Komentar: Prijevod: Sott.net


Everyone is born creative, but it is educated out of us at school Exams
© Alamy'Provedemo svoja djetinjstva bivajući podučavani umjetnoj vještini polaganja ispita.'
Poslovni svijet hitno treba inovativne ljude, pa stoga moramo razbiti mit kako je kreativnost nešto misteriozno što se ne može poticati.

Kad god čujem frazu "kreativne industrije" uvijek se iznenadim. Zapitam se, postoje li uopće nekreativne industrije? Ako postoje, kako opstaju? Zašto nisu u muzeju, odmah do ptice dodo? Svijet se mijenja tako žestokim tempom da su poslovni pothvati bez kreativnosti u svojoj srži osuđeni na propast.

Izumi ili umri nije samo slogan, to je vitalna istina. Kreativnost je najjača kompetitivna prednost koju neki biznis može imati. Kompanije trebaju prštati od novih ideja i nekonzervativnih načina razmišljanja. Ali postoji problem - nema baš dovoljno 'prštavih' ljudi uokolo.

Moramo napraviti dvije stvari kako bismo ovo adresirali. Prvo, moramo razbiti predodžbu koja je popularizirana iz Hollywooda da je kreativni umjetnik skrojen od drugačijeg materijala no obični ljudi - da je kreativnost nešto tajanstveno, nedostižno i da se ne može naučiti.

Ne govorimo o visokoj umjetnosti, nego o osposobljavanju ljudi da koriste svoju imaginaciju. Ne može svatko biti Mozart, ali svi mogu pjevati na svoj način. Vjerujem da su svi rođeni kreativni, no to nam je oduzeto edukacijom u školi, gdje smo podučavani pismenosti i računanju. Naravno, postoje razredni predmeti pod nazivom pisanje i umjetnost, ali ono što se zaista podučava jest konformizam.

Mala djeca pršte od ideja. No od trenutka kada krenu u školu, ona počinju gubiti slobodu da istražuju, preuzimaju rizike i eksperimentiraju.

Vlastita djetinjstva provedemo bivajući podučavani umjetnoj vještini polaganja ispita. Naučimo pružati ono što učitelji očekuju. Do dobi kada stasamo za rad u industriji, već smo preduvjetovani da se povinjavamo standardima. Dani nam prolaze u sastancima i razgovorima o "razmišljanju izvan okvira". No sami rijetko istupamo van njih.

Tužna je istina da škole nikada nisu bile osmišljene da stvaraju kreativnost. Nije puno ljudi toga svjesno, no obrazovni sustavi u SAD-u i mnogim drugim zemljama zasnovani su na pruskom modelu iz 19. stoljeća. Djeca su podučavana poslušnosti, ne da preispituju ili razmišljaju kreativno. Iz tog se razloga morate ustajati s klupe kada učitelj uđe u razred. Iz tog razloga, od Amerike pa sve do Kine, djeca nose uniforme.


Komentar: Obrazovni radnik John Taylor Gatto, Učitelj godine grada New Yorka 1989.-1991., te Učitelj godine države New York za 1991. godinu, u knjizi "The Underground History of American Education" opisuje pruska razmišljanja tog vremena:
Pruski svjetonazor, koji je odnio pobjedu, sadržavao je jasnu ideju o tome što bi centralizirano školovanje trebalo osigurati: 1) Poslušne vojnike za vojsku; 2) Poslušne radnike za rudnike, tvornice i farme; 3) Valjano podređene javne službenike, osposobljene za svoju funkciju; 4) Valjano podređene kancelarijske djelatnike za industriju; 5) Građanstvo koje slično razmišlja o većini problema; 6) Nacionalnu uniformnost u misli, riječi i djelu.

Slobodni prostor za individualnu volju običnog puka bio je rigidno ograničen pomoću pruskih procedura psihološke obuke izvučenih iz iskustava s uzgojem stoke i dresure konja, te također preuzetih iz dotadašnjih iskustava iz vojne prakse.

Sustav je dobro funkcionirao za radnike u plavim radnim odijelima - ljude koji su se prijavljivali pri ulasku u tvornice i stajali na proizvodnim linijama praveći stvari kao što su automobilski motori. No u svijetu kojeg pokreću internetske tražilice, taj sustav je promašena stvar. Pod hitno moramo podučavati kreativnost u školama.

Jedan od razloga što Silikonska dolina kreira tolike invencije, naslućujem, jest što je nastanjena klincima koji su se nekako provukli kroz pukotine sustava. S još prisutnom mladenačkom drskošću u sebi, oni preispituju stvari, preuzimaju rizike i ne mare o tome što ljudi misle. Kao što stari Appleov oglas kaže: "U zdravlje onih ludih!" [Here's to the crazy ones!, op. prev.]. Treba nam više takvih kršitelja pravila i tamanitelja "svetih" uvjerenja.

Tradicionalno, kreativci koji su promovirani visoko u hijerarhiji rukovodstva nisu uvijek dobro prolazili. To se također mora promijeniti. Trebamo više kreativnih lidera - ljudi koji su podjednako i poslovno i kreativno nastrojeni. Kada su u pitanju lijeva i desna strana mozga, oni bi trebali biti sposobni koristiti obje.

I najvažnije, trebamo kreativne ljude u upravnim odborima. Tek kada oni počnu izazivati promjene u upravljanju, poslovni će svijet postati inovativniji - ispunjen većim, odvažnijim i uzbudljivijim idejama.

Tko zna, to bi čak moglo značiti i svitanje nove epohe - kreativnog doba za ljudsku vrstu. Svi znamo koliko hitno nam je ono potrebno, sada više nego ikada.

Tham Khai Meng je supredsjedatelj i glavni nadležni kreativac na svim meridijanima svijeta u tvrtci Ogilvy & Mather