© Ben Garrison / GrrrGraphics.com
Zanimljivo je bilo odavde, iz Hrvatske, osluškivati zbivanja iz Helsinkija gdje su se minule sedmice, konačno prvi put nakon dvije godine, ciljano i »bilateralno« sreli Donald Trump i Vladimir Putin. A takvi se nikada ne sreću tek onako. Dakle, nije bilo usput, na nekom međunarodnom skupu na kojem su bili kao bitan dio šire igre. I nisu im teme bile rutinske.
Na ovim prostorima osmatranje te storije je bilo drugačije nego što bi bilo u normalnim uslovima. Tog ponedjeljka ovdje bezmalo nikog živog nije ništa drugo preokupiralo mimo planetarnog uspjeha kockastih. Tamo neko istovremeno nadmudrivanje o budućnosti planete nije po značaju ni do koljena. Koga je interesiralo o čemu su naglabala njih dvojica u časovima koji su obilježili povijest Hrvatske, i ne samo nje, samo malo ranije - u Rusiji. Shodno tome i vijesti, analiza i komentara na ovdašnjem terenu bilo je u pripadajućoj količini, zapravo tek ponešto usput.
Kako stvari stoje evo pet dana kasnije, kada se ta višeslojna egzaltacija nacije još raspršila po »bazi« uz strasti i pjesme raznih vrsta, i dalje je vidljivo da u medijima za bilo kakve dubinske analize sudara one dvojice u Helsinkiju još nema ni bog zna kakvog interesa, a ni prostora. Analize suštine totalnog nacionalnog trijumfa su u prednosti. Zato su i tumačenja onoga što se među Trumpom i Putinom tamo desilo, i tek se može desiti, vjerovatno važne uglavnom samo onima kojima se može spočitnuti da baš i ne posjeduju dovoljno domoljublja u svojim genima. No, to je druga i duga priča. Nakon zasluženih anđela u život će se tek došunjavati i (ne)očekivani đavli.
Kada bi se stvari u svijetu doista dešavale onako kako ih najavljuje i odjavljuje Donald Trump, bila bi kapitalna njegova izjava nakon poslije dva sata razgovora s Putinom u četiri oka, plus otprilike još toliko sa saradnicima, koja je u slobodnoj interpretaciji glasila: »Američko - ruski odnosi lošiji su nego ikada, no... od prije nekih četiri sata to se promijenilo«. Optimisti bi kazali »svaka čast«, pesimisti bi kazali »jest al' šipak«,
a oni realniji i oprezniji bi rekli »sačekajmo da vidimo...« I pri tome bi - mislim na ove opreznije - imali u vidu puno toga što se dešavalo od trenutka kada je Donald Trump ušao u izbornu trku, pa sve do današnjeg dana. I u Americi, i u svijetu od kojega Amerika ne može da pobjegne ma koliko se trudila i ma koliko se ono Trumpovo »America First« u njih čitalo baš kao »baš me briga za sve druge«.
U ovoj planetarnoj storiji istina i laži, unutar koje se igra puno igrica tragom jednog interesa - kako biti pobjednik - najmanje su dva fronta u pitanju o kojima valja razmišljati kada se o Trumpu radi. Prvi je njegov, domaći, kojeg on ipak ne drži pod vlastitom kontrolom ni blizu onoliko koliko vjeruje da drži. Drugi je onaj vanjski s nizom »geostrateških partnera« od kojih mnogi odigravaju pod tim zajedničkim kišobranom isključivo vlastite igre temeljem samo svog interesa, pa tek onda i tragom interesa »partnera« moćne Amerike.
A kako tu stvari stoje na osnovu onoga što dopire do nas nakon susreta u Helsinkiju, a povodom isključivo unutrašnje, američke strane priče?
Komentar: Rusija negirala tvrdnje Rojtersa: Izrael nije odbio predlog Rusije Imajte na umu da Kožina zapravo ne potvrđuje da je prijedlog od 100 km legitiman, čak i da je Lavrov to predložio. Teško je zamisliti da bi to moglo biti legitimno, s obzirom da je sam Damask na manje od 100 km od Golana.