Faleh Al-Fayyad, irački savjetnik za nacionalnu sigurnost i vođa narodnih mobilizacijskih jedinica, poznatih i kao većinski šiitske Hashd Al-Shaabi snage, razgovarao je o bilateralnim odnosima dviju zemalja s glavnim tajnikom Ruskog vijeća za nacionalnu sigurnost Nikolajem Patruševom. Dvojica prvih obavještajaca su posebno razgovarala o novim aranžmanima za sigurnosnu strategiju Iraka.

Vrijedi podsjetiti da je novi saziv iračkog parlamenta, uz podršku predsjednika i premijera, suglasan oko potrebe odlaska američkih snaga s nacionalnog teritorija Iraka. Ostanaka američkih vojnika podržavaju samo Kurdi i nekoliko zastupnika bez političke težine u iračkom parlamentu.

Kako prenosi Tass, rusko ministarstvo vanjskih poslova, riječima dužnosnika zaduženog za Bliski istok i sjever Afrike Mihaila Bogdanova, priopćilo je da su "tijekom pažljive razmjene mišljenja u vezi s hitnim pitanjima Bliskog istoka, s naglaskom na situaciju u Iraku i susjednoj Siriji, strane naglasile potrebu daljnjih zajedničkih napora usmjerenih na održavanje sigurnosti i stabilnosti u regiji suprotstavljanjem međunarodnom terorizmu, a posebno ISIL-u i drugim ekstremističkim organizacijama".

Sastanak je održan jučer, a također je obuhvatio suradnju dviju zemalja u vojnom i obrambenom sektoru, koja se posljednjih mjeseci zbog izraelskih napada na irački teritorij, kako bi se gađale proiranske šiitske milicije, vratila u središte pozornosti.

VEZA SE VRAĆA, JOŠ JAČA

Akcije bombardiranja koje je izveo Izrael u srpnju i napadi počinjeni u kolovozu, uključujući i neke izvedene bespilotnim letjelicama, proširili su raskol u odnosima između Bagdada i Washingtona, lom koji nikada nije u potpunosti zacijelio, unatoč oružanoj "pacifikaciji" iz 2003. godine.

Irak se, naime, vratio s velikim zanimanjem za suradnju sa svojim starim strateškim partnerom, Rusijom. Čini se da je vlada Abdula-Mahdija, koja je prošlog svibnja već rekla da bi mogla kupiti ruske sustave protuzračne obrane S-400, nakon izraelskih upada sve više opredijeljena za kupnju raketnog kompleksa ruske proizvodnje.

U Rimu je u četvrtak formirana druga Vlada novog premijera Italije Đuzepea Kontea, kao rezultat saveza antiestablišmentskog pokreta Pet zvezda i centralno-leve Demokratske partije. Sa prosečnom starošću od 47 godina, to je najmlađa Vlada u istoriji Italije, u kojoj trećinu ministara čine žene, sedam od njih 21.

Tako će nova ministarka unutrašnjih poslova Lučijana Lamorgeze biti zadužena za promenu oštre politike protiv migranata svog prethodnika lidera Lige Matea Salvinija, koji se oštro protivio briselskoj migrantskoj politici i koji je izazvao pad dosadašnje koalicije sa pokretom Pet zvezda.

"Vruć krompir" pao je u ruke novog ministra ekonomije Roberta Gvaltierija, koji će morati da oblikuje budžet za 2020. godinu, kako bi sprečio povećanja PDV-a u iznosu od 23 milijardi evra, smanji porez i uvede minimalnu platu, držeći Evropsku komisiju po strani.

Kad je Noam Chomsky prvi put izjavio da su Sjedinjene Države napale Južni Vijetnam, raskrinkao je posebno mučan slučaj medijskog konformizma iz tog doba koji je tvrdio kako se Zapad borio protiv komunista na sjeveru kako bi obranio Saigon. Međutim, tada je mladi profesor bio u pravu. Do kraja rata je dvije trećine američkih bombi, dvostruko više od ukupno eksplodirane tonaže u Drugom svjetskom ratu, palo na Južni Vijetnam.

Vodeći vojni povjesničar Bernard Fall, koji je branio američku prisutnost tamo, rekao je u to vrijeme "kako Vijetnamu kao kulturnom i povijesnom entitetu prijeti izumiranje i da selo doslovno umire pod udarima najveće vojne mašinerija ikada pokrenute na tako maloj površini".

Pa ipak, kako je Chomsky tvrdio, mišljenje glavnih je bilo da SAD u Vijetnamu čine "plemenitu stvar i da je moguće pobijediti uz više predanosti", dok su kritičari s druge strane političkog spektra govorili o "grešci koja se pokazala preskupom".

Rat je progutao sve poput vrtloga. Rasplamsao se na Vijetnam, Kambodžu, Laos, čak je i sam Bernard Fall ubijen od mine.

INDONEZIJA I ISTOČNI TIMOR

Slično tome, kada je Indonezija 1975. godine napala Istočni Timor, Chomsky i njegov koautor Edward S. Herman su bili usamljeni u pojašnjenju kako se napad uopće dogodio. Bombardiranja, masovna pogubljenja i namjerno uzrokovana glad su odnijeli 200 000 života, ali sve to u Sjedinjenim Državama gotovo da nikog nije zanimalo.

Izvještavanje o Istočnom Timoru u kanadskim časopisima poput The Globe and Mail je počelo tek nakon invazije i kada su zvjerstva 1978. dosegla svoj vrhunac. 1996. godine, dva desetljeća kasnije, dokumentarni film Elaine Brière "The Sell-Out of East Timor" je ispričao priču, ali je kupljen i zatim sahranjen u glavnom kanadskom ministarstvu.

Iran i Kina su prvi put ažurirali 25-godišnji sporazum koji je potpisan 2016. godine, a koji predviđa kineska ulaganja u Islamsku Republiku u iznosu od 400 milijardi dolara.

Vijest je objavio časopis Petroleum Economist, a dokument je nadopunjen tijekom posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Mohamada Javada Zarifa Pekingu, tijekom kojeg je njegov kineski kolega Wang Yi dvije zemlje nazvao "globalnim strateškim partnerima".

Prema časopisu, sporazum predstavlja "potencijalno važnu promjenu u globalnoj bilanci sektora nafte i plina" i mogao bi označiti "seizmičke promjene u globalnom sektoru ugljikovodika". Značajno je da u plaćanju koja se budu provodila prema ovom sporazumu neće biti američkih dolara.

ULAGANJA U NAFTNI, PLINSKI I PETROKEMIJSKI SEKTOR

"Središnja točka novog sporazuma je da će Kina uložiti 280 milijardi dolara za razvoj iranskog sektora nafte, plina i petrokemije", piše časopis čiji su novinari razgovarali s "glavnim izvorom usko povezanim s ministarstvom nafte".

Taj se iznos može unaprijed uložiti već tijekom prvog petogodišnjeg razdoblja sporazuma, ali dogovor je da će u svakom sljedećem petogodišnjem razdoblju biti dostupni dodatni iznosi, ovisno o dogovoru obje strane.

"Bit će drugih ulaganja u iznosu od 120 milijardi dolara za poboljšanje iranske transportne i proizvodne infrastrukture, koja se mogu primijeniti i u prvom petogodišnjem razdoblju, a drugi se iznosi mogu dodati u svako naredno razdoblje, ako se obje strane slože ", dodaje se.

Petroleum Economist je desetljećima cijenjena publikacija iz područja energetske industrije i poznat je po svojim analizama.

Njegovo izvješće slijedi još jedno od prošlog mjeseca u kojem se navodi da se Kina ponovo "obvezala" na tri ključna energetska projekta u Iranu, naime Fazu 11 plinskog polja Južni Pars, zapadna naftna polja Karun i Jaskov terminal za izvoz nafte.

Kineska bliska uključenost u izgradnju iranske proizvodne infrastrukture u potpunosti je u skladu s gigantskom inicijativom Novog puta svile, navodi iranski izvor.

Azijski div namjerava iskoristiti jeftinu radnu snagu dostupnu u Iranu za izgradnju tvornica, koje su projektirale i nadzirale velike kineske tvrtke, sa specifikacijama i operacijama identičnim onima u Kini.

Istraga zbog "veleizdaje" pokrenuta je u Venezueli protiv samoproglašenog Juana Guaidoa, najavio je u petak 6. rujna glavni državni odvjetnik Venezuele.

Venezuelanski glavni državni odvjetnik najavio je u petak (6. rujna) otvaranje istrage protiv samoproglašenog predsjednika Juana Guaida zbog veleizdaje i zbog želje da isti "isporuči" multinacionalnim kompanijama bogati teritorij Essequibo zbog kojeg se vodi spor s Gvajanom, tvrdi Caracas.

"Otvaramo istragu protiv Juana Guaida zbog zločina i veleizdaje", rekao je Tarek William Saab na televiziji.

Juan Guaido već je predmet nekoliko istraga. Sumnjiči ga se za "nezakonito financiranje", kršenja zabrane napuštanja zemlje i "uzurpacije predsjedničkog ureda".

Šef zakonodavnog odbora Ustavotvorne skupštine Julio García Zerpa izjavio je u travnju da će Vrhovni sud i državni odvjetnik protiv venezuelanskog čelnika oporbe provesti kazneni postupak.

Ustavotvorna skupština zemlje ranije je odlučila ukinuti parlamentarni imunitet Juana Guaida.

Između Venezuele i Gvajane postoji teritorijalni spor oko Essequiba, područja od oko 160 000 četvornih kilometara, za koje je Caracas stoljećima tražio suverenitet.

Neke zemlje imaju rakete s nuklearnim glavama, ne jednu ili dvije. A nama kažu da ih ne smijemo imati. Ja to ne mogu prihvatiti, ljutito je rekao u srijedu turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan na stranačkom skupu u gradu Sivasu na istoku zemlje.

Napomenuo je kako je neprihvatljivo da nuklearne sile zabranjuju Ankari da se domogne atomskog naoružanja. Erdoğanova je kritika upućena SAD-u, a najviše Izraelu, jer se obje zemlje protive bilo kakvoj mogućnosti da Turska posjeduje nuklearni arsenal.

200 glava u Izraelu

Izjava Erdoğana kako "neke zemlje imaju rakete s nuklearnim glavama, ne jednu ili dvije", bila je upućena upravo Izraelu, za koji analitičari vjeruju da ima oko 200 nuklearnih bojnih glava iako nikad nije priznao postojanje nuklearnog programa niti je potpisao sporazum u vezi sa širenjem nuklearnog oružja.


- Blizu nam je Izrael, gotovo smo susjedi. Oni druge narode plaše time što imaju (nuklearno oružje, op. a.). Nitko ih ne smije ni taknuti - rekao je Erdoğan.

Za razliku od Izraela Turska je 1980. potpisala Sporazum o zabrani širenja nuklearnog naoružanja i 1996. sveobuhvatni sporazum o zabrani nuklearnih pokusa koji zabranjuje nuklearne detonacije u bilo koje svrhe.

Izrael se najviše protivi da bilo koja muslimanska zemlja posjeduje nuklearno naoružanje i to bi smatrali ugrozom svoje nacionalne sigurnosti jer više od milijardu muslimana na svijetu smatra da je Jeruzalem sveti grad, a da je džamija Al-Aqsa treće najvažnije sveto mjesto u islamu. Mnogi od njih žele osloboditi taj grad od izraelske okupacije. Zbog toga je još 7. lipnja 1981. godine izraelsko zrakoplovstvo bombardiralo i uništilo, u srcu iračkog teritorija, irački nuklearni reaktor na lokaciji 17 kilometara jugoistočno od Bagdada tvrdeći da je reaktor namijenjen proizvodnji plutonija za nuklearno oružje.

Odbor Svjetske banke je odbacio "povjerenika" kojeg je "uličarski predsjednik" Venezuele Juan Guaidó imenovao da latinoameričku zemlju zastupa u tom tijelu službeno još uvijek međunarodne organizacije.

U presudi koju su u srijedu citirali mediji, odbor Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), institucije Svjetske banke sa sjedištem u Washingtonu, odlučio je da je Vrhovni sud Venezuele jedini jamac provođenja zakona i ustava latinoameričke zemlje.

Na taj je način Svjetska banka poništila imenovanje Guaidóa, predsjednika Nacionalne skupštine koja je suspendirana od 2016. godine, za samoproglašenog "predsjednika zaduženog za Venezuelu", čin kojeg je Guaidó teatralno odigrao prošlog siječnja, kada je tvrdio da za privremenog predsjednika priseže u skladu s temeljnim dokumentom Bolivarske republike.

"U tom kontekstu, odbor ne može odstupiti od onoga što je odlučilo najviše pravosudno tijelo Venezuele, osim ako se ne dokaže da je došlo do promjene vlasti u skladu s međunarodnim pravom", kaže se u mišljenju Svjetske banke.

ICSID je rekao da José Ignacio Hernández, kojeg je Guaidó odredio za "posebnog odvjetnika", 27. kolovoza nije mogao dokazati "valjanost svoje tvrdnje" da predstavlja vladu koja vrši vlast i da odluke drugih zemalja nisu vrijedne da bi se dovodio u pitanje ustavni legitimitet entiteta neke zemlje.

Hernandez je u svojoj tvrdnji naglasio da je američka vlada ne priznaje institucije Madurove ustavne vlade.

"Akt strane vlade sam po sebi ne može utjecati na ocjenu legitimnosti unutarnjeg ustavnog tijela", rekao je ICSID, čime je priznao Vrhovni sud Venezuele, neovisno o mišljenju Bijele kuće, odnosno Johna Boltona, Elliotta Abramsa, Mikea Pompea i, naravno, Donalda Trumpa.

Prošlog kolovoza je potpredsjednica Venezuele, Delcy Rodríguez, optužila Hernándeza da "služi kao glavni akter za veliko međunarodno otuđenje imovine vlastite zemlje".

Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a ponudilo je milijune dolara kapetanu iranskog tankera koji se našao u centru diplomatskog sukoba zbog sumnji da prevozi naftu za Siriju, javlja BBC.

Brian Hook, iz američkog ministarstva, napisao je mejl kapetanu tankera Adrian Darya u kojem u zamjenu za novac traži da brod pristane negdje gdje bi ga SAD mogao zaplijeniti.

Sumnja se da sporni tanker prevozi naftu za Siriju te su ga vlasti Velike Britanije zadržale ovog srpnja u Gibraltaru. A pušten je prošlog mjeseca nakon što su iranske vlasti dale jamstvo o tome kamo ide. SAD, koji je pokušao spriječiti puštanje tankera, potom je izdao nalog za njegovu zapljenu.

Vijest o novčanoj ponudi prvo je objavio Financial Times u srijedu, a potvrdilo ju je ministarstvo vanjskih poslova.

SAD je zatražio zapljenu tankera prošlog petka tvrdeći da prevozi 2,1 milijun barela nafte koja pripada Iranskoj revolucionarnoj gardi, koju su američke vlasti označile kako terorističku grupu. Prije nego što je SAD nametnuo sankcije tankeru, uputio je pismo kapetanu Akhileshu Kumaru.

Kako prenosi Financial Times, u pismu stoji da je Trumpova administracija spremna platiti kapetanu nekoliko milijuna dolara da s brodom pristane negdje gdje ga američke vlasti mogu zaplijeniti. No kapetan Kumar ignorirao je mejl.

Iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif na Twitteru je optužio SAD za "nečuven pokušaj podmićivanja".

Podsjetimo, tanker Adrian Darya, koji se prije zvao Grace 1, britanske vlasti su zaplijenile u Gibraltaru 4. srpnja zbog sumnje da prevozi naftu u Siriju, čime krši sankcije EU-a. Pušten je 15. kolovoza nakon što su iranske vlasti dale jamstvo da neće prevesti naftu u Siriju premda je SAD pokušao spriječiti njegovo puštanje.

Ovih se dana u blizini Moskve održala međunarodna zrakoplovna izložba MAKS-2019. Jedan od najkomentiranijih događaja je bila posjeta turskog predsjednika Tayyipa Erdogana i ruskog predsjednika Putina velikom izložbenom prostoru i kratki razgovor dvojice predsjednika o mogućnosti prodaje novog ruskog zrakoplova Su-57 Turskoj.

Kada su se približili zrakoplovu, dvojica predsjednika su se potom popela ljestvama do pilotske kabine i dogodio se nevjerojatan razgovor. "Je li ovo Su-57? On već leti? ", pitao je Erdogan. "Leti", potvrdio je Putin. "Možemo li ga kupiti?", pitao je turski čelnik. "Možete", odgovorio je ruski vođa.

Turski predsjednik Erdogan rekao je da Ankara razgovara o kupnji borbenih zrakoplova Su-57. S jedne strane, ovo je proboj, jer je druga najjača vojska NATO pakta izrazila interes za kupnju ruskih zrakoplova umjesto američkih. S druge strane, postoje strahovi da će zajedno s najmodernijim ruskim borbenim zrakoplovom pete generacije Ankara dobiti i mnoge njegove tajne.

"Pregovori su u tijeku, oni će se nastaviti. Nakon izložbe MAKS-2019, predstavnici naših ministarstava koja tamo rade ostaju u Ruskoj Federaciji. Djelovat ćemo, stavljajući na pregovarački stol naše uvjete za kreditiranje i zajedničku proizvodnju. Ako SAD ne promijene svoj stav oko opskrbe zrakoplova F-35, tražit ćemo izlaz iz ove situacije", izjavio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

Ipak, nije sve tako jednostavno kako su pisali neki analitičari i Moskva puno pažljivije nego Ankara procjenjuje izglede za dogovor. Direktor Savezne službe za vojno-tehničku suradnju Dmitrij Šugajev priznao je da su Turci pokazali "veliko zanimanje" za Su-57, ali je prerano "govoriti o pregovorima o ugovorima, još uvijek nema zahtjeva i trebaju se provesti konzultacije". Erdogan ni ranije nije isključio kupnju Su-57 ili drugih ruskih zrakoplova, kao što su Su-35, umjesto američkog F-35.

"Zašto ne. Nismo došli uzalud", napomenuo je Erdogan, ali se ipak nada da će američka strana popustiti. Nije slučajno da je ubrzo nakon Erdoganove izjave turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu potvrdio predanost Ankare prema sporazumu sa Sjedinjenim Državama o borbenom programu F-35. Samo u slučaju da Washington odbije isporučiti te zrakoplove, Turci će razmotriti alternativu, siguran je ministar.

Ako posmatramo svetska carstva koja su postojala milenijumima, vidimo konstantnu istoriju kolapsa bez obnove. Bez obzira da li posmatramo Rimsko, Osmansko, Špansko ili bilo koje drugo carstvo koje je postojalo u jednom trenutku, istorija je neverovatno konzistentna: imperije koje su propale nikada se nisu oporavile.

Ali koliko je to danas bitno za nas?

Pa, danas su, bez sumnje, SAD najveća svetska imperija i većina Amerikanaca bi se složila da će se, iako nastupe teška vremena, oporaviti i možda čak biti i bolje nego ikad pre.

Istorija pokazuje da nije tako. Sva carstva slede isti ciklus. Započinju s populacijom koja ima jaku radnu etiku i koja je samostalna. Oni se organizuju kako bi formirali naciju velike snage koja se zasniva na visokoj produktivnosti.

To dovodi do ekspanzije, koja se uglavnom zasniva na svetskoj trgovini. U određenom trenutku to rađa lidere koji teže, ne da rade u partnerstvu s drugim narodima, već da dominiraju nad njima i naravno, to je trenutak kada velika nacija postane carstvo. SAD su započele ovu fazu pod vatrenim i agresivnim Ruzveltom.

Dvadeseti vek je bio američki vek i SAD su brojale pobedu za pobedom, proširivši svoju moć.

Međutim, pad je počeo 1960-ih, kada su SAD počele da vode ratove koje nisu mogle da dobiju, započele su uništavanje svoje valute i počele da šire vladu u svemoćno telo.

Ipak, ovaj proces je dugotrajan i opšti pad često traje decenijama.

Odakle onda citat "Carstva gube moć alarmantnom brzinom"?

Pa, priprema za pad često može da traje duže, ali stvarni pad obično se odvija prilično brzo.