Bijelci u bivšim zemljama Varšavskog pakta još uvijek cijene svoje rasne i kulturalne identitete, a njihovi političari i građani pokušavaju zadržati migrante van svojih zemalja. Čak i ako mi u Americi i Zapadnoj Europi postanemo produžetak Trećeg svijeta, zemlje iza Željezne zavjese će i dalje ostati europske.
Želio bih diskutirati o najvažnijoj od tih zemalja: Ruska Federacija. Ovdje ljudi ne osjećaju bjelačku krivnju. Zašto bi je i osjećali? Dok su američki crnci zahtijevali građanska prava i podsjećali bijelce na ropstvo, sovjetski građani su patili od neke vrste modernog robovanja. Privilegija bijelaca nije spasila milijune koji su nestali u Staljinovim radnim kampovima, niti je pomogla onima koji su umirali od gladi tijekom gladovanja koje su on i njegovi šefovi u partiji stvorili. Da su američki crnci ili britanski muslimani okusili ono što su proživjeli sovjetski građani '30-tih i '40-tih, bili bi sretni što su u tom trenutku američki građani i britanski državljani.
Zatvorenici u Belbaltlag gulagu.
Što se tiče Jugoslavije, nakon kraja autoritativne vladavine, dugotrajni i bolni etnički sukob planuo je nakon sovjetskog kolapsa. Godine 1944., Staljin je premjestio mešketske Turke iz njegove rodne republike Gruzije, deportirajući ih u Uzbekistan. 1989. uzbekistanski nacionalisti pokrenuli su pobunu protiv ove grupe koju su smatrali uljezom, i mnogi mešketski Turci su bježali u strahu za svoje živote, u mnogim slučajevima, u Rusiju.
Druge borbe koje su izbile u '90-ima nakon sovjetskog kolapsa dovele su do još više izbjeglica u Rusiji. Tijekom Nagorno-Karabakh konflikta između Armenije i Azerbejdžana, mnogo Armenaca i Azera je pobjeglo u Rusiju. Kad se Čečenija pobunila protiv ruske vladavine, i slavenski i ne-slavenski ljudi iz Čečenije, Ingušetije i Dagestana su pobjegli u Rusiju.
Demografski učinci migracije se ponekad teško mogu kvantificirati zbog efekata unutrašnje migracije. Ne-slavenski ruski građani, kao što su Čečeni, Ingušeti, Azeri itd. prelaze u zapadnu Rusiju i sa sobom donose kulturološke probleme. Zbog toga što ti ljudi imaju ruske putovnice, njihova kretanja nisu ubrojana kao imigracija. Samo 82,4% ruskih građana su zapravo Slaveni, dok mnogi neslaveni čini se imaju namjeru preseljenja u drevne krajeve Slavena.
Trenutno su milijuni privremenih radnika i ilegalnih imigranata u Rusiji, no nitko ne zna točan broj. Brojke koje su dale ruska Savezna služba za imigraciju i nevladina organizacija za ljudska prava (HRW) kreću se od tri do 10 milijuna.
Zapadnjački mediji prikazuju Rusiju u vrlo negativnom svjetlu, no život u Rusiji je puno bolji nego u centralnoj Aziji ili u Kavkaškom gorju. U Moskvi i drugim velikim ruskim gradovima, migranti uživaju viši standard življenja nego što bi bilo moguće u njihovim zemljama. Tipično, Azijati iz centralne Azije rade na kratkoročnom tržištu rada kao građevinski radnici, radnici u restoranima, te u malim radionicama u privatnim kućama. Kao što je rekla Lidiya Grafova, aktivistica za prava ruskih migranata (da, čak i u Rusiji ima takvih ljudi), 'dobro je za ekonomiju unajmiti jeftine Tadžike'.
Rusko stajalište prema imigrantima
Rusi ne vole imigrante s Kavkaza i centralne Azije, niti im je previše stalo do svojih muslimanskih sugrađana. Članci objavljeni na stranici Human Rights Watch-a i stranici liberalnog Centra za informacije i analize - SOVA, sa sjedištem u Moskvi, sugeriraju da Rusi često napadaju imigrante. Međutim, jasno je iz konverzacije s Rusima i iz lokalnih novinskih priča da imigranti zlostavljaju Ruse kao što Meksikanci i crnci zlostavljaju bijelce u Americi. Prema moskovskom načelniku u policiji, Vladimiru Kolokoltsevu, migranti su odgovorni za 70% zločina u tom gradu, i ta stopa stalno raste. Naglasio je da su Azijati iz centralne Azije posebno skloni silovanju, i ta silovanja su porasla 79% od 2013. do 2014. Napadi i pljačke Azijata predmet su mnogih rasprava u velikim gradovima.
Komentar: Što se tiče toga da Rusima "nije previše stalo do svojih muslimanskih sugrađana", treba reći da u Rusiji kao multinacionalnoj državi postoji međusobno poštivanje između pripadnika mnogih nacionalnosti i vjeroispovijesti: Putin: Teroristi kompromitiraju islamsku vjeru.
Muslimani se mole izvan džamije u Moskvi.
Čečenija je također prošla kroz neku vrstu etničkog čišćenja. 1989., popis stanovništva je sadržavao 269,130 Rusa i 11,884 Ukrajinaca u Čečeniji, zajedno su činili 25,9% populacije. Dok su u 2010. doslovno svi ti ljudi nestali - ili su umrli ili odvedeni od strane čečenskog odreda smrti i arapskih pomagača - i Rusi i Ukrajinci sada čine jedva 3% populacije.
Pored imigracije iz centralne Azije i Kavkaza, postoje glasine da Sibir postaje kineski. Mnoge od ovih informacija su nepouzdane ili spekulativne, no čak ako je i dio onoga što se govori o Kinezima koji se sele u Sibir istina, Ruska Federacija se suočava s ozbiljnim, dugotrajnim problemima na Istoku. Procjene broja Kineza koji žive u Sibiru variraju u rasponu od ruskih izračuna od 35,000 do tajvanskih koji tvrde da se radi o milijunu. U svakom slučaju, Kina je puno bliža Sibiru nego europski dio Rusije, što znači da Kina može jednostavno usmjeriti snage u regiju koja je bogata ugljenom, željezom, manganom, drvom i naftom. Ako Kina ima, recimo, nekoliko stotina tisuća građana u Sibiru, to konstituira petu kolonu u regiji s malo Rusa. Ako kineska vladajuća elita treba vanjskog neprijatelja kako bi odvukla pažnju ljudi s problema u domovini, bespomoćni i bogati Sibir bi bio dobro mjesto za započinjanje konflikta.
Rusija i Kina se sada ponašaju kao da su veliki saveznici, no oni su ujedinjeni jedino u činjenici da mrze Sjedinjene Američke Države. Savez temeljen na zajedničkoj mržnji treće strane je krhak i lako se može raspasti. Činjenica da se Kina još uvijek oporavlja od dugog perioda stranog kolonijalizma, u kojem je Rusija iskorištavala Kineze jednako kao i Britanci ili Japanci, čini Kineze vrlo opasnim partnerom za Ruse.
Komentar: Autor ovdje samo ponavlja ono što zapadnjački mediji šire o "žutoj prijetnji" zadnjih nekoliko godina. Činjenica je da Rusija i Kina jako dobro surađuju i nastoje stvoriti multipolarni svijet temeljen na međusobnoj suradnji, poštivanju i napretku, što predstavlja veliku prijetnju Sjedinjenim Državama koje kao globalni hegemon nastoje spriječiti to, pri čemu u cilju imaju i unazaditi odnose između Rusije i Kine kako bi ih oslabili. Iz toga i proizlazi ta iznenadna "zabrinutost" za kineske imigrante na ruskom istoku. Kina bi imala mnogo više za izgubiti nego dobiti kada bi pokušala ići protiv Rusije. Uostalom, Putin ne prepušta ništa slučaju.
Predsjednici Vladimir Putin i Xi Jinping
Zbog migrantskih valova posljednje dekade, čečenskih ratova i glasina da Kinezi naviru u Sibir, Rusi inzistiraju da vlada poduzme mjere. 2011. godine Vladimir Putin je zabranio da strani radnici rade kao trgovci u kioscima, tržnicama, a oni koji krše zakon bi mogli biti deportirani. Od 2013. ruski sudovi su deportirali 513,000 stranaca, a 1,7 milijuna je zabranjeno ponovno dolaženje u zemlju. Saslušanje o deportaciji traje između tri i pet minuta, dok sudac presuđuje protiv optuženika u 70% slučajeva. Nakon što sudac donese svoju odluku prekršitelj nema pravo na žalbu i vrlo brzo ga se izbacuje.
Rusija koristi deportaciju i imigraciju kao političko oružje. U rujnu 2006., u Gruziji su uhapsili četiri ruska policajca zbog špijunaže. Kremlj se jako uvrijedio na to i tvrdio je da policajci nisu špijuni. Rusija je opozvala svog veleposlanika, a zatim prekinula sve željezničke, cestovne i morske veze s Gruzijom, te prestala izdavati vize građanima Gruzije. Zatim je uslijedilo i nekoliko racija visokog ranga na poslovnice biznismena iz Gruzije i mjesta gdje se ljudi iz Gruzije okupljaju. U dva mjeseca 2380 Gruzijaca je deportirano i još 2000 se svojevoljno vratilo kući. Ruski policajci koje su uhitili u Gruziji vratili su se kući u samo nekoliko dana. Ovdje postoje lekcije za SAD.
Rusi još uvijek nisu zadovoljni s djelovanjem vlade protiv imigranata. Ovo nije iznenađujuće, s obzirom na korupciju i neučinkovitost ruskih vladinih institucija. Rusi su zbog toga počeli uzimati stvari u svoje ruke.
U druge dvije situacije u 2010., grupa Čečena je napala i ubila ruske građane. U oba slučaja ubojice su prvo puštene, a građani su sumnjali da su Čečeni podmitili policiju (godinu kasnije, jedan od ubojica je na kraju osuđen). Rusi su bili bijesni zbog ubojstava, a 11. prosinca je došlo do protesta širom zemlje. Najveći je bio u Moskvi, gdje je sudjelovalo možda i 50,000 ljudi. Protest se uskoro pretvorio u nerede i Rusi su počeli napadati imigrante, gdje su ubili 24 i povrijedili mnoge druge.
2013. su nastupili daljnji neredi u Biryulyovu, u južnom dijelu Moskve, nakon što je azerski muškarac izbo Rusa do smrti. Sudionici nereda su vikali "Bijela moć" i "Rusija za Ruse". Neki su ispremetali cijelu tržnicu s povrćem u potrazi za imigrantima kako bi ih napali.
Kad policija ne radi dovoljno dobro posao provođenja imigracijskog zakona, Rusi ga provode sami. U travnju 2016., aktivisti iz Nacionalnog konzervativnog pokreta su organizirali projekt nazvan "Mi smo Moskva", u kojem su provjeravali dokumente imigranata prodavača hrane i predavali prekršitelje policiji. Slične racije na ilegalne prodavače hrane su se odvijale i u Sankt Peterburgu. U kolovozu, aktivisti su se pridružili policiji u čišćenju domova ilegalnih imigranata u Sankt Peterburgu, gdje su ih izvlačili na ulice i uhićivali.
Rusi imaju duge uspomene na osvajače. Patili su pod mongolskom Zlatnom hordom i kasnije od ruke Poljaka nakon smrti Ivana IV. Sjećaju se francuske i njemačke invazije, a u današnjim centralnoazijskim imigrantima vide moderni ekvivalent Zlatne horde. Rusi se i dalje ponose svojom nacijom i ljudima, i imaju vladu koja barem u umjerenoj mjeri ispunjava njihove želje. Čak i ako Sjedinjene Američke Države izgube svoj europski karakter, Rusi su odlučni da ostanu gospodari u svom domu.
Izvori:
Forbes: "Russia to Crack Down on Illegal Immigrants." Kenneth Rapooza, 4. travnja 2013.
The National Interest: "Russia: The World's Second-Largest Immigration Haven." Mary Elizabeth Malinkin, 10. kolovoza 2014.
BBC News: "Georgians deported as row deepens." 6. listopada 2006.
Human Rights Watch: "Russia targets Georgians for expulsion." 30. rujna 2007.
The Moscow Times: "Half a million foreigners deported from Russia in 4 years." 10. svibnja 2016.
SOVA Center for Information and Analysis. (Pogledajte njihov odjeljak o rasizmu i ksenofobiji)
MPC-Migration Policy Centre. MPC Migration Profile Russia: lipanj, 2013.
Ako odete na Wikipediju naći ćete grafikon koji pokazuje pad broja Ukrajinaca i Rusa koji žive u Čečeniji. Do oštrog pada je došlo nakon početka Prvog čečenskog rata.
The Diplomat: "Russia, China and the Far East Question." 20. siječnja 2016.
Komentar: Pogledajte također: