U Vladivostoku je počeo jubilarni peti Istočni ekonomski forum, koji će u naredna tri dana okupiti lidere Japana, Indije, Mongolije i Malezije, a takođe i još nekoliko hidalja učesnika i gostiju iz više od 60 zemalja sveta.

Za pet godina rada ovaj Forum je postao važna platforma na kojoj se razgovara o strategijama razvoja političkih, ekonomskih i kulturnih veza Rusije sa zemaljama Azijsko-pacifičkog regiona.

Eksperti ističu da Istočni ekonomski forum ne samo da pomaže privlačenju investicija, nego iznova demonstrira činjenicu — da je Rusiju nemoguće izolovati sankcijama.

"Mislim da je najveće dostignuće foruma za ovih pet godina to što su ljudi u medijima saznali za Vladivostok, jer donedavno niko nije imao pojma o čemu je reč. A sve ostalo je stvaralački proces, pa jedni smatraju to dostignućem, a drugi ovo doživljavaju kao bacanje para", rekao je za Sputnjik Konstantin Bogdanenko, v. d. zamenika gubernatora Primorskog kraja, čija je prestonica Vladivostok.

SAD, Velika Britanija i Francuska možda su suučesnici u ratnim zločinima u Jemenu kroz naoružavanje i obavještajnu i logističku potporu sunitskoj koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom koja izgladnjuje civile u sklopu svoje ratne taktike, objavio je u utorak UN.

Istražitelji UN-a sastavili su tajni popis mogućih sumnjivaca za ratne zločine, na osnovi svojeg zadnjeg izvješća o kršenjima ljudskih prava u tom četverogodišnjem sukobu između koalicije arapskih država i pobunjenih Hutija koji kontroliraju glavni gradu Sanu.

Istražitelji su utvrdili moguće ratne zločine na obje strane, te upozorili na ulogu koju zapadne zemlje imaju kao ključni saveznici arapskih država, kao i Iran koji podržava Hutije.

Izvješće optužuje koaliciju predvođenu Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima da je ubijala civile u zračnim napadima i da im namjerno uskraćuje hranu. Huti također granatiraju gradove, iskorištavaju djecu kao vojnike i koriste ratnu taktiku opsade.

Hutiji su 2014. iz Sane protjerali jemensku vladu. Iduće godine intervenirala je sunitska koalicija predvođena Saudijskom Arabijom kako bi vratila na vlast svrgnutu vladu, a u sukobima su do sada poginule tisuće ljudi.

Zemlji prijeti glad velikih razmjera i pogođena je, po ocjeni UN-a, najgorom humanitarnom krizom na svijetu.

U izvješću se navodi da je neovisni UN-ov panel poslao tajni popis UN-ovoj visokoj povjerenici za ljudska prava Michelle Bachelet identificirajući "pojedince koji bi mogli biti odgovorni za međunarodna kaznena djela".

U dodatku se navode imena više od 160 "glavnih aktera" među najvišim saudijskim, emiratskim i jemenskim dužnosnicima i časnicima kao i Hutijima.

"Pojedinci u jemenskoj vladi i koaliciji, uključujući Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, možda su provodili zračne napade kršeći načela selektivnosti, proporcionalnosti i opreza, i možda su koristili izgladnjivanje kao ratnu metodu, što bi mogli biti ratni zločini", navodi se u izvješću.

Na Bliskom istoku je "bitka između ratova" koja se vodila u posljednjem tjednu kolovoza između Izraela i Hezbollaha promatrana iz različitih i oprečnih uglova. Mnogi bi željeli vidjeti kako teče krv Izraelaca i zato su poželjeli smrt brojnih izraelskih vojnika, dok su drugi kritizirali Hezbollahov odgovor na izraelsku agresiju na Libanon, odnosno na napad dronovima koji su poslani iz Tel Aviva na periferiju Beiruta.

Činjenica je da je napad Hezbollaha na izraelsko vozilo označio novo polazište za buduću jednadžbu koja zahtijeva poštivanje pravila angažmana, provedbu strategije reagiranja i razmjenu drugih poruka koje shvaćaju obje sukobljene strane.

Sve ove posljedice rezultat su namjere izraelskog premijera da slanjem bespilotnih letelica protiv Irana i njegovih saveznika pokrene novi plan djelovanja. Netanyahu nije imao sreće, jer je njegova taktika "hit and run" bila osujećena zbog tehničkih problema jednog od dva drona poslanih na periferiju Bejruta. Ovaj neuspjeh imao je za posljedicu nametanje novih pravila koja će, vjerojatno, trajati barem dok Sjedinjene Države ne pokrenu rat protiv Irana.

Prema dostupnim informacijama, skupina pripadnika Hezbolaha i njihovih saveznika noću je stigla na granicu na okupiranoj Golanskoj visini kako bi poslala bespilotnu letjelicu u pravcu Izraela. Nekoliko sati kasnije skupina se vratila u vilu u blizini zračne luke Damask, ali ih je pratio izraelski dron koji je mogao prepoznati mjesto kamo su krenuli. Prema onome što je rekao Hezbollah, Izrael je u tom trenutku odlučio bombardirati kuću, ubivši dvojicu vojnika. Iste noći Izrael je poslao dvije bespilotne letjelice na periferiju Bejruta kako bi pogodio skladište dronova. Jednu od bespilotnih letelica, zbog tehničkih problema ili nekog nejasnog incidenta, zarobio je Hezbollah, otkrivajući tako novu taktiku koju Izrael koristi za udar na iranske saveznike.

Da Netanyahu nije bio tako nesretan, situaciju Hezbollaha bilo bi teško objasniti, posebno u slučaju da je njegov glavni tajnik odlučio reagirati na ubojstvo svojih militanata u Siriji uvlačenjem cijelog Libanona u rat s Izraelom.

Iako se glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg danas tješi činjenicom kako je razgovarao s američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom i da su obojica suglasna kako će NATO i dalje nastaviti pružati potporu afganistanskim snagama sigurnosti, stvarnost je neumoljiva - SAD kreću u smanjenje svojih vojnih snaga u toj azijskoj zemlji, u kojoj se nalaze još od 2001. godine.

Stoltenberg se, zapravo, boji, kako će povlačenjem američkih vojnika vojnici NATO saveza iz europskih zemalja na afganistanskom terenu postati još ranjiviji. A taj strah nikako nije bezrazložan, jer je proteklih mjeseci broj poginulih i ranjenih NATO-ovih vojnika u porastu. Naravno, i sam pojam "nastavak pružanja potpore" prilično je rastezljiv: od financijske potpore, preko isporuka naoružanja, pružanja savjetničkih i instruktorskih usluga, pa do klasične potpore u borbama na terenu. Ovo posljednje bi ipak moglo biti nepotrebno, barem kada su u pitanju talibani i ako se uzme u obzir slijedeća vijest:

Američki posebni izaslanik za Afganistan Zalmay Khalilzad je na veče, 1. rujna, neposredno po završetku 9. pregovaračkog kruga s talibanima iz katarske prijestolnice Dohe stigao u afganistanski glavni grad Kabul. Sa sobom je donio tekst mogućeg američkog sporazuma s tom, do nedavno terorističkom organizacijom (zbog koje je Washington, uostalom, 2001.g i pokrenuo veliku vojnu kampanju u toj zemlji) i predao ga predsjedniku Ashrafu Ghaniju i premijeru Abdulli Abdullahu. Detalji toga prijedloga sporazuma još nisu poznati. Njega treba još potvrditi službena vlada u Kabulu, kao i sam američki predsjednik Donald Trump.

Međutim, ukoliko ga Trump prihvati (u što ne treba sumnjati), teško je očekivati da središnja afganistanska vlada ima nekih drugih alternativa osim da ga i sama potvrdi, iako je ona, to se treba otvoreno reći, s priličnom dozom skepse pa i otvorenog protivljenja istupala protiv otpočinjanja pregovora u Dohi s obzirom na krvave borbe koje je vodila (i još ih uvijek vodi) s tom organizacijom (čije se metode ratovanja u međuvremenu nisu ama baš ništa promijenile u odnosu na doba dok je službeno bila teroristička, ali imidž očito je).

Vladi u Kabulu je, osim toga, vrlo dobro jasno kako će ona talibanima morati pružiti nemale političke ustupke, a njihove predstavnike inkorporirati u buduću vladu te zemlje s ciljem ostvarivanja i njihovih interesa.

Međutim, neke su stvari iz prijedloga sporazuma iz Dohe ipak postale poznate.

Naime, u utorak, 3. rujna, Zalmay Khalilzad je izjavio kako će Sjedinjene Države iz Afganistana povući 5 tisuća svojih vojnika s tamošnjih pet vojnih baza tijekom 135 dana od trenutka potpisivanja sporazuma (info: TOLOnews).

U Dohi je završena deveta runda pregovora SAD i avganistanskog pokreta "Taliban". Navodno, dve strane su blizu istorijskog sporazuma, čija posledica će biti povlačenje američkih snaga iz Avganistana. Sami pregovori sa ovom terorističkom organizacijom predstavljaju krah američke vojne politike u ovom delu sveta.

Američki predsednik Donald Tramp je saopštio da namerava da smanji broj američkih vojnika u Avganistanu sa 14.000 na 8.500. To sigurno ne može biti u vezi sa procvatom mira u toj zemlji, jer je samo u poslednjih dve nedelje poginulo najmanje troje američkih specijalaca u borbama u toj zemlji, dok se žrtve Vladinih snaga i civila broje na stotine.

Danas, 18 godina nakon američke invazije u Avganistan, pokret "Taliban", koji je te 2001. godine bio optužen za saučesništvo u terorističkom napadu na Njujork, doveo je Vašington u takvu poziciju da mora da pregovara sa svojim najljućim neprijateljem, krivim za pogibiju nekoliko hiljada američkih vojnika u jednom od najdužih ratova koje je Amerika vodila u svojoj istoriji.

Cijeli dan nakon napada Hezbollaha na snage izraelskog režima, kada su s desetak navođenih protutenkovskih projektila borci libanonskog pokreta otpora gađali vozila i položaje na izraelskoj strani područja južno od Libanona, nije bilo izraelskih vojnika duž crte razgraničenja. Problem je što je teškodoći do informacija, jer su prilozi Hezbollahove medijske kuće Al-Manar nedostupni na društvenim mrežama i usluzi You Tube, a nešto od snimljenog materijala bez cenzure uspije objaviti libanonska televizija Al-Mayadeen.

Dan nakon što je Hezbollah napao vojnu bazu u naselju Avivim, pogodivši vojno vozilo i ubivši ili ranivši vojnike koji su bili unutra, cionističke okupacijske trupe se nisu se usudile pojaviti na libanonskoj granici.

Dopisnik Al-Manara, Ali Shoaib, javio je da su se na izraelskoj strani čule sirene za uzbunu, pokazujući, nasuprot tome, smirenost na libanonskoj strani. Fotografije koje je objavio Al-Manar prikazuju izraelsku stranu granice na kojoj se izraelski vojnici nisu usudili pojaviti, a nije bilo ni uobičajenih vojnih patrola.

Što god da je bilo u Avivimu, zbog straha od Hezbollaha Izrael ne može napasti Libanon

Nakon što je Hezbollah u nedjelju pogodio izraelsko vojno vozilo u naselju Avivim, ubivši ili ozlijedivši sve vojnike koji su bili unutra, premijer Benjamin Netanayhu je počeo ponavljati ​veliku laž kako operacija nije pogodila nijednog od njegovih vojnika.

Znajući da su cionistički mediji u potpunosti podvrgnuti vojnoj cenzuri, neprijateljski mediji su širili tu laž i tvrdili da je Izrael zavarao Hezbollah prikazujući lažne akcije spašavanja i lutske u vojnim vozilima na granici s južnim Libanonom.

Kasnije je u izjavi Hezbollah objavio da je uspio pogoditi izraelsko vojno vozilo u blizini granice sa sjevernim Izraelom, usmrtivši i ozlijedivši sve okupacijske snage koje su se kretale u uništenom vozilu.

Nova istraga bugarske novinarke Diljane Gajtandžijeve, koja je o tome uspjela pribaviti opširnu dokumentaciju, dokazuje kako su Sjedinjene Države nabavile oružje proizvedeno u Srbiji, a zatim ga isporučile militantima Islamske države u Jemenu. Rezultate istrage je Diljana Gajtandžijeva objavila na portalu Armswatch.

SRPSKI DOKUMENTI - ORUŽJE AMERIČKE VLADE ZA ISLAMSKU DRŽAVU

Dok se američki predsjednik Donald Trump hvali porazom Islamske države u Siriji, oružje koje je nabavila američka vlada nalazi se u rukama terorista Islamske države u Jemenu.

"Nedavno sam anonimno dobila ekskluzivne dokumente od srpske državne kompanije za oružje Yugoimport SDPR i tvrtke "Krusik", uključujući elektroničku poštu, interne bilješke, ugovore, fotografije, raspored isporuka i pakiranje s brojevima oružja i njihovih kupaca. Među tim dokumentima sam dobila i skenirane putovnice trgovaca oružjem i vladinih službenika iz Sjedinjenih Država, Saudijske Arabije i UAE. U protekle tri godine su sudjelovali u krijumčarenju najmanje 3 milijuna komada srpskog oružja u Jemen i Siriju, uglavnom minobacačkih granata i raketa", piše bugarska novinarka koja je u svojoj zemlji dobila otkaz u listu Trud kada je otkrila sudjelovanje bugarske i drugih vlada u isporukama oružja sirijskim terorističkim skupinama.

"Prateći količinu tog srpskog oružja uspijela sam pratiti i identificirati minobacačke granate u rukama terorista Islamske države u Jemenu i njihovog kupca, američku vladu. Ovi dokumenti otkrivaju najveću laž američke vanjske politike, koja se službeno bori protiv terorizma, a potajno ga podržava", piše Diljana Gajtandžijeva.

Kina je podnijela tužbu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) protiv Sjedinjenih Američkih Država zbog američkih uvoznih carina, saopćeno je iz kineskog ministarstva trgovine.

Najnovijim tarifnim akcijama se krši konsenzus koji su lideri Kine i SAD postigli na sastanku u Osaki, navodi se u saopćenju ministarstva i dodaje da će Kina čvrsto braniti svoja zakonska prava u skladu s pravilima WTO-a.

Sjedinjene Američke Države su u nedjelju počele s uvođenjem 15-procentnih carina na različite kineske proizvode, uključujući obuću, pametne satove i televizore sa ravnim ekranom, nakon čega je Kina uvela 5-procentnu tarifu na američku naftu.

Carinski rat između dva najveće dvije svjetske ekonomije uključuje stotine milijardi dolara robe svake zemlje i prijeti globalnom ekonomskom rastu. Nesigurnost zbog toga kako bi i kada spor mogao završiti zavladala je tržištima i zakomplicirala dugoročne planove ulaganja korporacija.

Gruzijski premijer u ponedjeljak je podnio ostavku i rekao da je ispunio svoju zadaću na čelu vlade te zemlje koju je počekom ljeta potresao prosvjedni pokret protiv vlasti, koju se smatra prebliskom Rusiji.

Mamuka Bakhtadze je objasnio na konferenciji za novinare da je njegov zadatak bio "stvoriti strateški okvir za razvoj zemlje".

"Odlučio sam dati ostavku jer mislim da sam izvršio svoj zadatak", dodao je i objasnio da "nema namjeru aktivno ostati u politici".

Na funkciji od lipnja 2018. Bakhtadze (37) je također zahvalio na povjerenju milijarderu Bidzini Ivanišviliju, šefu stranke na vlasti "Gruzijski san" kojeg smatraju stvarnim čelnikom te bivše sovjetske republike.

Na temelju gruzijskog ustava, te ostavka povlači za sobom i ostavku cijele vlade. Zastupnici trebaju u sedam dana izabrati kandidata za premijera, kojeg će prihvatiti ili odbaciti predsjednica Salome Zurabišvili.

Prema gruzijskim medijima, to bi mogao biti ministar unutrašnjih poslova Giorgi Gakharia.

Krajem lipnja on je bio u središtu prosvjeda protiv vlasti, kada je više desetaka tisuća prosvjednika zahtijevalo njegovu ostavku nakon nasilnog rastjerivanja skupa ispred parlamenta.

Ti prosvjedni pokreti su počeli nakon govora jednog ruskog zastupnika u parlamentu u Tbilisiju.

On se obratio izaslanicima na ruskom jeziku i to s mjesta koje inače zauzima predsjednik gruzijskog parlamenta što je protumačeno kao provokacija u zemlji koja osuđuje rusku okupaciju dijela svojeg teritorija.

Američki ministar obrane Mark Esper će po drugi put u posljednja dva mjeseca ovog tjedna doputovati u Europu, kako bi nastavio razgovore s NATO saveznicima o položaju i prisutnosti Sjedinjenih Država u regiji. Najavu dolaska je objavio sam Esper, kolovoza na sastanku s novinarima u Pentagonu.

Nije jasno koje će zemlje posjetiti, ali je sigurno da će se sastanci usredotočiti uglavnom na budućnost proturaketne obrane nakon završetka Ugovora o balističkim projektilima srednjeg i kratkog dometa, na operativnu spremnost NATO pakta, na misiju u Afganistanu i "prijetnju koju Iran uzrokuje sigurnosti Bliskog istoka".

O tim se pitanjima već raspravljalo na posljednjem ministarskom sastanku NATO pakta prošlog lipnja, kojem je prisustvovao i Esper, kojeg je predsjednik Donald Trump nekoliko dana ranije imenovao za ministra obrane.

U Europi, međutim, neće biti samo Mark Esper, jer je ovih dana potpredsjednik Mike Pence došao u Poljsku na niz sastanaka čiji je cilj jačanje suradnje dviju zemalja. Na pregovorima će biti i državni tajnik Mike Pompeo, koji će taj tjedan boraviti na Starom kontinentu, iako njegov raspored putovanja nije najavljen. Pompeo će tijekom boravka u Europi vjerojatno razgovarati s francuskim kolegom o onome što se događa u Libanonu, gdje je napetost između Izraela i Hezbollaha dosegla vrhunac.

Libanonski premijer Saad Hariri bio je taj koji je zatražio intervenciju iz Sjedinjenih Država i Francuske i o tome razgovarao telefonom s Pompeom i diplomatskim savjetnikom francuskog predsjednika Emmanuelom Bonneom.

IRANSKO PITANJE

Mark Esper sigurno razgovarati sa svojim kolegama o Bliskom istoku. Fokus čelnika Pentagona ipak će biti na Iranu i operaciji "Sentinel", koja je nedavno postala potpuno operativna, iako u kojoj sudjeluju samo SAD, Velika Britanija, Australija i Bahrein. Cilj je bio da se veći broj zemalja pridruži misiji, a SAD su nastojale uključiti prije svega one koji imaju izravan interes da se osigura sloboda plovidbe u Perzijskom zaljevu, gdje naftnim tankerima i lukama Arapskog poluotoka prijetnju navodno stvara Iran.