Jesmo li baš sigurni da će mladi bankar Emmanuel Macron pobijediti na francuskim predsjedničkim izborima? Naime, kao što je bio slučaj s Brexitom i izborom Donalda Trumpa, ankete o ishodu izbora koje šire mainstream mediji vjerojatno nas još jednom dovode u zabludu. Poznato je što se govori. Macron uživa veliku popularnost, gotovo je u rangu Marine Le Pen i, naravno, pobijedio je u televizijskoj debati u raspravi s ostalim kandidatima za Elizejsku palaču.
Predsjednički izbori Francuska
Međutim, ako odbacimo propagandu, stvarnost izgleda drugačije i pokušajmo ne navijati za jednog kandidata ili drugog, nego analizirati i razumjeti situaciju.

Ako želimo biti realni, Marine Le Pen je danas daleko ispred ostalih kandidata. I to iz tri razloga. Prvi je otkriven nedavno, kada je jedan od novinara lista Le Figaro slučajno otkrio da će prema tajnim anketama, vrlo različitim od onih koje se objavljuju svaki dan, Marine Le Pen biti u vodstvu s 34% glasova, što je barem 8 postotnih bodova više od 26% koji se pripisuju Macronu.

Drugi razlog se temelji na drugom izvoru, listu Financial Times, koji otkriva kako je 40% mladih Francuza svoj glas spremno dati kandidatkinji Nacionalnog fronta. Macron će od francuske mladeži dobiti samo 20% glasova. Kako to pojašnjava Financial Times?

“Frustracija među mladima zbog nedostatka radnih mjesta i loših gospodarskih izgleda je među njima izazvala velike simpatije prema Nacionalnom frontu. Pod socijalističkom vladom Francoisa Hollandea je stopa nezaposlenosti ostala dramatično visoka, dva puta veća nego u Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Nezaposlenost mladih u Francuskoj iznosi 25 posto, dok je 2008. bila 18 posto. U Francuskoj, zbog sve većeg broja mladih nižeg obrazovanja, oni znaju da će većinu svog života gotovo sigurno provesti u neizvjesnoj ekonomskoj situaciji”, kaže politolog Joël Gombin.

Osim toga, što je vrlo bitno, Marine Le Pen se danas više ne percipira, posebno među mladima, kao ksenofobna kandidatkinja.

“Tijekom proteklog desetljeća, a posebno od 2011. pod vodstvom Marine Le Pen, stranka je pokušala preoblikovati svoj imidž. Dužnosnici, na primjer, sada govore o “imigraciji” kao fenomenu, a ne “imigrantima”. Protive se isključivo “radikalnom islamu”’, a ne “islamu” općenito. Tu su i pitanja na kojima stranka temelji svoju kampanju, a nisu vezama za sigurnost i imigraciju, a to su antiglobalizacije poruke usredotočene na gospodarstvo”, piše Financial Times.

Tako se od snage ekstremne desnice, što je ranije bio, Nacionalni front pretvorio u prosvjedni pokret koji se više ne može opisati klasičnim političkim programima. Naravno, brani identitet i vrijednosti francuskog naroda, ali se sve više nameće kao nova inačica snaga Charlesa de Gaullea ili kao legitimni nasljednik te struje koju je tradicionalni centar postupno napustio.

U vrijeme kada programi umjerene desnice i socijalista imaju tendenciju približavanja i kada se ljevičarske stranke zbog katastrofalnog predsjedništva Hollandea suočavaju s krizom kredibiliteta, Marine Le Pen se pojavljuje kao kandidatkinja koja može vratiti socijalnu stabilnost važnom dijelu francuskog društva. I to konzervativcima i socijalistima u isto vrijeme.

Ona vjeruje u slobodno tržište, ali napada globalizaciju koja pogoduje multinacionalnim korporacijama. Nikada ne pretjeruje u retorici, kako ne bi preplašila biračko tijelo srednje klase, te pokazuje visoku razinu pripreme, kao na primjer kada kritizira euro i Europsku uniju.

Pozicionirala se na desni centar, gdje je zauzela prostor kojeg je napustio Sarkozy, a sada i Fillon, gotovo uništen skandalima. Danas se Marine Le Pen može predstaviti kao vođa tog dijela biračkog tijela, ali vjerodostojno i može katalizirati glasove starih francuskih ultrakonzervativaca, kao i one nove i ljute mladeži koja je ranije glasala za ljevicu. U stvari, ona glasove može loviti u bilo kojem području politike.

Treći razlog je prilično tehnički, ali bi mogao biti presudan. Znamo da je Donald Trump pobijedio na izborima zahvaljujući potpori koju je stekao na internetskim stranicama i na društvenim medijima. Tradicionalni mainstream mediji Trumpa uopće nisu zanimali, kao ni njihove ankete koje su davale sigurnu pobjedu Hillary Clinton.

Danas je u svim zapadnim zemljama internet uvjerljiv gotovo kao i drugi mediji, ali u nekim slučajevima čak i više nego televizija i mainstream mediji.

Mnogi će reći kako Francuska nije Amerika. Istina, Francuska nije dom prvog pravog društvenog medija ili društvenih mreža, ali je vrlo digitalizirana zemlja. Zbog toga čak ni u Parizu težinu nekog kandidata ne treba mjeriti prema razini proizvedene “medijske buke”. U Francuskoj se danas, kao što je nedavno bio slučaj u Americi, govori o sigurnom izboru jednog kandidata. Za SAD je to bila Hillary, a u Francuskoj Macron.

Međutim, na društvenim mrežama su uloge obrnute. Macron je ispod, a Marine Le Pen pobjeđuje sve, kao što je neočekivano potvrdio i The Huffington Post, iako je dan nakon televizijske debate kandidata, prema pisanju medija, pobijedio Macron, bivši mladi ministar gospodarstva Hollandeove uprave.

Ali što kažu Facebook i Twitter? Odgovor na ovo pitanje dobrim dijelom odražava ukupne simpatije prema kandidatima.

Marine Le Pen je djelovala na vrijeme, i to vrlo dobro. Na Twitteru ima 1,34 milijuna sljedbenika, puno više od kandidata Mélenchona, koga prati milijun ljudi. Emmanuela Macrona na Twitteru prati 577 tisuća ljudi, Fillona 461 tisuća, a Hamona 348 tisuća.

Na Facebooku je jaz još veći. Marine Le Pen je 21. ožujka imala 1 258 777 pristaša, Melenchon 709 130, François Fillon 311 377, Emmanuel Macron 228 398 i na kraju Hamon sa 148 107 sljedbenika.