Bugarska je stala uz Gazprom. U trenutku kada je ruski plinski div s europskim partnerima pronašao shemu kako zaobići prepreke Poljske i može početi izgradnju “Sjevernog toka 2” i kada je Vladimir Putin čelniku Gazproma Alekseju Milleru rekao da prije roka počne s polaganjem cijevi plinovoda “Turski tok” u off shore zoni u Crnom moru, kabinet ministara Bugarske je izjavio da će prihvatiti novu ponudu Gazproma, unatoč petogodišnjem protivljenju Europske komisije dominaciji holdinga u srednjoj i istočnoj Europi.

Bugarska stala uz Gazprom i nada se oživljavanju “Južnog toka”
Naime, ruska kompanija je pristala na prekograničnu prodaju plina zemljama Baltika, Poljskoj i Bugarskoj, obećala je isporuke određenim graničnim distribucijskim punktovima i mogućnost revizije cijena plina na licu mjesta isporuke, a neće zahtijevati ni da Bugarska nadoknadi štetu zbog neuspjeha izgradnje “Južnog toka“. Poljska, Slovačka i Mađarska će također moći postati vlasnici plina na ulaznim punktovima za distribuciju u Bugarskoj i baltičkim zemljama. Europska komisija je na kraju usvojila prijedlog Gazproma, ali za donošenje konačne odluke čeka službeni odgovor država članica Europske unije.

Protiv prijedloga Gazproma su se već izjasnili Poljska i Litva. Oni su rekli kako to nije dovoljno.

Bugarska je bila jedina zemlja do sada koja je stala na stranu Gazproma, iako je i Sofija također iznijela dodatne uvjete. Na primjer, traži poboljšanje arbitražnih mehanizama u slučaju spora, te dodatne garancije na cijene plina.

Bugarska je i dalje zabrinuta zbog prijedloga da se punktovi predaje plina za daljnju distribuciju presele u Poljsku, Slovačku i Mađarsku, umjesto da budu na njenim granicama. U Sofiji vjeruju da bi bugarske tvrtke trebale biti te koje će isporučivati plin tim zemljama. Osim toga, Bugarsku zbunjuje točka u kojoj Gazprom može punktove za isporuke plina premjestiti na rumunjsko-bugarsku granicu.

Posljednje pitanje je najbolnije za Bugarsku. Tranzit i navedena mjesta isporuke znače da Gazprom u potpunosti može zaustaviti tranzit plina preko Ukrajine i spojiti se na “Turski tok”. Za Sofiju je ovo veliki udarac, jer će izgubiti naknadu za tranzit plina, što je profit koji će ići Turskoj, Grčkoj i Makedoniji. U posljednjih godinu dana je tvrtka Bulgartransgaz na tranzitu 14,6 milijardi kubnih metara plina zaradila 160 milijuna dolara.

Osim toga, “Turski tok” i odbijanje Gazproma da nastavi tranzit preko Ukrajine i da tamo isporučuje samo količine potrebne za Bugarsku i ostale balkanske zemlje, bugarski san da zemlju do 2022. postane ključni distribucijski centar ruskog plina pretvara u gomilu praznih cijevi.

U međuvremenu je ova ideja ponovno postala prioritet za Sofiju. Tvrtka Bulgartransgaz procjenjuje da bi trebala zarađivati 2,4 milijarde eura, a sudeći po dugoročnom planu razvoja bugarskih tvrtki do 2026. godine, naglasak se prvenstveno stavlja na opskrbu ruskim plinom. Naravno, tu je i domaći plin, potom onaj iz rumunjskog mora ili iz “Južnog plinskog koridora” koji će se teći od Azerbejdžana do Grčke i Italije, te budući LNG terminali u Turskoj i Grčkoj.

Posljednja četiri izvora su vrlo nesigurna, a Bugarska će iz “Južnog plinskog koridora” dobivati samo milijardu kubnih metara plina. Sve ostalo može biti zajamčeno samo od strane Rusije.

Danas Bulgartransgaz isključivo ovisi o Gazpromu. 2016. je u Bugarskoj potrošnja iznosila 3 milijarde kubnih metara plina. Od toga je 97,7% bio plin iz Rusije koji je došao kroz Ukrajinu. Preostala 72 milijuna kubika je bila proizvodnja iz bugarskih pomorskih off shore bušotina, koja se ubrzano smanjuje zbog iscrpljenosti ležišta. U 2012. godini je proizvedeno šest puta više plina, odnosno 443 milijuna kubnih metara, ali nema šanse da se proizvodnja poveća.

Francuski Total je provodio pomorska istraživanja na bloku Han Asparuh, ali je pronašao samo tragove nafte. Rumunjska plinska polja u bloku Neptun neće Bugarskoj moći dati potrebnih 1,5 milijardi kubnih metara. Osim toga, OMV Petrom i Exxon Mobil još nisu donijeli odluku o početku njihovog razvoja, a još nije počela ni izgradnja plinovoda Bugarska-Rumunjska-Mađarska-Austrija, kroz koji bi se taj plin isporučivao.

Sofija ne krije da je Rusija za Bugarsku glavni izvor plina i vlasti u zemlji se i dalje nadaju nekoj vrsti oživljavanja projekta “Južni tok”, koji je otkazan 2014. godine zbog odluke bugarskih vlasti, koje su popustile pred pritiskom Sjedinjenih Država i Europske komisije i otkazale projekt, naivno vjerujući da će SAD i Europska komisija “izmisliti” plin prijeko potreban bugarskoj industriji i potrošačima.

U odluci kabineta ministara Bugarske stoji da neće podržati istragu Europske komisije u monopolu Gazproma i dodaje se da će direktne isporuke iz Rusije, uz postojeću konkurenciju, samo povećati izvore plina i tranzit. Međutim, govoreći o Bugarskoj, to može biti samo direktni plinovod iz Rusije, što je trebao biti “Južni tok”.

“Sama Bugarska nije izdala dozvolu za izgradnju Južnog toka. Sada se ovaj projekt provodi u suradnji s Turskom i sve je spremno za gradnju offshore dijela “, rekao je zamjenik direktora ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost, Aleksej Grivač.

Dakle, na dan kada se krene s polaganjem cijevi u Crnom moru od Krasnodarske regije u Rusiji prema Turskoj, mogućnost da oživi projekt “Južni tok” postaju neznatne.

Prema stručnjaku je Turska neovisna u svojim odlukama, zbog čega je u prednosti pred Bugarskom.
“U teoriji, Bugarska bi se mogla takmičiti za drugi krak Turskog toka, ali zbog stalne političke krize i obzirom na iskustvo s projektom Južni tok, ta se opcija nije pojavila na dnevnom redu”, dodao je Grivač.
Što se tiče sudbine Gazproma oko rješenja Europske komisije iz istrage protiv monopola na tržištu, Aleksej Grivač je primijetio da Europska komisija sada prikuplja povratne informacije svih zainteresiranih strana, a tek onda će odlučiti hoće li ih i kako uzeti u obzir.

Slučaj Bugarske je ogledan primjer loših odluka političkog vodstva, koje je pred pritiskom odustalo od ne samo unosnog, nego i nužnog energetskog projekta, koje sada pokušavaju popraviti nepovratno učinjenu štetu.