Irački premijer Adil Abdul Mahdi proglasio je trodnevnu žalošću, nakon što su smrtonosni prosvjedi od 1. listopada zapalili nekoliko provincija, uključujući glavni grad Bagdad. Period žalosti za ubijenima u prosvjedima, bilo demonstrantima ili sigurnosnim snagama, započeo je u četvrtak, rekao je premijer u televizijskom govoru u srijedu.

Ranije u nedjelju je iračko ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je da je broj poginulih u antivladinim prosvjedima u zemlji porastao na 104, uključujući osam pripadnika sigurnosti, dok je najmanje 6000 ranjeno.

U Bagdadu i drugim gradovima su od utorka, 1. listopada, izbili nasilni antivladini prosvjedi zbog čega su snage sigurnosti pucale i suzavcem napale prosvjedne mase.

Znakovito je da su demonstracije bile odgovor na internetsku kampanju za izražavanje bijesa zbog pogoršanja usluga u zemlji, žestoke korupcije i visoke stope nezaposlenosti. Međutim, Irak se s ovim i gorim problemima bori od okupacije 2003. godine, a poticanje na prosvjede putem društvenih mreža smo vidjeli tijekom Arapskog proljeća, kada su iskru prosvjednog vala zapalili takozvani "cyber kolaboracionisti", skupine mladih ljudi posebne obučene od inozemnih tajnih službi za mobilizaciju masa na internetu. Iračke službe su otkrile da je samo 7% objava na društvenim mrežama kojima se poziva na prosvjede bilo iz Iraka, preko 70% iz Saudijske Arabije, a ostatak iz drugih zemalja regije.

PROSVJEDI U IRAKU NISU "IRAČKI"

Prosvjedi u Iraku su usko povezani s onim što se događa na ostatku Bliskog istoka; okupacijom Palestine, agresijom na Jemen od strane koalicije koju vodi Saudijska Arabija, pritiscima na Libanon, invazijom i terorističkim ratom protiv Sirije i pritiscima na Iran.

U kontekstu sve većih pritisaka i agresija koje je Iran trpi od Sjedinjenih Država i njegovih cionističkih i vehabijskih saveznika na Bliskom istoku i uspješnog otpora Teherana u obrani svog suvereniteta, neprijateljske snage su tražile nove putove pritiska protiv savezničkih vlada i teritorija smještenih u blizini Irana. Ovog puta je na red došao Irak s već dobro poznatom strategijom provedbe Obojene revolucije, koja ipak nespretno propada zahvaljujući pragmatičnoj i čvrstoj odluci vlasti u Bagdadu da se suoče s bilo kojim pokušajem destabilizacije Iraka koristeći probleme koji očito devastiraju ionako uništenu zemlju, najviše ratovima koji bjesne Irakom od 2003.

Ukrajinski ministar spoljnih poslova Vadim Pristajko namerava da na sastanku Saveta ministara spoljnih poslova Evropske unije pozove partnere da "pritisnu" Rusiju po pitanju rešavanja sukoba u Donbasu.

Prema njegovim rečima, sada Kijev "preduzima određene prilično bolne korake, na koje deo društva reaguje protestima". Pristajko je rekao da ove odluke ukrajinskih vlasti ne bi trebalo "samo da vise u vazduhu". Ministar spoljnih poslova naglasio je da se Evropska unija mora založiti i podržati ove mere.

"Jer ako sada ne pritisnete Rusiju, situacija će se vratiti u stanje vojnog sukoba, to jest, mi ćemo ponovo početi da se štitimo", rekao je Pristajko u intervjuu za "Ukrinform".

On je napomenuo da Kijev takođe očekuje korake od Moskve "ka obnovi uspostavljanja suvereniteta nad okupiranim Donbasom".

Početkom oktobra kontakt-grupa za Ukrajinu usaglasila je "Štajnmajerovu formulu", koja podrazumeva održavanje izbora na teritorijama koje ne kontroliše Kijev u Donjeckoj i Luganskoj oblasti, prema ukrajinskom zakonu. Posle toga, ako posmatrači OEBS-a priznaju da su izbori u skladu sa standardima organizacije, na snagu stupa zakon o specijalnom statusu Donbasa.

Zbog potpisivanja "formule" u nekoliko ukrajinskih gradova održavaju se protesti.

Američke specijalne snage u blizini sirijskog pograničnog grada Kobanea u regionu Alep, večeras su se našle pod artiljerijskom vatrom s turskih položaja, javio je Pentagon. Među američkim vojnicima nema povređenih.

Pozivajući se na visokog zvaničnika Pentagona i iračkog kurdskog obaveštajnog službenika, "Njuzvik" je javio da se napad na pripadnike američke službe desio dok su izvodili operacije na brdu Maštenur, u gradu Kobaniju, većinski naseljenom Kurdima.

Posljednjih godina je financiranje Sorosa usmjereno na najmanje 22 skupine, uključujući 350.org, Amnesty International, Avaaz, Color of Change i People Action.

Od trenutka kada je Greta Thunberg govorila u Ujedinjenim narodima i kad je postala lice pokreta protiv klimatskih promjena, njezina uloga je prestala biti samo dječja igra. Nakon toga su razne skupine "progresivnih" aktivista, od kojih mnoge sponzorira milijarder George Soros, izašle na prosvjede, poznate kao "Global Climate Strike".

Međutim, pozlati "filantrop" Soros financira najmanje 22 takve grupe. Godišnje troši gotovo milijardu na njihovo održavanje. Ukupno 22 organizacije su uključene na popis međunarodnih ili američkih partnera pokreta za borbu protiv globalne klimatske krize. Od 2000. do 2017. su te organizacije dobile najmanje 24 854 592 dolara od Sorosove mreže "Otvoreno društvo".

20. rujna je Greta Thunberg stigla u New York, a istog dana su u mnogim zemljama počeli globalni prosvjedi. 27. rujna su u mnogim zemljama zakazani protesti. Stotine liberalnih skupina su dočekale svojih "pet minuta slave" i propagirale "svoju" ideju, uključujući 350.org, koja je domaćin internetske stranice "Global Climate Strike", te Earth Justice i Friends of the Earth.

Vox piše da su demonstracije 20. rujna privukle oko 4 milijuna aktivista. Podržali su ih NextGen America, demokratski kandidat Tom Steyer i Sierra Club.

U posljednjih nekoliko godina je najmanje 22 od ovih partnerskih skupina financirao Soros, uključujući 350.org, Amnesty International, Avaaz, Color of Change i People Action. Te su skupine imale različite programe povezane s klimom, od smanjenja globalnih emisija CO2, kampanje za 100 posto čistu energiju, zabrane novih projekata fosilnih goriva i organizacije pokreta za "zelena građanska prava".

Prorok propasti okoliša Bill McKibben osnovao je 2008. godine organizaciju "350". Naziv organizacije dolazi od željenog cilja ugljika manjeg od 350 ppm, a trenutna razina emisija je 415 ppm. Jedan ppm predstavlja jedan dio ili jednu česticu od ukupno 1 000 000.

Usprkos svemu, Turci i njihove islamističke milicije ranije obučene i naoružane na sjeveru provincije Aleppo i Raqqa, nezaustavljivo napreduju u teritoriju pod kontrolom Kurda na sjeveru Sirije. U prvom danu kampanje su uspjeli upasti na sirijski teritorij i zauzeti sela zapadno i istočno od Tal Abyada i Ras Al-Aina, te izbiti na cestu koja povezuje istočno sa zapadnim dijelom takozvanog "Sirijskog Kurdistana".

Civili u desetinama tisuća napuštaju ta područja, a zračni artiljerijski udari turskih snaga razaraju utvrde i zapovjedne centre kurdskih boraca. Scenarij po svemu podsjeća na kampanju u Afrinu, kada su YPG milicije odbile sporazum s Damaskom i vjerovale da će odbiti tursku ofenzivu, ali su nakon 2 mjeseca i 4 dana napustili posljednje selo u kantonu Afrin i predali ga turskim snagama i islamističkim proturskim milicijama.

Turska vojska je za sada fokusirana na ova dva grada i odbijanje napada kurskih boraca u Qamishliju, gdje Turci paze da ne uđu u sukob sa sirijskom vojskom koja kontrolira središte grada i izlaz prema jugu sa zračnom lukom, kao i granični prijelaz s Turskom. Iako sirijski Kurdi nemaju snage za napad na Tursku, borbe u ovom području se mogu tumačiti kao taktički sukob s ciljem da se u bitku uvuku Assadove trupe.

Glavne snage proturskih islamističkih milicija, kojih je ukupno oko 14 000, koncentrirane su na zapadu kurdskog područja, južno od Jarabulusa i na granici sa Sirijom.

Turska se snažno oslanja na zračne udare i artiljerijsku vatru. U masovni zračnim napadima sudjeluju deseci zrakoplova i bespilotnih letjelica. Glavni ciljevi bila su kurdska uporišta, terenski kampovi, skladišta streljiva, utvrde u blizini Qamishlija i drugi manji ciljevi.

Neki su objekti potpuno uništeni, a broj žrtava je nepoznat. Također, turska teška artiljerija granatira kurdske položaje na granici i okolnim selima. Kurdi izvještavaju o nekoliko ubijenih civila i desecima tisuća izbjeglica. Tursko zrakoplovstvo koje polijeće iz zračnih baza Incirlik i Konya poduprt je velikom aktivnošću izviđačkih i napadačkih dronova.

Kao odgovor na napad, Kurdi su u prvom danu kampanje granatirali turske gradove Karkamysh, Nusaybin, ali i sirijske gradove Jarabulus i Genderis koje su okupirali Turci. Granatirani su i položaji Turaka na samoj granici s turske strane.

U takozvanoj "Rojavi" je najavljena dobrovoljna mobilizacija, a stanovnike se poziva da uzmu oružje i odbiju tursku agresiju. U gradovima pod kurdskom upravom se održavaju skupovi protiv agresije, a Kurdi pozivaju "međunarodnu zajednicu" i Sjedinjene Države da uvedu "zonu zabrane leta" na sjeveru Sirije kako bi ih zaštitili od turskog zrakoplovstva.

Pripadnici ukrajinske 35-te brigade pomorske pešadije odbili su da se povinuju naredbi iz Kijeva da se - radi razdvajanja snaga - povuku sa položaja koje drže kod Donjecka.

Tu brigadu mnogi u Ukrajini nazivaju "Porošenkovim marincima", a Zelenski je poslao komandose iz 3-eg puka da ih prisile da se premeste na nove pozicije.

I, među njima je došlo do "razmene vatre". Ispaljena je čak i jedna dirigovana protivtenkovska raketa.


Ovo je udar po Zelenskom koji je u Kijevu pred 300 novinara - na pres-konferenciji koja je trajala preko osam sati (raniji rekord je držao predsednik Belorusije sa 7 sati i 20 minuta) - ipak odlučno saopštio:

"Želim da zaustavim rat. To je moj glavni cilj, to je moja misija".

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij rekao je da ga američki predsjednik Donald Trump nije pokušao ucijeniti tijekom telefonskog poziva u srpnju, a ni na susretu u rujnu.

Zelenskij tvrdi da nije znao da je američka vojna pomoć Ukrajini blokirana, u trenutku telefonskog poziva s Trumpom.

Nakon što ga je o tome obavijestio ministar obrane, otvorio je raspravu o tom pitanju na susretu s američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom u rujnu u Poljskoj.

Zastupnički dom Kongresa pokrenuo je istragu za opoziv Trumpa kojom se nastoji otkriti je li Trump uvjetovao odobrenu pomoć Ukrajini kako bi pritisnuo Zelenskija da istraži bivšeg potpredsjednika Joea Bidena, jednog od favorita za demokratsku dominaciju za predsjedničke izbore 2020. i njegovog sina Huntera.

"Nije bilo ucjene"

Trump je optužio Bidena da je sudjelovao u neprimjerenim dogovorima s Ukrajinom. Hunter, Bidenov sin, bio je u upravnom odboru ukrajinske energetske kompanije Burisma.

Zelenskij je novinarima rekao da je svrha poziva s Trumpom bio dogovor susreta dvojice predsjednika te da je pozvao Bijelu kuću da promijeni retoriku prema Ukrajini.

"Nije bilo ucjene. To nije bila tema našeg razgovora", rekao je Zelenskij.

Zelenskij kaže da mu nisu postavljeni nikakvi uvjeti pa ni onaj da istraži aktivnosti Huntera u Burismi.

Bijela kuća objavila je sažetak telefonskog razgovora između ukrajinskog predsjednika i Trumpa u rujnu.

"Nisam čak ni provjerio, ali mislim da se u potpunosti poklapa", odgovorio je Zelenskij na upit novinara poklapaju li se američke i ukrajinske verzije poziva.

Nizozemska će službeno pokrenuti istragu o umiješanosti Ukrajine u pad malezijskog Boeinga nad istočnom Ukrajinom u ljeto 2014. Razmatrat će se jedno od očiglednih pitanja: zašto je Boeing uopće letio iznad Donbasa.

Nizozemski zastupnici su podržali prijedlog za provođenje dodatne istrage nad ukrajinskim postrojbama u slučaju oborenog Boeinga.

Nizozemski parlament je jednoglasno podržao prijedlog Kršćansko-demokratske stranke da se dodatno istraže razlozi zbog kojih Kijev tijekom neprijateljstava 2014. godine nije zatvorio zračni prostor nad Donbasom. U utorak, 8. listopada, vijest je na Twitteru objavio zastupnik iz Kršćansko-demokratske stranke Chris van Dam.

"Prijedlog za daljnju istragu činjenice zašto zračni prostor nad Ukrajinom nije zatvoren upravo je jednoglasno odobren", napisao je Chris van Dam neposredno nakon glasanja u parlamentu.

Ranije je ministar vanjskih poslova Stefan Blok rekao da takva istraga nije lak zadatak, jer će biti potrebna suradnja Rusije.

Ukrajina će se vjerojatno pokušati izvući i reći da se sve to dogodilo slučajno.

No, kako se sjećamo iz povijesti južnokorejskog Boeinga kojeg je zrakoplovstvo Sovjetskog Saveza oborilo 1983. godine, takve nesreće, ako ih počnete pažljivo proučavati, uglavnom nisu slučajne.

"Na nužnost suradnje Rusije", na koju upozorava ministar Blok, da se ne radi o tragediji, moglo bi se nasmijati, jer je Nizozemska sustavno ignorirala podatke i dokaze koje joj je Rusija slala posljednje četiri godine. Uz to, podsjetimo na zanemarivanje svjedoka koji su vidjeli ukrajinske borbene zrakoplove u području obaranja Boeinga.

Zapravo, sve ovo se čini reakcija Nizozemske na stav kojeg je zauzela Malezija, koja nije priznala zaključke istrage nizozemskih kolega. Prema tome, način da se barem pokuša istražiti uloga Ukrajine može poslužiti svrsi i stvaranja privida o "objektivnoj istrazi". Naravno, na pitanje zašto uloga Ukrajine nije istraživana prethodnih godina, malo je vjerojatno da ćemo iz Nizozemske dobiti razuman odgovor.

Zakulisna borba Bušovih intervencionista i pristalica "Amerike na prvom mestu" koje su od početka podržale Trampovu kandidaturu upravo je prerasla u otvoreni rat koji bi mogao pocepati Republikansku stranku. Reč je o Trampovoj odluci da dopusti turskim trupama ulazak u severnu Siriju kako bi napravili koridor između sirijskih Kurda i onih u Turskoj, pripadnika Radničke partije Kurdistana (RPK) koju SAD i Turska smatraju terorističkom organizacijom.

"Propast u najavi" izjavio je Lindzi Grejem. "Napustiti Kurde" bila bi "mrlja za američku čast." "Katastrofalna greška" rekla je kongresmenka Liz Čejni. "Ukoliko su tačni izveštaji o povlačenju SAD iz Sirije" tvitovao je Marko Rubio, Tramp će "načiniti ozbiljnu grešku."

"IZDAJA" INTERVENCIONIZMA

"Kurdi su bili sastavni deo naše uspešne borbe protiv ISIS-a u Siriji. Ostaviti ih na cedilu da stradaju, bila bi velika greška," rekla je Niki Hejli, bivši ambasador SAD pri UN. "Moramo uvek čuvati leđa našim saveznicima." Međutim, za našeg NATO saveznika s kojim sarađujemo skoro 70 godina, Hejli je izjavila "Turska nam nije prijatelj."

Senator Mit Romni nazvao je Trampov čin "izdajom": "Predsednikova odluka da napusti naše kurdske saveznike pred naletom turske vojske je izdaja. Ona šalje poruku da Amerika nije pouzdan saveznik; to takođe otvara put lakšem preporodu Islamske države i najavljuje eventualnu novu humanitarnu katastrofu."

Donald Tramp je u svom tvitu ovako branio odluku o naređenju američkim trupama da ne pružaju otpor turskom prodoru u Siriju i stvaranju koridora od istočne obale Eufrata do Iraka: "Kurdi se jesu borili uz nas, ali im je zauzvrat isplaćen ogroman novac i obezbeđena silna ratna oprema. Oni ratuju protiv Turaka već decenijama. Odlagao sam ovu borbu... skoro tri godine, ali sada je vreme da istupimo iz ovih suludih večnih ratova, većinom plemenskih, i vratimo kući naše vojnike."

Kada je Tramp u decembru uzeo u razmatranje naređenje svim američkim trupama iz Sirije da se vrate u SAD, ministar odbrane Džejms Matis podneo je ostavku u znak protesta. Iza ove odluke krije se Trampova ogorčenost zbog odbijanja naših NATO saveznika da preuzmu nazad svoje državljane koje smo mi i Kurdi zarobili u redovima ISIS-a i da im sude.

Za manje od mjesec dana, 1. studenog, novi sastav Europske komisije na čelu s Ursulom von der Leyen trebao bi započeti s radom. U iščekivanju ovog događaja, američki think tank Atlantsko vijeće pripremilo je dokument o glavnim aspektima transatlantske agende. Prema mišljenju stručnjaka Atlantskog vijeća, upravo bi ova Europska komisija trebala obratiti posebnu pozornost na smjernice tijekom svog rada.

U određenom smislu je ovo očekivan korak vjerojatno će dati rezultate, jer se Ursula von der Leyen, dok je bila njemačka ministrica obrane, dokazala kao pouzdana osoba koja provodi planove atlantističkih krugova i NATO pakta, koje je često stavljala ispred interesa Njemačke.

Posebno poglavlje u dokumentu je posvećeno odnosima s Rusijom. Njegov autor je američki diplomat Daniel Fried, koji je u State Departmentu služio oko 40 godina, a posebno je nadgledao pitanja odnosa sa zemljama Europe i Euroazije. Prema njegovim riječima, posljednjih godina je EU učinila dobar posao, "odgovarajući na izazove Putinove Rusije", posebno uzimajući u obzir različite stavove zemalja EU i "neizvjestan položaj Sjedinjenih Država prema Rusiji pod predsjednikom Trumpom".

"Ali to je zaista ozbiljan izazov. Putinov režim u kasnoj je fazi katastrofalna kombinacija agresije, uključujući oružani napad na Ukrajinu, pokušaj ubojstva upotrebom nervnog plina u Velikoj Britaniji i dezinformacijske kampanje protiv mnogih država članica EU", piše Daniel Fried.

Vrijedi napomenuti da brojni zapadni političari i dio stručnjaka i dalje optužuju Rusiju za umiješanost u ove događaje, iako za to nisu predočili nikakve dokaze.

Stručnjak iz Atlantskog vijeća napominje da trenutni kurs Bruxellesa prema Moskvi uključuje postizanje potpune provedbe Sporazuma iz Minska, uspostavljanje bliskih veza s bivšim sovjetskim republikama, jačanje "otpora EU pred ruskim prijetnjama" i selektivnu suradnju s Rusijom, posebno u području borbe protiv terorizma. Analitičar ovaj pristup naziva "razumnim" i preporučuje da ga se Europska komisija pridržava i u budućnosti.

Podsjetimo da je bivša ministrica obrane Njemačke Ursula von der Leyen, koja je izabrana za novu čelnicu Europske komisije, ranije napomenula da o Rusiji treba razgovarati "s pozicije sile", a da sa Sjedinjenim Državama treba održavati bliske i prijateljske odnose.