljednju snimku s površine Marsa. Otkako je početkom 2019. započeo s prikupljanjem podataka, lander je otkrio mnoge fascinantne stvari o unutrašnjosti Crvenog planeta.

Primjerice, ustanovio je da Mars nije seizmički "mrtav" kao što smo prije pretpostavljali, već da mu tlo ponekad podrhtava, što sugerira da ispod regije Cerberus Fossae ima vulkanske aktivnosti. Do sada je zabilježio više od 1300 potresa, a u svibnju jedan izuzetno neobičan. Naime, osim što se radilo o najjačem potresu do sada uočenom na Crvenom planetu, bio je i najdulji - tresao je Mars čitavih deset sati.

InSight je lansiran u svibnju 2018., a na prašnjavi planet je sletio 26. studenog iste godine. Tijekom svog boravka na Marsu, entuzijastično je mjerio seizmičku aktivnost planeta i pokušao doznati kolika je temperatura u njegovoj unutrašnjosti.

No, naišao je na problem tijekom pokušaja mjerenja temperature, odnosno prilikom bušenja rupe od nekoliko metara. Naime, nakon samo nekoliko centimetara dubine došlo je do poteškoća. Bušilica je zapela i nije mogla dalje te je taj dio misije obustavljen.

Galaxy

Tim fizičara planira koristiti detektor gravitacijskih valova za traženje izvanzemaljskih sondi

slika
Tim fizičara s nekoliko različitih američkih institucija sudjelovao je u radu u kojem se raspravlja o korištenju detektora graviticijskih valova LIGO (Laser Interferometer Gravitational Wave Observatory) za traženje dokaza o naprednim izvanzemaljskim civilizacijama u Mliječnoj stazi. Tim je objavio svoj rad u pretisku na bazi arXiv.

Fermijev paradoks

Prema Fermijevom paradoksu, u svemiru, osobito u Mliječnoj stazi, trebale bi se nalaziti brojne napredne izvanzemaljske civilizacije. Stotine milijardi zvijezda i milijarde planeta u nastanjivim zonama, trebali bi polučiti na stotine milijuna naprednih vrsta. Međutim, zasad jedine konkretne dokaze za bilo kakav život u svemiru nalazimo jedino na Zemlji.

Fermijev paradoks najbolje oslikava citat samog fizičara Enrica Fermija koji je prije nešto više od 70 godina izjavio "Dobro pa gdje su svi?", aludirajući na činjenicu da u tom trenutku, kao ni danas, nema nikakvih signala koji bi upućivali na postojanje napredne civilizacije igdje u svemiru. Iz tog razloga, znanstvenici već dugo godina smišljaju sve kreativnije i kreativnije oblike potrage za životom u svemiru.