Šta se to događa u Jemenu što objašnjava ćutanje međunarodne zajednice, uprkos upornom kršenju Ženevske konvencije, koje je mnogo ozbiljnije nego u drugim ratovima koje su podržavale zapadne zemlje u Iraku, Siriji, Libiji, Gazi?

Dok je sva pažnja usmerena na Siriju, jedan drugi rat koji potresa Bliski istok prolazi nezapaženo. Razlozi zbog kojih je izbrisan sa zapadnih medijskih radara govore mnogo o prirodi današnjih vojnih operacija u svetu.

U ovom ratu je, prema podacima Ujedinjenih nacija, za šest meseci ubijeno oko 5.000 ljudi, od kojih je polovina civila. Oko milion i po ljudi su izbeglice u sopstvenoj zemlji. Kulturna baština, čija važnost ne zaostaje za baštinom Sirije, čije uništavanje je privuklo veliku pažnju i naišlo na snažne osude, svakodnevno nestaje u sukobima čiju razornu moć povećavaju „bombe koje padaju sa neba dan i noć“, kako glasi izveštaj organizacije „Amnesti internešenel“.


Šta se to događa u Jemenu što objašnjava ćutanje međunarodne zajednice, uprkos upornom kršenju Ženevske konvencije, koje je, prema izveštajima međunarodnih organizacija, mnogo ozbiljnije nego u drugim ratovima koje su podržavale zapadne zemlje u Iraku, Siriji, Libiji, Gazi?

Na čelu koalicije koju Ujedinjene nacije optužuju za ubijanje dve trećine civila i uništavanje imovine je Saudijska Arabija, a podržavaju je SAD. Njihova operacija bombardovanja, u kojoj učestvuju i Bahrein, Katar i Arapski Emirati, nazvana je „Obnavljanje nade“.

Izjave raznih američkih činovnika stvaraju utisak da je položaj objekata terorista najpoverljivija državna tajna SAD, izjavio je zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Rusije Igor Konašenkov.

„Analizirajući izjave raznih američkih činovnika stiče se utisak da je položaj objekata koje kontrolišu teroristi najbolje čuvana državna tajna u SAD. Predstavnici Pentagona i Stejt departmenta SAD sve vreme govore o njima, ali nikada ne govore gde se oni konkretno nalaze“, rekao je Konašenkov.

Prema njegovim rečima, pomoćnica američkog državnog sekretara Viktorija Nuland je ovih dana u američkom kongresu izjavila da je najveći broj napada ruske avijacije u Siriji navodno usmeren „na oblasti nad kojima je režim (sirijskog predsednika Bašara el) Asada izgubio kontrolu“, umesto na položaje terorista.


„Još jednom naglašavam, ruska avijacija u Siriji ne gađa oblasti, nego objekte terorističke infrastrukture“, rekao je Konašenkov.

On je podsetio da je Rusija zvanično na detaljnim kartama predala vojnim atašeima zemalja međunarodne koalicije koju predvode SAD detaljne informacije o objektima i oblastima koje kontrolišu teroristi u Siriji.

„Obratite pažnju, informacije koje smo mi dostavili nisu opovrgli ni Stejt department ni Pentagon. Zbog toga su, kako se kaže, komentari ovde suvišni“, zaključio je Konašenkov.

Francuski satirični magazin Šarli Ebdo na svojim stranicama objavio je karikature o katastrofi ruskog aviona „Airbus A321“ na Sinajskom poluostrvu, kada su poginule 224 osobe.

Na prvoj karikaturi su prikazani putnici aviona i njegovi ostaci koji lete ka glavama terorista, javlja AFP, prenosi Sahar. Potpis ispod nje glasi: „Ruska avijacija je pojačala bombardovanja“. Druga slika — lobanja među ostacima aviona i tijelima putnika koja govori o opasnosti letova sa ruskim niskobudžetnim kompanijama.

U Kremlju smatraju bogohuljenjem objavljivanje karikatura na temu katastrofe, izjavio je pres-sekretar predsjednika Rusije Dmitrij Peskov.
„Mi to kod nas nazivamo prostom riječju — skrnavljenje. To nema veze sa demokratijom, sa samoizražavanjem, ni sa čim — to je bezbožništvo“, rekao je Peskov novinarima.


Komentarišući televiziji Ren TV postupak francuskog lista, član Savjeta Federacije za međunarodne poslove Igor Morozov ocijenio ih je kao ruganje na sjećanje na žrtve nesreće.

„To je bogohuljenje i ruganje na sjećanje na one koji su postali žrtve te nesreće. To se ne može dozvoliti nekim medijima i listovima bez obzira u kojoj formi i u kojem žanru su oni specijalizovani“, naglasio je ruski zvaničnik.

Po riječima Morozova, potrebno je u okviru međuparlamentarnih razgovora izraditi zakon kojim se zabranjuje ruganje ovakvim tragedijama u medijima.

„Rugati se nesreći koja se dogodila na Sinaju je nedopustivo. Želja Šarli Ebdoa da bude originalan prosto šokira. Teško se sjećaš tragedije koja se dogodila u januaru 2015. godine u samom listu. Čini mi se da novinari sami provociraju nasilne akcije“, izjavio je član Savjeta Federacije.

Ruska federacija je nakon traženja pomoći od strane vlasti Arapske Republike Sirije i poslije dobijanja dozvole od strane ruskog parlamenta pokrenula zračne operacije udara na položaje terorista u Siriji i do sada je u napadima neutralisala najmanje 2.200 ciljeva, meta i položaja terorista DAIŠ-a u Siriji. Na osnovu posljednjeg vojnog izvještaja je saopšteno da je za ove operacije dnevno utrošeno oko 2,5 miliona dolara.

Internacionalni TV kanal SAHAR navodi da su posljednja saznanja ruske informativne agencije RBK o troškovima ruske vojne intervencije u Siriji potvrdila raniji izvještaj britanskog instituta za vojne i bezbjedonosne informacije AHS Jones u kojem se kaže da je visina troškova ruske vojne intervencije između 2,5 i 4 miliona dolara. U saopštenju ove ruske informativne agencije su u obzir uzete informacije o troškovima vojnih akcija, vangraničnih operacija, transporta, ratnih operacija, prava i prihoda učesnika tih operacija, cijena održavanja i iskorištavanja opreme i naoružanja, obezbjeđenje personela, ishrana, cijena goriva i municije.

Ruska federacija je na osnovu bezbjedonosnog sporazuma potpisanog sa Sirijom aktivirala 50 borbenih aviona tipa Suhoj, nekoliko borbenih hekikoptera MI-24 te grupu pomorske ratne grupe sa nekoliko ratnih brodica, izviđačko-špijunskom krstaricom i većim brojem bespilotnih letjelica koji se koriste na teritoriji Sirije zbog čega je došlo do nanošenja velikih gubitaka terorističkim skupinama na sirijskim ratištima.

Vladimir Putin, predsjednik Rusije, je odbio uvjete Saudijske Arabije o poletanju ruskih aviona iz zračne luke u Sana'ai.

Prema izvještaju Međunarodne televizije SAHAR, jedan od izvora međunarodnog aerodroma u Sana'ai kaže: "Saudijske invazije na Jemen još uvijek sprječavaju poletanje ruskih aviona iz aerodroma u Sana'ai."

Dalje kaže: "Rusi još uvijek nastoje obaviti razgovore sa režimom Saudijske Arabije, da bi se dogovorilo poletanje ruskih aviona koji su dovezli pomoć jemenskim civilima."

Saudijska Arabija i njeni saveznici su protiv poletanja ruskog aviona, te su postavili uvjet da se taj avion prvo odveze na jug Saudijske Arabije, na komisiju, što su Rusi odbili.

Rusko ministarstvo je kazalo: "U četvrtak je u Jemen sletio ruski avion, sa 23 tone humanitarne pomoći."

Prema izvještaju UN-a, od početka Saudijskih invazija na Jemen, stradalo je preko 5000 civila.

Najznačajniji izbori u novijoj Turskoj povijesti su održani u nedjelju 1. studenog i transformirali su Tursku od najmanje religijom dominirane zemlje od svih većinom islamskih naroda, kao što je Turska bila sve od kada je Mustafa Kemal Ataturk utemeljio nezavisnost Turske kao sekularne države 1922., do toga da je sada ne samo islamska, nego sunitsko islamska, što znači da će biti čvrsto u savezu sa sunitsko arapskim naftno-plinskim aristokracijama, a posebice s klanom Saud koji posjeduje Saudijsku Arabiju, te s klanom Thani koji posjeduje Katar. Oba klana upravljaju islamističkim organizacijama; Thaniji financiraju džihadističko Muslimansko bratstvo, a Saudi financiraju Al-Kaidu; i Thaniji i Saudi financiraju ISIS, te im pomažu da se samofinanciraju tako što im asistiraju u prodaji nafte na crnom tržištu, a koja se izvlači iz teritorija pod kontrolom ISIS-a.

Približno 90% Turaka su suniti, ali Ataturk je utemeljio Tursku kao potpuno sekularnu, stoga je ova sunitska turska većina bila politički neutralizirana od 1922., sve dok konzervativni sunitski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nije izabran za premijera 2003. godine. To se moglo dogoditi samo zato što Ataturk nije zapravo znao kako trajno razdvojiti crkvu od države. Kao što je Alex Tate sa Sveučilišta Georgetown napisao, sustav obrazovanja u Turskoj je takav da su "predavanja o vjeronauku obavezna u školama, gdje se podučava o načelima sunitskog islama. Ministarstvo vjerskih poslova, ogranak središnje vlade koji je službeno neovisan, nadzire vjersko obrazovanje, te džamije i imame u državi." Drugim riječima: sunitska propaganda se prenosi turskoj djeci, čak i nesunitskoj djeci. Takvo stanje se nastavilo čak i poslije Ataturka. Stoga, na psihološkom nivou, Turska je zapravo ostala sunitska islamska država, iako na političkom nivou nije bila islamska (poslije 1922.). Gotovo jedno stoljeće propagandnog promicanja sunizma generacijama Turaka nakon 1922., proizvelo je kulturni temelj na kojem je Erdogan vješto gradio, kako bi ponovno uspostavio sunitsku tursku islamsku državu.

Erdogan je zapravo ušao u politiku tijekom vremena kada je institucionalno sekularna turska vojska postajala sve više zabrinuta oko rastućih zahtjeva javnosti da se Turska vrati vladanju baziranom na religiji. (Nakon sve te prosunitske propagande u Turskoj, nije teško vidjeti zašto je taj osjećaj zabrinutosti rastao.)

"Assad je diktator." Često to čujem, na vijestima, u direktnim razgovorima s ljudima, te od slušatelja radio emisije koju vodim s još jednim urednikom. Pa ipak, još uvijek se iznenadim svaki put kad to čujem. Da budem potpuno iskren s vama, mislim da bih trebao početi s jednom šokantnom izjavom: ne mislim nužno da je diktator loša stvar. Uzmite si malo vremena da dođete k sebi.

Riječ "diktator" dolazi iz starog Rima, gdje je ured diktatora prvotno koristila osoba na period od šest mjeseci kako bi odrađivala specifične zadatke. Gaj Julije Cezar je modificirao trajanje ove pozicije na punu godinu dana, prije nego li je izglasan za doživotnog diktatora - perpetuo dictator.

Kao i svaka druga pozicija u javnoj službi, i pozicija diktatora se može zloupotrijebiti, kao što je to učinio Sulla u starom Rimu. Ipak, zloupotreba se ne događa uvijek. Ako je lider istinski dobronamjeran prema ljudima, te ako ima njihovu podršku, tada "dobronamjerna diktatura" ima nekoliko prednosti nad sustavom u kojem se nakon svake četiri godine ili slično, mijenja osoba u vladajućem uredu. Na primjer, kratkotrajni vladajući sustavi favoriziraju kratkotrajne ciljeve. Kakva je korist od dugoročnog planiranja ako se svakih par godina mijenjaju osobe na vlasti? To je problem s kojim se suočio Cezar: njegovi neprijatelji u redovima reakcionarske aristokratske oligarhije su jednostavno mogli poništiti zakone ili projekte koje je Cezar pokrenuo za vrijeme obnašanja dužnosti. Koja je uopće svrha pokušaja stvaranja dugotrajnih dobrotvornih promjena s takvom vrstom vlade? Dokle god lider drži do standarda donošenja mudrih odluka koje koriste državi, zašto ga se ne bi zadržalo na vlasti što duže, umjesto da ga nakon nekoliko godina zamijeni neki osrednji korporativni pijun.

No, čak i ako je značenje riječi diktator u antičkom Rimu imalo specifično značenje, danas se njom teži dočarati slike "zlog diktatora": obično čovjeka koji vlada doživotno (ili barem tijekom nekoliko desetljeća) s puno moći i, najvažnije od svega, tlači svoj vlastiti narod. Naravno, ako se tako definira, tada je diktator zaista loša stvar, iz jednostavnih razloga jer je po definiciji takva osoba zla. No, zapitajmo se, ima li ičega lošeg, u teoriji, ako netko doživotno služi, te ako drži u rukama puno moći?

Vojna operacija Rusije u Siriji umanjila je rizik od proboja terorističke organizacije Islamska država u Rusiju, izjavio je predsednik Čečenije Ramzan Kadirov.

„Ruski predsednik Vladimir Putin je na vreme uzeo stvar u svoje ruke i počeo da uništava teroriste u Siriji, jer je znao da će posledice biti direktno okrenute protiv Rusije. U terorističkim grupama nalazi se veliki broj terorista koji vode poreklo iz Rusije. Da se ruska vlast nije na vreme umešala, moglo je da ih bude mnogo više“, rekao je Kadirov.

Predsednik Čečenije takođe smatra da je Islamska država organizacija koju je stvorio Zapad, kao i da je ona ispunila svoj zadatak u Siriji.


„Zapadne specijalne službe više nemaju potrebe da borave u Siriji ili Iraku. Taj posao za njih radi Islamska država. Sada je vreme da članovi ID odu svojim kućama i da nastave sa terorističkim aktivnostima, kao što je to bilo u vreme Al Kaide“, rekao je Kadirov.

Čečenski predsednik je takođe ocenio da je Rusija postala neprijatelj broj jedan zapadnim specijalnim službama. „Oni to otvoreno pokazuju povećavanjem budžeta za informacionu propagandu protiv Rusije, uvođenjem sankcija i kriveći je za sve svoje grehe“, zaključio je Kadirov, gostujući na ruskoj televiziji NTV.

Ruska vlada je dala vijest o raspoređivanju ruskog raketnog sistema u Siriji.

Prema izvještaju PRESS TV-a, Viktor Bondarev, zapovjednik ruskih zračnih snaga, je dao vijest o raspoređivanju raketnih sistema na prostoru Sirije, radi osiguranja i zaštite vojnika.

Viktor Bondarev se pozvao na prijetnje pripadnika takozvane islamske države i kazao da je neophodno da se sačuvaju ruski vojnici, da im se osigura bezbjednost od mogućih napada terorističkih skupina.

Zapovjednih zračnih ruskih snaga je kazao: "Na određenim područjima Sirije ćemo rasporediti raketne sisteme."

Ruske vojne snage su od 30. septembra počele sa zračnim napadima na terorističke skupine širom Sirije.

Ruski zamjenik ministra obrane, Anatolij Antonov, rekao je kako ruske zračne snage u Siriji gađaju samo potvrđene terorističke mete kao što su one koje pripadaju ISIL-u te kako ruske snage ne ciljaju tzv. "umjerene" sirijske pobunjenike. Nadalje, rekao je kako Rusija procjenjuje da se oko 30,000 stranih ekstremista bori na strani ISIL-a.

"Naša avijacija i druga borbena sredstva ciljaju samo terorističke formacije na teritoriju Sirije. Udari se ne izvode na druge mete, recimo na snage tzv. 'umjerene' opozicije", istaknuo je Antonov.

Rekao je i kako Rusija intenzivno surađuje s regionalnim akterima - "Imamo stalnu direktnu komunikaciju s Turskom. Nastavljamo s konzultacijama s Izraelom, Egiptom i zemljama Perzijskog zaljeva. S Jordanom smo dogovorili stvaranje koordinacijskog centra u Ammanu. S našim američkim partnerima smo potpisali memorandum o sprečavanju incidenata", poručio je.