Kategorički imperativ sirijske vojske je osloboditi Deir Ez-Zor
Danas je sirijska vojska, uz masovnu podršku ruskog zrakoplovstva, oslobodila tri naselja južno od zrakoplovne baze Al-Jirah u istočnom dijelu pokrajine Aleppo.

Prema vojnim izvorima, napadu elitnih Tigar snaga su prethodili zračni udari ruskog zrakoplovstva, koje je razorilo najbolje utvrđene položaje “Islamske države”. Nakon toga je uslijedio napad “Tigrova”, koji su ušli su ravnicu Maskana i teroristi su se pred gustom vatrom morali povući.

Istovremeno su sirijske snage pokrenule uspješan napad i na zapadnom rubu baze Al-Jirah, gdje su ušli u dubinu nekoliko kilometara i oslobodili tri sela. Nakon što su sirijske snage ušle u Aliyat Bu Kamala, nastavile su napredovati prema kamenolomu Tal Hassan, gdje su se suočile s iscrpljenim borcima takozvanog kalifata.

Nedugo nakon što je pokrenula napad na kamenolom, sirijska vojska je uspjela probiti prve linije obrane “Islamske države” i prisiliti ISIL na povlačenje prema jugu, kako bi se izbjegao da padne u okruženje.

Oslobađanjem Tal Hassana, elitne postrojbe sirijske vojske sirijske su uspješno osigurale šire područje zrakoplovne baze i pripremile se za napad na grad Maskana u istoimenoj ravnici.

U ovom trenutku je glavni cilj sirijskih vladinih snaga kretati se prema središnjem dijelu zemlje. Iz istočnog dijela pokrajine Homs se sirijska vojska probija prema pokrajini Deir Ez-Zor i želi preuzeti kontrolu nad glavnim naftnim poljima u zemlji i deblokirati grad. U ovom trenutku su već ušli duboko u plinska polja Arak i do samog sela u istoimenoj oazi ih dijeli manje od 20 kilometara. Stručnjaci ističu da bi kašnjenje u oslobađanje Deir Ez-Zora vladu Bashara Al-Assada moglo koštati pobjede u ratu.

Dakle, sad je već otprilike jasno kojim će se smjerom kretati sirijska vojska, dok je ISIL u ovom trenutku iscrpljen porazom u Al-Tabqi, obrani Raqqe i gradova koje drži duž Eufrata do iračke granice.

Kategorički imperativ sirijske vojske je osloboditi Deir Ez-Zor
Ravnatelj ruskog Centra za geopolitičke studije Dmitrij Rodionov pojašnjava zašto je Deir Ez-Zor primarni cilj vladinih snaga, iako se borbe nastavljaju i u Istočnoj Gouti.
“Zašto su grad Deir Ez-Zor i njegova okolica tako važni? Prvo, tamo su naftna polja i veliki dio rezervi sirijske nafte je upravo u ovoj pokrajini uz rijeku Eufrat. Drugo, tamo je važna naftna infrastruktura, uključujući i rafinerije. Treće, tuda polazi glavni naftovod iz Katara u Tursku. Još jedna naftom bogata regija je pokrajina Hasaka, ali je ona pod kontrolom Kurda. Ako proameričke SDF snage preuzmu kontrolu i nad Deir Ez-Zorom, Assad će ostati bez nafte. Postoje još neka polja u Sredozemnom moru, ali su ona mala i nisu dobro istražena”, pojašnjava Rodionov.
Po njegovom mišljenju, za pet godina rata je sirijska proizvodnja nafte pala pedeset puta. Osim toga, sada je Damask gotovo u potpunosti onemogućen pristup većini njegovih rezervi i infrastrukture.
“Nafta u Deir Ez-Zoru je u rukama ISIL-a, a teroristi ne nisu u stanju prodati legalno i po normalnim cijenama. Međutim, ako ovo područje padne u ruke proameričke koalicije, to znači da će nafta teći prema Zapadu i da će 95% sirijskog izvoza nafte ići u zapadnu Europu, koja će odmah dignuti sankcije nametnute od strane Amerikanaca na uvoza i transport sirijske nafte, čime je Assad punio državni proračun. Osim toga, prihode od transporta nafte iz Katara u Tursku će također dobiti bilo tko, samo ne Assadova vlada”, nastavlja Rodionov.
Sada je glavna stvar za Assada osloboditi grad i pokrajinu Deir Ez-Zor, jer nafta i glavni grad pokrajine ne smiju pasti u ruke Amerikanaca.
“Zauzimanje plinskih polja oko Palmira je bio veliki uspjeh za Damask. Sada teroristima treba uskratiti i prilaz nafti. Ali ne smijemo dopustiti da to urade drugi. Jer, ponavljam, čak i ako taj teritorij bude teško oduzeti Islamskoj državi, tome se nitko neće protiviti, ali ako tamo budu američke marionete, to će stvarno biti nemoguće”, zaključio je Rodionov.
Dakle, jednadžba je jednostavna i ako sirijska vojska ne oslobodi pokrajinu Deir Ez-Zor, to će učiniti proameričke SDF snage i Kurdi, koji će preuzeti gotovo sve sirijske naftne resurse i “legalno” izvoziti naftu u Europu. Imamo otprilike istu situaciju kao u Iraku, čak i goru, jer Bagdad raspolaže velikim naftnim poljima na jugoistoku zemlje, a prihodi iračkih Kurda od nafte po ovoj cijeni nisu dostatni za uspostavu političke neovisnosti i izdržavanje masovnih sigurnosnih snaga.

Dakle, sljedećih dana, najviše tjedana, pozornost na sirijskom bojištu treba usmjeriti na aktivnosti sirijske vojske iz smjera Aleppa i Istočnog Homsa prema Deir Ez-Zoru, jer o uspjehu ovih operacija ovisi konačni ishod rata.