Kad je Aleksandar Solženjicin napisao u
Arhipelagu Gulag, "Neka laž dođe na svijet. Neka čak i trijumfira. Ali ne preko mene", to je značilo biti svoj ili biti utemeljen.
Nesudjelovanje u transparentnim lažima ili masovnim zabludama znači biti svoj ili utemeljen. Čineći to protiv ludila gomile koja u tome sudjeluje znači biti svoj. Gotovo sve što znači
biti svoj je ili sadržano unutar ove crte karaktera ili je na njoj zasnovano.
Solženjicin je te riječi napisao kao rezultat svojih zapažanja života u možda najbrutalnijoj tiraniji ljudske povijesti: Staljinovom SSSR-u. To najjednostavnije odbijanje - odbijanje da se laže na zapovijed, ili čak da se uklopi - je, na kraju, sažetak njegovih zapažanja o tome kakav je to tip ljudi koji su imali ono što je potrebno da se odupru totalitarnom režimu.
Držati pognutu glavu dok se nadate da će nesavjesnost proći kako biste, primjerice, mogli zadržati svoj posao, ali ne i svoje dostojanstvo, ne znači biti svoj.Odbijanje laganja, što znači biti svoj, je ono što je Solženjicinove različite junake razlikovalo od slabosti karaktera, kukavičluka i pohlepe koji su drugima omogućili preživljavanje, ako se to tako može nazvati. Solženjicinova briljantnost bila je u promatranju da je, na kraju, ova crta karaktera -
spremnost da se odupreš lažima, budeš ono što jesi i govoriš istinu čak i kada te ljudi zbog toga neće voljeti (ili će te ubiti) - jedna od potrebnih karakteristika da se istinska tiranija zaustavi.
Druga je, ako želite znati, smijeh. Obje ove stvari, pomiješane u pravim omjerima i primijenjene u pravilnim okolnostima, sačinjavaju ono što znači biti svoj.
Solženjicinovo vrijeme u SSSR-u pod Josifom Staljinom bilo je ekstremno, ali nije bilo jedinstveno. Kina, Kambodža i druga mjesta vidjela su slične stvari, ili čak možda i gore, ovisno o tome kako se zbrajaju neizrecive strahote. Dok "to se ovdje nikada ne bi moglo dogoditi" predstavlja pomalo željno razmišljanje kad se primijeni na pitanje može li se nacistički režim ikada ponoviti u Sjedinjenim Državama,
ideološki uvjeti i opći kukavičluk koji omogućuju ovakve katastrofe već su pokucali na našu vrata. Njihov je prijem, od strane onih koji imaju moć da na njih odgovore, bio zabrinjavajuće srdačan.
Komentar: