Vučić
© Srđan Stevanović / Getty Images
Ruski mediji prenose da je na predsjedničkim izborima u Srbiji, kao što se očekivalo, uvjerljivo pobijedio premijer Aleksandar Vučić, koji je Rusiji uputio poruke zahvale. Međutim, analiza njegovog pobjedničkog govora sugerira kako “ljubav prema Rusiji” u Srbiji postupno poprima konvencionalni oblik, za razliku od odnosa s Europskom unijom i Kinom. U tom smislu su ruski mediji izvijestili “kako Vučić više i ne sjedi na dvije stolice, kako se do sada govorilo, nego čak na tri”.

Tass prenosi kako je za simbolično “jedinstvo s Rusijom” tijekom svečanosti u redovima pobjednika bilo dovoljno da na kraju predstave glazbenici Vučiću izvedu “Kalinku”, na što su svi okupljeni pjevati i pljeskali.

Vučić se zahvalio Vladimiru Putinu na podršci, ali ne samo njemu.
“Posebno želim zahvaliti gospođi Angeli Merkel i Vladimiri Vladimiroviču Putinu zbog toga što su imali hrabrosti za razgovor sa mnom kao premijerom tijekom predizborne kampanje. Hvala im!”, naglasio je Vučić.
Sljedećeg na popisu za zahvalu je novoizabrani predsjednik Srbije izabrao saveznog kancelara Austrije Christiaana Kerna, potom mađarskog premijera Viktora Orbana i ministra vanjskih poslova Austrije Sebastiana Kurza.

Rekao je i da je primio čestitke od kineskog veleposlanika Li Manchanga, koji je u to vrijeme bio na letu.
“Ne znam kako je to učinio, ali je poslao čestitku”, rekao je Vučić okupljenim pristašama.
No, danas mnogi moderni zrakoplovi nemaju nikakvih problema s pristupom internetu tijekom leta i čudno je da to ne zna premijer i budući predsjednik jedne europske zemlje.

Vučić je obećao da će nastavi put prema Europskoj uniji, ali da će pritom zadržati dobre odnose s Rusijom i Kinom.

“Većina građana glasala je za nastavak europskog puta Srbije, uz zadržavanje tradicionalnog prijateljstva koje imamo s Rusijom i Kinom, za nastavak teškog rada”, rekao je, dodavši “kako će njegov prvi posjet kao predsjednika biti Kini, što je velika i vrlo važna posjeta”.

Prvi posjet svakog novoizabranog predsjednika se sa simbolične točke gledišta smatra vrlo važnim. U teoriji, ništa ne sprečava Vučića da na putu iz Kine sleti i u Moskvu. Međutim, izravnim putem do Pekinga je novi predsjednik Srbije dao signal i svojim sugrađanima, i Europi i, naravno, Rusiji.

U novom stoljeću, nakon čestih optužbi na račun Moskve za nedostatak podrške tijekom vladavine Jeljcina, Srbija je produbila međunarodnu suradnju s Rusijom. Sada je Beograd pokazao oprez i naglašava “nepromjenjivost europskog izbora”, uz “održavanje posebnih odnosa s Rusijom”. Zapravo, pod tim parolama srpski političari redovito pobjeđuju na parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

Prolazile su godine i sada je Beograd odlučio dodati i treću komponentu svom prilično nestabilnom položaju između Europske unije i Rusije.

Kina provodi ekonomsku ekspanziju na svim kontinentima i nije zadovoljna svojim gospodarskom i geopolitičkim položajem u Srbiji, koja za Peking može postati “ulazna točka” u Europu.

Sudeći po izjavi Vučića i “velikoj i važnoj posjeti”, on je spreman i na to.

Naravno da s ruske strane zbog intenziviranja suradnje Srbije i Kine nema ljutnje, ali nije rečeno da je ne može biti. Naime, Rusija i Kina više ili manje uspješno pregovaraju o podjeli sfera utjecaja u središnjoj Aziji, tako da aktivniji angažman Pekingu u Beogradu vjerojatno može stvoriti neke probleme.

Istovremeno, Srbiji još jedan “veliki partner” na istoku ne može štetiti.

Međutim, bombardiranjem Jugoslavije 1999. godine SAD i NATO nisu zatvorili “balkansko pitanje”, nego su samo odgodili odluku na neodređeno vrijeme i zamrznuli sukob.

Ali, kao što je poznato, u “odmrzavanju” ovih sukoba se ponekad, sasvim neočekivano, pojavljuju treće zemlje, koje postanu izravan sudionik.

Usput, Kina ima vrlo dobro povijesno pamćenje i nije zaboravila da je 7. svibnja 1999. američki bombarder, koristeći “precizna oružja”, uništio kinesko veleposlanstvo u Beogradu. Tada je ubijen novinar agencije Xinhua, Shao Yunhuan, novinar lista Peoples Daily Syuy Sinhu i njegova supruga Chzhu In. SAD su pristale platiti naknadu Kini, ali je malo vjerojatno je to dovoljno da bi Kinezi sve zaboravili.

U to kontekstu bi bilo naivno misliti da je “balkansko pitanje” trajno zatvoreno i Srbija je spremna tražiti pomoć.

Čini se da je glavna stvar za Beograd povećanje broja strateških partnera, ali bi se Vučić mogao izgubiti u svojim akcijama i pretjerano zakomplicirati situaciju.

Ipak, sjediti na tri stolice je puno teže nego na dvije, što je vještina koju Vučić misli da je izuzetno dobro savladao svojim “uravnoteženim odnosima” s EU i Rusijom.

Ako dođe samo do ekonomskog jačanja odnosa s Kinom, to ionako čine svi, što znači da oni ne bi trebali predstavljati problem ni za EU, ni Rusiju. Međutim, mogući treći “strateški partner” Beograda na ovako skučenom i “trusnom” području je vrlo opasna igra novoizabranog predsjednika Srbije.